Na plenarnoj sjednici koju je Europski parlament održao ovog tjedna nakon britanske odluke o izlasku iz EU-a, mogla se čuti čitava paleta paničnih tonova, da bi sjednica okončala donošenjem rezolucije u kojoj se pobrajaju prioriteti na kojima bi Komisija trebala raditi tijekom 2017. Traži se poduzimanje niza mjera kojima bi se građane uvjerilo da EU radi u njihovu korist.

Na prvom mjestu naglasak se stavlja na poboljšanje radnih i životnih uvjeta građana, prije svih mladih, pristupa obrazovanju i socijalnoj zaštiti te na smanjenje nejednakosti među građanima. Glavni je prioritet povećanje zaposlenosti i produktivnosti. Izgleda da su u Europskoj uniji svjesni da daljnje jačanje nejednakosti i siromaštva ide na ruku desnim populistima koji će raditi na daljnjem rastakanju EU-a.

Vezano uz problem pojačanog priljeva izbjeglica, naglašava se kako postojeća politika azila više nije dostatna i traži se njezina reforma, ali takva koja neće ići na smanjenje prava tražitelja azila. Izbjeglicama se treba pružiti humanitarna pomoć i dostojni uvjeti života u kampovima, kombinirano s dugoročnim mjerama usmjerenim prije svega na obrazovanje. Traže se i programi direktnog preseljenja i smještanja tražitelja azila. Također, jačanje programa usmjerenog na studente, istraživače i obrazovane radnike, odnosno dugoročno ustanovljavanje pravila za ulaz i boravak građana trećih zemalja koje mogu ispuniti praznine na tržištu rada EU-a.

Vezano uz strahove građana oko sigurnosti, Parlament je pozvao Komisiju da se založi za veći angažman zemalja na razmjeni informacija, policijskoj i sudskoj suradnji. Imajući u vidu kako je unutarnja i vanjska sigurnost neodvojivo povezana, u istom se pasusu spominje i rad na prevenciji ekstremizma, odnosno boljoj integraciji stanovništva unutar europskih zemalja. Očekuje se, također, što skoriji početak rada Europske granične i obalne straže.

Parlament se zalaže i za borbu protiv izbjegavanja poreza, jačanje ekonomske i monetarne unije, ali i jačanje demokratskih procesa unutar same Unije.

Rezultat ovotjedne rasprave u Europskom parlamentu pokazuje, međutim, da se igralo na najmanji zajednički nazivnik i da nekih suštinskih promjena zapravo neće biti.

Izgleda da će EU potrošiti ovu priliku i nastaviti se ponašati kao da se ništa nije dogodilo, sudi komentator Bloomberga Leonid Bershidsky, navodeći: 'Pragmatici, uključujući Merkel i Junckera, suprotstavljaju se idealistima kao što su Schulz i neki drugi zastupnici Europskog parlamenta kao i njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier.' Ti su se pragmatici prepustili centrifugalnoj inerciji i misle da je svaki progres trenutačno nemoguć.

SPD-ovci Sigmar Gabriel i Martin Schulz, predsjednik EP-a, nedavno su u Spiegelu objavili zajednički dokument u kojem se zalažu za 'preformuliranje' EU-a kao unije s funkcionalnom vladom, svojevrsnim 'ekonomskim Schengenom' koji će djelovati kao jedinstveno ekonomsko područje te su se založili za prihvaćanje niza drugih svojstava federalne države, uključujući i zajedničku vojsku i zajedničke vanjske granice. Glavni forum u kojem bi se to trebalo iskristalizirati je, po njima, upravo Europski parlament, a u radu na osmišljavanju nove Unije trebali bi sudjelovati i šefovi vlada, nacionalnih parlamenata kao i pripadnici civilnog društva zemalja članica.

Juncker ih, međutim, ne podržava. Na plenarnoj sjednici ovog tjedna rekao je: 'Slažem se kako ne možemo nastaviti po starom, ali odbijam da se sve stavlja pod znak pitanja. Još nije došlo vrijeme za duboku institucionalnu reformu. Slažem se s onima koji misle da nije vrijeme za reviziju ugovora.'

Mislio je, prije svih, na njemačku kancelarku Angelu Merkel koja sada ne podupire produbljenje integracije. Za bilo kakvu dublju integraciju ionako bi bio potreban konsenzus, a konsenzusa i za manja pitanja u Uniji nema.

K tome, u ovom trenutku, od 1. srpnja, Europskom unijom predsjeda Slovačka, članica Višegradske skupine koja se postavlja kao euroskeptični odvojak EU-a, pri čemu je najglasniji mađarski premijer Viktor Orban. Slovački premijer Robert Fico zagovornik je Europske unije jakih nacionalnih država.

Ali i sama Angela Merkel i njen ministar financija Schauble ne odstupaju od EU-a jakih članica. Spiegel je nedavno objavio članak u kojem donosi kronologiju događaja neposredno prije i nakon britanskog referenduma. U članku se navodi kako je francuski predsjednik Francois Hollande izlazak Velike Britanije iz Unije vidio kao dobru priliku za jačanje uloge Francuske, ali nakon sastanka kojeg je u Berlinu organizirala Merkel s Hollandeom i talijanskim premijerom Mateom Renzijem postignut je konsenzus: poželjni su svi prijedlozi za daljnji razvoj na područjima sigurnosti, zaposlenosti i jačanja suradnje u eurozoni i oni trebaju biti prezentirani do rujna. Na sastanku šefova vlada članica koji je uslijedio dogovoreno je kako neće biti nikakvih promjena europskih ugovora ni produbljivanja europske integracije.

'Nije vrijeme za takve stvari', rekla je Merkel.

Ona je već ranije poručivala kako zazivanje 'više Europe' samo ide na ruku euroskepticima. Njezin ministar financija Schauble tvrdi da oni koji traže više integracije, naročito u eurozoni, ne razumiju poruku Brexita. Umjesto toga, poručio je, zemlje bi se trebale dogovoriti kako postići veći gospodarski rast, dogovoriti se oko čuvanja vanjskih granica i dogovoriti zajedničku politiku azila. Zaključci Europskog parlamenta ostaju na toj liniji. Juncker se u raspravi također požalio kako je u medijima pročitao niz lažnih tvrdnji pa tako i onu da će inzistirati na uvođenju zajedničke valute u zemlje članice koje još nisu uvele euro, pa tako, dakle, i u Hrvatsku.

Spiegel je citirao i razočaranog predsjednika EP-a Martina Schulza. Europska unija ide iz krize u krizu, a on bi se, navodi, trebao suzdržati od promišljanja o europskoj budućnosti. Smatra da je to apsurdno. 'Svi uvijek pitaju zašto nemamo viziju Europe. A kad neku prezentiramo kažu nam: Sada nije pravo vrijeme. O čemu se radi?'

Što se tiče Hrvatske, ona o tom pitanju nema prepoznatljivog stava. Bivši premijer Zoran Milanović podupirao je napore dosadašnjeg britanskog premijera Davida Camerona za labavu Uniju, barem tijekom službenih hrvatsko-britanskih sastanaka. Izvan takvih bilateralnih prigoda nije se o tome previše izjašnjavao. Od sada već tehničkog premijera Tihomira Oreškovića nismo čuli ništa naročito na tu temu, niti se ministar vanjskih poslova Miro Kovač time previše bavio. Europska pitanja se u Hrvatskoj, bez obzira na pune tri godine članstva, još percipiraju kao udaljena vanjskopolitička pitanja.