U Istri se ima što vidjeti, doživjeti, a svakako i okusiti, pa tako svi koji vole 'dobro papati', zasigurno se za boravka u Istri neće razočarati. Gotovo u svakom gradu, turistički djelatnici rado će vam preporučiti barem jedan domaći restoran – koji je, ni manje ni više, uvršten u neki od svjetski poznatih gourmet vodiča, poput prestižnog austrijskog 'Gault & Millau', Cluba Magnar Ben 'Best of Alpe Adria Restaurants - wines & Food' ili talijanskih 'L'Espresso' i 'A Tavola con le Venezie'
I Istrani svog konja za trku imaju pa je tako za svakog pravog gurmana u odabiru najboljih ugostiteljskih adresa u Istri 'nezaobilazan' domaći vodič Istra Gourmet 2013 koji ujedno promovira autohtonu istarsku kuhinju, vrsne delicije poput mesa boškarina i tartufa te turističke projekte kao što su ceste maslinovog ulja i vina. Od prvog svog tiskanog izdanja gastro-vodiča objavljenog '96, s 50 ugostiteljskih objekata, ova je regija prošla dug razvojni put gastronomske scene, a o dinamičnosti govori i podatak da je u ovogodišnjem vodiču predstavljeno čak 211 konoba, restorana i a la carte restorana većih hotelijerskih kuća. Oni ponajbolji s ljestvice, ponosno nose i prestižnu oznaku Top 2013.
Međutim, domaćih gostiju u Istri je manje nego li iz susjedne Italije ili Slovenije, a poznato je i da je omiljena destinacija Nijemcima i Austrijancima pa je tako autohtona istarska kuhinja hrvatskim turistima manje poznata. Naime, Istru 'tuče' glas da je ponuda orijentirana ka gostima višeg platežnog razreda, zbog čega možda domaći gost, s nešto skromnijim budžetom za ljetovanje, radije odabire dalmatinske destinacije u uvjerenju da će 'proći nešto jeftinije'.
No, je li Istra doista samo 'za elitu', a domaćem gostu preskupa? Provjerili smo kod poznatog gastro kritičara i idejnog začetnika projekta Istra Gourmet, Franka Lukeža, zamolivši ga da preporuči nekoliko gastro doživljaja - koje restorane i što u njima odabrati - gostima 'dubljeg džepa', kao i onima skromnijeg.
'Istarska gastro ponuda, ovo nije fraza, uključuje 'za svakoga po nešto'. Umjesto restorana, bolje je preporučivati vrstu hrane: pjat srdela ili skuša na žaru, srdele na savor (marinada), sipe na salatu, dagnje na buzaru, brudet s palentom, fuži s kokošjim šugom (umakom), raskošne terina salate, rižoti s povrćem… Sve su to izvrsna, ukusna i zdrava jela, a k tome i cjenovno pristupačna. Na desetke jednostavnijih konoba i raznih zalogajnica u Istri imaju upravo takvu ponudu. Oni 'dubljeg džepa' i sami će otkriti luksuzan restoran(ne) nad samim morem, s akvarijem u kojem plivaju jastozi; s vitrinom punom škampa, škarpina i kovača; prozirnim poklopcima koji pokrivaju tartufe; s hladnjacima prepunim vrsnih vina i, srećom, s menijem na ulaznim vratima', veli naš vrsni poznavatelj istarskih delicija.
Primjećujemo da neupućene goste ponekad ugostitelji ipak znaju 'oderati'. Naime, čini se da poneki ugostiteljski objekti neopravdano imaju visoke cijene, najčešće samo zato što su smješteni u centru grada, dok su, na primjer, susjedni lokali s istovjetnim cijenama istovremeno puno više uložili u ponudu, uslugu, edukaciju osoblja. Stoga pitamo radi li se na tome da se i ugostiteljski objekti kategoriziraju poput hotela?
'Teško je to riješiti administrativno. Tržište je jedini i nepotkupljivi regulator. Možete varati goste jedan dan, tjedan dana, ali dugoročno, publika će vas 'pročitati' i prepoznati pravu kvalitetu. Teško je napraviti reda među sezonskim ugostiteljima, kojima je, onih nekoliko mjeseci u godini koje rade, jedini cilj: što veći profit. Ali, oni s cjelogodišnjem poslovanjem, danas, u doba krize, moraju i te kako paziti, držati pod kontrolom, sve segmente svog poslovanja, od ljubaznosti i čistoće do kvalitete i cijene, kako ih tržište ne bi zbrisalo sa svog spiska', smatra Lukež.
Naposljetku, Franka Lukeža kao poznavatelja istarskih manifestacija pitamo - može li se procijeniti koliko ljudi godišnje dolazi u Istru upravo zbog eno-gastronomskog doživljaja?
'Iz razgovora s vinarima, vlasnicima restorana i malih hotela, mogu potvrditi da ima sve više zainteresiranih posjetitelja, stranih i domaćih, kojima istarska eno-gastronomija postaje pretežiti motiv dolaska u Istru. To su educirani gosti, točno znaju što traže, zadržavaju se po nekoliko dana i u to vrijeme žele obići točno određene restorane, vinare ili pak probati neku od istarskih posebnosti: tartufe, pršut, šparuge, malvaziju, teran… Sve su aktivnije Turističke zajednice, koje udružene u klastere tijekom godine organiziraju razne manifestacije posvećene nekoj od sezonskih namirnica, kao što su šparuge, školjke, listovi. Redovito ih posjećuju brojni gosti koji su doputovali u to mjesto ili kraj ciljano – upravo da bi kušali i uživali u 'temi' kojoj je posvećena ta manifestacija', zaključuje Lukež, istaknuvši kao posebno aktivan klaster u tom pogledu udruženje TZ-a Umaga, Buja, Brtonigle i Novigrada.
