Jedan je to od ključnih naglasaka tematskog broja znanstvenog časopisa Revija za sociologiju posvećena roditeljstvu lezbijki, gejeva, biseksualnih, transrodnih, interspolnih i queer (LGBTIQ) osoba. Gošće urednice Marina Štambuk i Maja Tadić Vujčić okupile su autorice i autore koji kroz šest članaka odgovaraju na važnija pitanja velikog broja mladih LGBTIQ osoba u Hrvatskoj koje pokazuju potrebu za roditeljstvom.

Iako se pravni okvir mijenja, Statistika Agencije Europske unije za temeljna prava kao i hrvatska istraživanja pokazuju da je Hrvatska još uvijek homofobična, te da se LGBTIQ osobe suočavaju s predrasudama i diskriminacijom, kaže se.

Bez 'kućice' za rodni identitet

O LGBTIQ populaciji u Hrvaskoj malo se zna i službeni sociodemografski podaci ne postoje, kao ni podaci o broju roditelja iz te skupine. Posljednji popis stanovništva zabilježio je da 140 ljudi živi u istospolnim zajednicama. Ministarstvo uprave objavilo je od donošenja Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola 2014. godine do svibnja 2019. sklopljeno 297 životnih partnerstava. Prema posljednjim istraživanjima s LGBTIQ sudionicima u Hrvatskoj, 3 do 5 posto njih izjavljuje da su roditelji.

U člancima se upozorava da istraživanja u Hrvatskoj barataju samo tradicionalnom varijablom spola, pod kojom se bilježe samo 'muški' i 'ženski' spol.

Napominju da je 'spol društvena kategorija temeljena na biološkim karakteristikama', koji se utvrđuje spolnim kromosomima, hormonima, žlijezdama kao i unutarnjim i vanjskim spolnim organima, te da osoba može biti muškog spola, ženskog spola ili može biti interspolna.

No, za određivanje identiteta osobe važan je i rod, koji podrazumijeva društvena očekivanja i norme oko specifičnih stavova, osjećaja i ponašanja koji se vežu uz muževnost odnosno ženstvenost.

Individualni doživljaj vlastitog spola predstavlja spolni identitet, a individualni doživljaj vlastitog roda predstavlja rodni identitet osobe, napominje se.

Hrvatska – životni partneri istog spola ne mogu postati roditelji

Pravni okvir se, istina, značajno promijenio, ali potrebno je još mnogo poboljšanja da bi se on uskladilo sa smjernicama EU za promicanje i zaštitu prava LGBTIQ osoba, ističe se i dodaje da tome ne idu prilog konzervativni pokreti usmjereni na ograničavanje seksualnih i reproduktivnih prava.

Unatoč ustavnoj definiciji braka kao zajednice muškarca i žene, koja proizašla iz referenduma iz 2013., prihvaćen je Zakon o životnom partnerstvu osoba istoga spola u 2014,, koji je formalne i neformalne istospolne životne partnere izjednačio s bračnim partnerima i izvanbračnim partnerima.

Izjednačena su zakonska prava koja se odnose na vlasništvo, nasljedstvo, socijalna, zdravstvena i mirovinska prava, kao i pristup javnim i tržišnim uslugama. Međutim, ta jednaka prava nisu se rutinski prenosila na druge zakone koji se odnose na istospolne parove, kaže se.

Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola je uveo kategoriju partnerske skrbi i partnera-skrbnika kojim se može imenovati drugi istospolni životni partner kada maloljetno dijete njegova istospolnog životnog partnera ostane bez ili nema drugog roditelja roditelja. Partner-skrbnik stječe sva prava i obaveze kao roditelj, ali njegovo ime nije upisano u rodni list kao drugi roditelj, već kao bilješka. Osim toga životni partneri ne mogu pristupiti postupku posvojenja ili udomljavanja djece, te nisu navedeni kao mogući korisnici medicinski potpomognute oplodnje.

Stoga, u Hrvatskoj ne postoje mogućnosti da istospolni životni partneri bez djece postanu roditelji. To mogu učiniti samo kao pojedinci. Tako, većina sadašnjih LGBTIQ roditelja u Hrvatskoj su žene koje su imale djecu u prethodnoj heteroseksualnoj vezi.

Na zapadu imaju pravo na roditeljstvo

Na zapadu, pak, postoje brojna istraživanja o LGBTIQ osobama i njihovu roditeljstvu. Rezultati Gallupovog istraživanja pokazali su da se 4,5 posto odraslih osoba u SAD identificira kao lezbijke, gejevi, biseksualne ili transrodne osobe, po čemu u SAD-u živi otprilike 11 milijuna LGBT osoba.

Također, LGBTIQ roditelji predstavljaju značajnu skupina među roditeljima u cjelini. Američki popis stanovništva iz 2010. godine izvijestio je da otprilike 19 posto istospolnih parova odgaja djecu, dok talijanska Nacionalna zdravstvena služba raspolaže podacima da su 15 do 20 posto lezbijki i 10 posto gej muškaraca roditelji, ističe se u časopisu.

Sva istraživanja daju snažne dokaze da roditeljska seksualna orijentacija nije povezana s djelotvornošću roditeljstva. Djeca koja odrastaju s LGBTIQ roditeljima pokazuju usporedive razvojne ishode kao i djeca koja žive s heteroseksualnim roditeljima, što znači da postižu sličan akademski uspjeh, kognitivni razvoj, socijalne vještine i mentalno zdravlje, kažu u uvodniku časopisa urednice.

Lezbijke mogu planirati roditeljstvo putem posvajanja, udomiteljstva i medicinski potpomognutom oplodnjom, koristeći različite kombinacije oplodnje kod kuće ili u klinici s poznatim ili nepoznatim donorom, dok gej muškarci mogu posvojiti ili udomiti dijete te postati roditeljima kroz surogatstvo.

Drugi oblik planiranog roditeljstva su i obiteljski aranžmani sa zajedničkim roditeljstvom parova lezbijki i gejeva.

Zbog različitih pravnih i socijalnih zapreka, korištenje metoda formiranja obitelji razlikuje se od zemlje do zemlje, kaže se.

Navedena su iskustva LGBT osoba koje su iz srednje i istočne Europe doselile u Belgiju i Nizozemsku. Ondje inkluzivni okviri olakšavaju i osnažuju LGBT pojedince da ostvare životne i obiteljske ciljeve, a istodobno obeshrabruju predrasude drugih pojedinca u okolini, dok zemlje njihova podrijetla restriktivnim okvirom isključuju LGBT pojedince iz punopravnog državljanstva, te omogućuju diskriminaciju neheteroseksualnih obitelji, kaže se.

Tko želi postati roditelj u Hrvatskoj

U časopisu su predstavljeni rezultati istraživanja u Hrvatskoj u kojem je sudjelovalo 486 LGBTIQ osoba bez djece i 24 LGBTIQ osobe koje su roditelji. Ono je pokazalo da u prosjeku starije osobe među njima ne žele, ali da mlađi žele imati djecu.

Većina sudionika koji su već bili roditelji to su postali u prijašnjim heteroseksualnim vezama, dok je među onima koji su pokušavali postati roditelji najčešće korištena metoda potpomognute oplodnje. Rezultati na cijelom uzorku pokazali su da su usvajanje i udomiteljstvo najpoželjnije metode formiranja obitelji te da su partneri najvažniji izvori podrške za roditeljstvo.

LGBTIQ osobe u Hrvatskoj nemaju društvenu podršku za roditeljstvo, često su izložene stigmatizaciji i diskriminaciji, što može imati široki negativni utjecaj na dobrobit LGBTIQ osoba i njihove djece, ističe se.

Od ranih 2000-ih hrvatsko društvo sve više prihvaća i priznaje LGBTIQ osobe, ali su javne rasprave o obiteljskim životima LGBTIQ osoba uglavnom negativne i često pune predrasuda.

Unatoč tome, studija pokazuje da LGBTIQ osobe stvaraju obitelji i uživaju u obiteljskom životu, da imaju djecu i da mnogi od njih izražavaju želju da postanu roditelji.

Glavni razlozi za roditeljstvo prema istraživanju su unutarnji: želja za ljubavlju, za razmjenom znanja i razvijanjem posebne veze s djetetom.

Sudionici koji nisu željeli imati djecu ističu ograničenu osobnu slobodu, veliku odgovornost i radno opterećenje, kao i neke razloge koji su povezani sa strahom od stigmatizacije djece zbog seksualne orijentacije ili rodnog identiteta roditelja.

Jedan od ključnih koraka u smanjenju nejednakosti i diskriminacije je razvijanje snažnih i učinkovitih strategija, zaključuju gostujuće urednice. One trebaju biti utemeljene na znanstvenim dokazima s ciljem podizanja svijesti, povećanja priznanja i pružanja bolje podrške LGBTIQ osobama i njihovim obiteljima. Objavljivanje posebnog broja Revije za sociologiju je važan korak prema tom cilju, zaključuju.