Predizborne ankete daju prednost Orbanu od tri do deset posto, tako da ostaje otvorena mala šansa za nekakav spektakularan oporbeni obrat u posljednji trenutak. Ne bi bilo prvi put da se dogodi takvo što. Mađarska oporba shvatila je prije ovih izbora da mora nadvladati razlike kako bi uopće imala minimalne šanse pobijediti Orbanov Fidesz. Izborni sustav, osmišljen u Fideszovim političkim laboratorijima, postavljen je tako da favorizira dvostranačje pa rascjepkana mađarska oporba nema nikakve šanse protiv njega. Tek ujedinjeni mogu se koliko-toliko uključiti u ravnopravnu utakmicu ako se zanemari monopol koji Fidesz ima nad institucijama i medijima.

Oporbenu koaliciju Ujedinjeni za Mađarsku sačinjava šarolika lepeza stranaka, od socijalista, preko liberala i zelenih, do Jobbika, bivše krajnje desnice, a sada stranke desnog centra. Tportal je prije koji dan imao i intervju s jednom od oporbenih prvakinja, europarlamentarkom Katalin Cseh, a možete ga pročitati ovdje.

Ujedinjena oporba je u prvi plan kao kandidata za premijera, nakon predizbora, gurnula do tada relativno nepoznatog nestranačkog konzervativca Petera Marki-Zaya, gradonačelnika Hódmezővásárhelyja, grada na jugoistoku zemlje. Vjeruje se da im konzervativni kandidat daje veću širinu i da bi Marki-Zay mogao na oporbenu stranu privući neke nezadovoljne pristaše Fidesza koji ne bi inače glasali za ljevicu, kao i neodlučne birače.

Dva bloka su prema anketama bila u relativnom egalu posljednjih mjeseci. Međutim oporba nije uspjela preuzeti vodstvo nakon uspješno provedenih izbora potkraj prošle godine i od tada joj se rejting lagano topi. Stvari su s lošeg krenule na gore nakon izbijanja rata u Ukrajini. Izborna kampanja koja se do tada fokusirala na pitanja koja izazivaju društvene podjele, kao što su Orbanovo protivljenje migracijama, neprijateljstvo prema LGBT zajednici i sukobi s Bruxellesom, prekinuta je i sve je postalo podređeno ratu u susjednoj zemlji.

Iako bi mnogi pomislili da su Orbanove bliske veze s Putinovim režimom otvorile jednosmjeran put oporbi do pobjede, ispostavlja se da to baš nije tako. Orban je vješto izbalansirao situaciju tako što je osudio rusku agresiju, primio izbjeglice i uveo sankcije Kremlju, ali je stao na tome. Odbio je pomoći u naoružavanju Ukrajine, a nije dozvolio ni dopremanje oružja preko mađarskog teritorija. Oporbu je optužio da bi slali mlade Mađare da ginu u ratu koji nije njihov. Orban tvrdi da Mađarska ništa ne može dobiti miješanjem u rat, a da puno toga može izgubiti.

Čak je i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski spočitao Orbanu njegovo benevolentno ponašanje prema Rusiji, na što mu je ovaj odgovorio da je Mađarska na strani Mađarske.

I čini se da te poruke koje odašilje o ratu u Ukrajini padaju na plodno tlo. Oporba pak pokušava provući poruku da u nedjelju odlučuju o tome gdje će se Mađarska svrstati u budućnosti, uz Istok ili Zapad. Tvrde da oni umjesto Istoka biraju Europu te da Mađarskoj zbog Orbanove sebičnosti prijeti sudbina da se vrati na pogrešnu stranu povijesti. Nezadovoljni su time što je Orban povećao energetsku ovisnost Mađarske o Rusiji.

Nadu u pobjedu savez Ujedinjeni za Mađarsku u prvom redu temelji na još uvijek velikom bazenu neodlučnih glasača koji mogu preokrenuti izborno klatno u oba smjera. S druge strane Orbanu mnogo toga ide u prilog. Ima puno više novca od oporbenog saveza te može koristiti poluge vlasti i medijske dominacije kako bi ostvario pobjedu. Izbori u Mađarskoj daleko su od slobodnih i poštenih, kakvi se organiziraju u zemljama zapadne Europe, pa će ih pratiti i međunarodni promatrači.

Ako izgubi dvotrećinsku većinu u parlamentu kojim je sada već naučio vladati, Orban više ne bi mogao mijenjati političke institucije onako kako je navikao. Također bi postao ranjiviji na napade oporbe, ali malo je vjerojatno da bi promijenio stil vladanja. Polarizirajuće politike, poput referenduma o zakonu o zaštiti djece kojim bi se zabranila LGBT propaganda u školstvu, koji se održava u nedjelju uz izbore, nalaze se u središtu projekta iliberalne demokracije i nastavit će se realizirati.

Pobjeda oporbe u potpunosti bi promijenila Mađarsku jer bi nova administracija odmah ukinula neke od najkontroverznijih Orbanovih politika i sklopila mir s Europskom unijom. Međutim za demontažu sustava koji je uspostavio Fidesz trebat će im znatno više vremena, a upitno je kako bi Ujedinjeni za Mađarsku zajedno funkcionirali kao vlast nakon što bi jedino što ih je do tada vezalo - borba protiv Orbana - bilo maknuto s dnevnog reda.

Koliko je teško vladati na takav način, najbolje se u posljednje vrijeme vidjelo u Crnoj Gori, u kojoj je vlada raznorodne koalicija stranaka što se ujedinila u borbi za rušenje Mile Đukanovića izdržala tek nešto više od godinu dana. No Ujedinjeni za Mađarsku bili bi sretni da učine i taj jedan korak koji su napravili Crnogorci - rušenje vlastodršca iz fotelje koja se duboko udubila od njegova sjedenja na vlasti.