Spontani izljev bijesa, većinom mladih ljudi, vrlo brzo se pretvorio u masovne prosvjede pa je samo u noći na utorak u valu protuvladinih prosvjeda ubijeno devetero ljudi, a stotine su uhićene. Posljednji masovni prosvjedi u Iranu zabilježeni su 2009. godine, kada su tisuće Iranaca prosvjedovale zbog spornog ponovnog izbora tadašnjeg predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada.

Ovaj put, slažu se analitičari, okidači za masovnu pobunu su skupoća, nezaposlenost, nedodirljivost klerikalne elite i iranska vanjska politika u ionako nestabilnoj regiji, a upravo je te razloge u svojem izvješću navelo i ministarstvo vanjskih poslova Izraela, zemlje koja se uz Saudijsku Arabiju smatra najvećim protivnikom službenog Teherana. Izrael je naime među prvim velesilama reagirao na prosvjede Iranaca, pa je tako izraelski premijer Benjamin Netanyahu u ponedjeljak zaželio uspjeh protuvladinim prosvjednicima, odbacujući kao smiješne optužbe Teherana da iza prosvjeda stoji Izrael.

'Želim iranskom narodu uspjeh u njihovoj plemenitoj borbi za slobodu', rekao je Netanyahu u videu stavljenom na Facebook. 'Hrabri Iranci izlaze na ulice. Traže slobodu. Traže pravdu. Traže temeljne slobode koje su im desetljećima uskraćene. Iranski okrutni režim rasipa desetke milijardi dolara šireći mržnju', nadodao je Netanyahu.

Iranski vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamnei, optužio je u utorak 'neprijatelje' Islamske Republike da su se ujedinili kako bi destabilizirali režim, izvijestila je državna televizija, dok zemlju već nekoliko dana potresaju prosvjedi.

'U događajima ovih dana neprijatelji su se ujedinili koristeći se svojim sredstvima, novcem, oružjem, politikom i sigurnosnim službama kako bi stvorili probleme islamskoj vlasti' u Iranu, istaknuo je Hamnei u svom prvom govoru od početka prosvjeda.

Samo 'čekaju prigodu da se ubace i zadaju udarac iranskom narodu', rekao je ne navodeći izrijekom tko su ti neprijatelji, iako vlasti od početka prosvjeda optužuju oporbene 'proturevolucionarne' skupine koje djeluju izvana, ponajviše iz Sjedinjenih Država i Saudijske Arabije, kako žele iskoristiti nezadovoljstvo stanovništva i potaknuti nerede u zemlji.

Dodatne napetosti, očekivano, unio je američki predsjednik Donald Trump jer je na društvenim mrežama poručio iranskoj vladi kako je 'svijet promatra' te kako Irancima treba omogućiti slobodu izražavanja, ne propustivši pritom sasuti optužbe da službeni Teheran 'rasipa bogatstvo na financiranje terorizma u drugim zemljama'.

Analitičari, među kojima je i Alireza Nader, vrstan poznavatelj Irana te član neprofitne think-tank organizacije Rand, naglašavaju kako iza svih recentnih događaja u Iranu stoji loša gospodarska slika koja je pomućena dugogodišnjim sankcijama zbog nuklearnog programa.

Prema Naderu, Iran se nadao da će stvari u zemlji nakon potpisivanja nuklearnog sporazuma krenuti nabolje, no dolaskom Trumpa na vlast i njegovog učestalog optuživanja Teherana kao najvećeg izvoznika terorizma u regiji raspršile su se gospodarske nade te izostale očekivane ključne investicije.

Zaustavljeni projekti ključnih investicija dodatno su uzdrmali zemlju od 70 milijuna stanovnika koja se već godinama bori s galopirajućom inflacijom. U kojoj mjeri se radi o padu vrijednosti novca, ponajviše oslikavaju cijene, pa je tako u samo tjedan dana cijena piletine narasla za 30 posto, a povrća vrtoglavih 100 posto. Dodatni problem je ogromna stopa nezaposlenosti. Iako je službena nezaposlenost u Iranu 12,45 posto, neslužbeno se procjenjuje kako je ona gotovo tri puta veća.

Nezaposlenost, ističu dobri poznavatelji prilika u Iranu, najviše pogađa mlade Irance koji više nemaju strpljenja za obećanja o smanjenju nezaposlenosti dok ih s druge strane pogađaju ogromne socioekonomske nejednakosti te posvemašnja korupcija. Uz to, Irancima ogromnu frustraciju nanosi teheranska službena vanjska politika i uplitanje u sukobe u Iraku, Siriji, Palestini i Jemenu, što dodatno iscrpljuje ionako klimav državni budžet.

Uz pogrešan geopolitički smjer Teherana, Iranci su ljutiti na reakcionarnu religijsku vladavinu i nedodirljivost vjerskih vođa, poput vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hamneija, a sudeći prema snimkama iz Irana, prekipjelo je i ženama koje se desetljećima pokušavaju izboriti za jednaka prava.

Frustracije Iranaca, smatraju analitičari, valja sagledavati iz perspektive razočaranosti koja je nastupila nedugo nakon početnog oduševljenja kad je na posljednjim izborima pobijedio umjereni kandidat i sadašnji predsjednik Hasan Rohani. Iranci su u Rohaniju vidjeli svojevrsnog reformatora koji je trebao privesti kraju nuklearne pregovore kojima bi se okončala izolacija i ukinule sankcije, a time potaknulo gospodarstvo.

Iranski predsjednik je postignuo dogovor sa Zapadom, što je donijelo olakšanje i nadu Irancima, no ta je očekivanja ugasio američki predsjednik Trump koji optužuje Teheran za monopol nad svjetskim terorizmom i pritom najavljuje dodatne kaznene mjere za tu zemlju na jugozapadu Azije.

Upućeni u iranske prilike smatraju kako je teško prognozirati daljnji tijek događaja, istovremeno nudeći dva moguća scenarija. Prema prvom, radi se tek o eksploziji nezadovoljstva koje će vrlo brzo iščeznuti, dok bi prema drugom trenutna situacija u zemlji mogla dovesti do kraja Irana kakvog poznajemo. Iako je za prognoze još uvijek rano, neka nova revolucija slična onoj islamskoj iz 1979., kad je zbačen režim posljednjeg iranskog šaha Reze Pahlavija i ustoličena islamska republika s ajatolahom Homeinijem na čelu, dodatno bi potresla ionako nestabilnu regiju u kojoj svaki sukob proizlazi iz rivaliteta šijitskog Irana i sunitske Saudijske Arabije.