Hrvatski europarlamentarac Ivan Jakovčić, bivši istarski župan s briselskom adresom, prije dva tjedna imenovan je izvjestiteljem Europskog parlamenta za lukrativnu Europsku strategiju za Jadransko-jonsku regiju. Jakovčić za tportal otkriva kako planira ubrizgati milijarde eura u jugoistočnu Europu, komentira planiranu regionalizaciju Hrvatske po modelu Ive Josipovića te otkriva kako se nosi s optužbama da je tražio mito od njemačkog investitora Georga Lista
Strategija EU-a za jadransko-jonsko područje (EUSAIR) obuhvaća osam zemalja: Hrvatsku, Grčku, Italiju i Sloveniju kao zemlje članice te Albaniju, BiH, Crnu Goru i Srbiju. Sadržaj Pomorske strategije za Jadransko i Jonsko more sastoji se od četiri stupa: plavo gospodarstvo, zdraviji morski okoliš, sigurniji pomorski prostor i odgovorne ribolovne aktivnosti. U dokumente buduće strategije uvršteni su, otkriva Jakovčić, i bolja prometna povezanost Jadrana, razvoj turizma i kulture, očuvanje okoliša i kulturne baštine te daljnja politika proširenja EU-a na sve zemlje jugoistoka Europe.
Kako ste izborili imenovanje na tako važnu funkciju?
Lobirao sam posljednjih tjedana, ali to nije bilo osobito teško budući da je za mene to logičan nastavak političke priče na kojoj radim već 10-ak godina. Bio sam predsjednik Jadransko-jonske euroregije koja je osnovana u Puli, a 2010. tu inicijativu sam predstavio u Odboru regija EU-a. Prošle su četiri godine, u međuvremenu sam promijenio poziciju, nisam više istarski župan, nego sam došao u Bruxelles pa sam im rekao 'it is by baby' ili 'daj dite materi'. Vrlo sam zadovoljan, ali razmišljam da kao rapporteur predložim da se Strategija proširi na Kosovo i Makedoniju.
Kakvi će biti učinci te inicijative?
Kroz Strategiju bi se trebali implementirati projekti ukupne vrijednosti između 10 i 20 milijardi eura. Otvorio nam se zaista veliki prostor da dovedemo veliki novac na Jadran i Jonsko more, ali sve će ovisiti o tamošnjim vlastima. Krećem u razgovore s vladama svih država na jadransko-jonskom moru, ministarstvima, regijama i napravit ću pregled potencijalnih projekata. Osobno, kao prioritet izdvajam jadransko-jonsku autocestu koja bi trebala ići od Trsta do Atene, ali mnoštvo je drugih infrastrukturnih, energetskih, ribarskih, poljoprivrednih, turističkih projekata. Ovo područje domovina je modernog svijeta jer mi smo, objektivno, izrasli na grčko-rimskoj kulturi, a ne na egipatsko-perzijskoj.
Privlačenje tog novca podrazumijeva skladnu suradnju lokalnih vlasti. Imaju li one dovoljno volje i kapaciteta za to?
Bio sam nedavno kod Đukanovića i Vučića, najavio im mogućnost da dobijem ovu funkciju. Očekujem od njih, naravno prvenstveno i od našeg premijera Milanovića i hrvatske vlade, inicijativu i suradnju na budućim projektima, koja će ovdje biti jako važna, ako ne i presudna. Evo vam primjer: nedavno slušam na radiju o velikim poplavama u BiH, uz dodatak – nema opasnosti za Hrvatsku. Ali čekaj, gdje te vode idu?! Nakon dva dana dolazi do katastrofe u Gunji. Tko je tu lud? Naravno, nismo ista država, gotovo je, ali voda ne pita za granice. Potom, imamo problem zagađenja Neretve otpadom koji dolazi iz BiH. To sve završava u Jadranskom moru. Govorimo o klasičnom, plastičnom otpadu – Neretvom plutaju boce PET ambalaže, to je strašno. Takve probleme moramo hitno rješavati.
Kako stojite s najavljenom eksploatacijom nalazišta nafte i plina u Jadranu?
Jako sam rezerviran prema bušenju u Jadranu jer obalu možemo upropastiti relativno jednostavno. Znamo što je bilo u Meksičkom zaljevu i u zemljama koje imaju malo višu industrijsku kulturu, poput SAD-a. Nisam apriori protiv, ali izražavam velike rezerve i nikako ne bih išao 'džonom' u realizaciju. Osim konkretnih rizika, to je i 'šaka u oko': hoće li turisti, dok piju kavu u nekom hvarskom kafiću, gledati platforme? Svjestan sam da bez energetske stabilnosti nema ni političke ni ekonomske stabilnosti, ali to se može i drukčije. Evo vidite, baš sam dobio nacrte potencijalnih podmorskih kablova koji bi iz BiH i Crne Gore, kao zemalja s velikim vodnim bogatstvom i hidroenergijom, mogli ići do Italije. Istodobno, energija vjetra i sunca u Hrvatskoj i regiji potpuno su neiskorištene – kad se vozite Dalmatinom, s lijeve i desne strane nema ničega, stidljivo niču vjetrenjače. Treba nam, na razini EU-a, zajednička energetska politika, koju je najavio predsjednik EK Juncker.
Koja bi, po vama, bila uloga Hrvatske u toj zajedničkoj energetskoj politici?
Mi kao Europa u velikoj mjeri ovisimo o Rusiji, a onda solarne elektrane radimo na sjeveru Europe, gdje sunca gotovo da 'nema'. Zajednička energetska politika značila bi da se svaka zemlja uklopi koliko joj kapaciteti dopuštaju, pa nek se Njemačkoj, Češkoj, Slovačkoj ili drugim zemljama računa izgradnja sunčevih kolektora u Hrvatskoj, Grčkoj... Ako se želi voditi zajednička energetska politika, to se može napraviti, umjesto da se tučemo s Putinom.
Milanović, međutim, kaže da Talijani ionako buše na tisuću mjesta i da treba biti realan?
Talijani su u značajnoj mjeri već eksploatirali svoj dio Jadrana. Nedvojbeno je da oni vode takvu politiku, ali rizik apsolutno postoji. Jadran nije veliko more, to je malo veći bazen. Rijeka Po, sa svojim golemim ušćem, znala je preplaviti našu obalu od Rovinja do Pule i Brijuna. Često se druga strana obale vidi golim okom. Osobno, skloniji sam izgradnji LNG-a, jer je njega lakše kontrolirati, a brodovi i ukapljeni plin nešto su drugo od nafte. Ali svaka vlada svoju politiku vodi. Činjenica je da mi ovdje u Bruxellesu raspravljamo o posljedicama CO2, dok se u Zagrebu gura Plomin 3 na ugljen. Kao župan tužio sam državu zbog toga, ali očito je da ova vlada ide do kraja.
Autonomnija Istra - neminovnost
Kako ocjenjujete regionalizaciju u nacrtu prijedloga ustavnih promjena u režiji predsjednika Josipovića?
Pozdravljam takvo rješenje. Općepoznato je da IDS zagovara da Istra bude samostalna regija u sklopu Hrvatske - za nas nije sporno ni jedno ni drugo. Neki, međutim, Istru vide zajedno s Likom, Rijekom, Karlovcem… kako tko. To za nas nije prihvatljivo. Sigurno ću u Europskom parlamentu iskoristiti sva svoja poznanstva, internacionalizirat ću politički problem ako se dovede u pitanje regionalni identitet i integritet Istre. Na kraju krajeva, gotovo 25 godina većina ljudi u Istri glasa za IDS, prema tome jasan je politički izraz ljudi, valjda ćemo poštivati minimum demokracije. Nemam ništa protiv Riječana ni Riječanki, dapače, svi smo mi itekako dobri prijatelji, ali gledajte, to su dvije različite regije, hoćete – nećete, koliko god se nekome činilo da je to sve isto. Nije.
IDS je potpisao Škotsku deklaraciju. Vidite li možda jednog dana istarski parlament?
To je neminovan proces. Naravno, ne govorim ovdje o referendumu o državnoj samostalnosti, to nije tema, ali jedna vrsta devolucije Hrvatskoj je apsolutno neophodna. Ne govorimo ovdje o veličinama, koje su relativna stvar. Imate male regije u Europi, poput talijanske Val d'Aoste, sa sto tisuća stanovnika i daleko većom autonomijom od susjedne Lombardije, koja ima devet milijuna stanovnika. Da ne govorim o švicarskim kantonima, Korzici, Sardiniji, Siciliji. Europa poznaje regionalne posebnosti u vidu regionalnih autonomija i to je ono što će se sigurno i u Istri dogoditi. Samo je pitanje hoće li se dogoditi na pametan način ili neće. Ako itko, ova generacija hrvatskih političara trebala bi promišljati našu državu na pametan način.
Nitko, međutim, ni dalje ne želi ukidati ni općine ni županije.
Kao čovjek koji je 12 godina bio župan vjerojatno najdinamičnije hrvatske županije, tvrdim da ovakve županije, sa sadašnjim ovlastima i novcem, nemaju nikakvog smisla. To sam govorio i dok sam bio župan. Županije se uglavnom bave same sobom i eventualno nekakvim prenošenjem novca iz šupljeg u prazno. Neću reći da je sadašnja vlast kriva za to – naravno da nije, jer su županije uvedene još 1993. godine. Ali nosi odgovornost za sadašnje stanje.
Tužba za klevetu, pa odštetni zahtjev protiv Lista
U kojoj je fazi sukob s Damirom Kajinom, koji tvrdi da DORH proučava kako skinuti vaš europarlamentarni imunitet zbog optužbi Georga Lista?
Bio sam u DORH-u na vlastitu inicijativu, dao sam iskaz i jako mi je stalo da DORH čim prije završi posao. Pogotovo da istraži poslovanje tvrtke gospodina Lista, a moguće i drugih koji se tu spominju. Zaista molim DORH da pregleda sve, kako mene, tako i njih. Podigao sam tužbu protiv Lista prije dva – tri tjedna, ali o tome nisam javno govorio jer ne želim obračune preko medija. Njih žele politički gubitnici, poput Kajina, koji na taj način misle stvarati atmosferu protiv mene. Neka sud završi svoj posao pa ćemo sve ostalo odraditi što treba.
Tužili ste Lista za klevetu?
Da, a poslije toga ću podnijeti odštetni zahtjev. Gledajte, ovoga puta idem do kraja. Klevetali su me, istraživali, svugdje su bili. No što da ja radim? Javna sam ličnost i znam da moram odgovarati na optužbe. Prošle su devedesete, sad su neke druge godine i jasno mi je da je nekome čudno što netko tko je 25 godina u politici nema ništa utuživo iza sebe. Realno, to jest čudno u državi u kojoj živimo. Politička scena Hrvatske dosta je umjerena u odnosu na ekstremiste u EP-u. Za razliku od onih koji se rugaju Europi, što je demokratsko pravo, imamo i one koji plaču za Hitlerom ili Staljinom. Očito su političko-ekonomske situacije u pojedinim zemljama iznjedrile takve pojave. Kolega Radoš i ja smo dio političke skupine ALDE, četvrte frakcije po snazi u Parlamentu, ali smo zajedno u tzv. proeuropskoj koaliciji, zajedno s kolegama iz HDZ-a i SDP-a.
Kako Vam izgleda Hrvatska iz briselske perspektive?
Inače, nedostaje mi dom, jako. Dvadeset i nešto godina radiš u politici s ciljem da napraviš nešto u vlastitom okruženju, a onda odeš na 5 godina. No odavde mogu još više napraviti. U okviru Jadransko-jonske strategije želim postići sinergiju strukturnih i pretpristupnih EU fondova, kako bismo u startu osigurali suradnju oko, primjerice, trase neke buduće ceste. Jedna od preporuka Komisije je smanjivanje čekanja na graničnim prijelazima iz zemalja članica JI Europe prema nečlanicama. No ni unutar EU-a nemamo riješenu cestovnu infrastrukturu. U srcu sezone, od Kopra do naše granice čekate 5 sati u redovima, zbog čega se neki turisti ne žele vratiti u Istru. Mislim se, dakle, baviti vrlo konkretnim stvarima.
