Broj hospitaliziranih pacijenata na nacionalnoj razini, uz manje oscilacije, posljednjih godina pada, što se dijelom može 'zahvaliti' i masovnom iseljavanju iz Hrvatske: na 100 stanovnika u 2017. godini hospitalizirano je 16,93 stanovnika; u 2016. bilo je 17,12 hospitaliziranih; u 2015. godini 17,46; u 2014. njih 17,33; u 2013. godini 17,37; u 2012. 17,78, a 2011. godine registrirano je 17,47 hospitalizacija na 100 stanovnika.

U istom razdoblju broj liječnika u stacionarnim zdravstvenim ustanovama - bolnicama, klinikama, stacionarima i lječilištima - kontinuirano raste, od 5758 (u 2011. godini) do 6642 liječnika, koliko ih je registrirano prošle godine.

>>> Evo zbog čega liječnici odlaze iz Hrvatske. Plaća nije glavni razlog

Dr. Ada Barić, predsjednica Hrvatske udruge bolničkih liječnika (HUBOL), pozdravlja dobru vijest o porastu broja liječnika u tom zdravstvenom sustavu, ali pritom napominje da promatranje izoliranih brojki u sklopu analize u pravilu dovodi do pogrešnih zaključaka. U ovom slučaju ukupan broj bolničkih liječnika jest povećan, ali važno je znati njihovu stratifikaciju - koliko je liječnika specijalizanata, a koliko specijalista i s kolikim stažem.

'Nezahvalno je promatrati izolirane brojke. Ako kažete da je broj liječnika narastao samo zato što smo primili, recimo, 500 liječnika na specijalizacije, to ne znači da s njima možemo uspoređivati liječnike specijaliste, kakvih nam trenutno jako nedostaje. Od ulaska Hrvatske u Europsku uniju nama je u inozemstvo otišlo više od 600 liječnika, upravo specijalista u naponu snage što se tiče posla, u dobi od 35 do 55 godina. To se definitivno ne može uspoređivati s mladim liječnicima koji su na početku specijalizacije', ističe dr. Barić za tportal.

Nadalje, u korelaciji s registriranim brojkama treba gledati i kontinuirani porast opsega terapijskih i dijagnostičkih postupaka u medicini.

'Svake godine raste broj vrsta operacija, otkrivaju se i rade novi dijagnostički postupci, što praktički znači da se dijapazon našeg djelovanja značajno širi. Ni na koji način ne može se nadoknaditi ako vam na određenom odjelu, u određenoj klinici nedostaje četiri, pet ili deset ljudi da biste mogli normalno funkcionirati. Medicina i terapijske mogućnosti rastu svakim danom i jednostavno nam trebaju ljudi kako bismo to mogli pratiti', tumači dr. Barić.

Kao definitivan dokaz da se u bolničkom sustavu ne osjeća registrirani porast broja liječnika navodi to što liječnici i medicinske sestre u Hrvatskoj godišnje prikupe više od dva milijuna sati prekovremenog rada.

'Da se nešto promijenilo u pozitivnom smislu, liječnici ne bi toliko radili prekovremeno. Ljudi su, naravno, vezani egzistencijalnim pitanjima i kreditima, pa je velika većina liječnika prisiljena raditi prekovremeno, no stvar je u tome da se 250 prekovremenih sati, koliko je dopušteno na godišnjoj razini, u većini hrvatskih bolnica nerijetko nakupi u periodu od dva do tri mjeseca. Dakle drago mi je ako se broj liječnika povećao, to je dobra vijest, ali bojim se da je ovog trenutka beznačajna što se tiče naših svakodnevnih problema', konstatira predsjednica HUBOL-a.

U padu je i dužina bolničkog liječenja

Prema izvješću HZJZ-a, u padu je i prosječna dužina bolničkog liječenja, pa je tako u 2016. godini ona iznosila 8,5 dana po boravku, dok je u 2015. iznosila 8,56 dana, u 2014. godini 8,8 dana, u 2013. bila je 8,9 dana, a u 2012. godini 9,07 dana.

Od ukupnog broja hospitaliziranih u 2017., što uključuje boravke u bolnici zbog poroda, pobačaja i rehabilitacije, bilo je 660.599 akutnih bolesnika te 64.741 kronični bolesnik.

Stacionarne zdravstvene ustanove u Hrvatskoj raspolažu s ukupno 23.049 postelja (5,38 na 1000 stanovnika), neravnomjerno raspoređenih po županijama.

U padu je i iskorištenost postelja u hrvatskim bolnicama, koja je u 2017. godini iznosila 71,99 posto (2016. godine bila je 73,99 posto). Što se tiče djelatnosti za liječenje akutnih bolesnika, godišnja iskorištenost postelja je 76,18 posto (77,87 posto 2016. godine), pri čemu je Hrvatska nešto ispod prosjeka EU-a po godišnjoj iskorištenosti postelja za liječenje tih bolesnika, navodi se u izvješću HZJZ-a.

Najmanje bolesnika liječeno je u stacionarnim zdravstvenim ustanovama u Zagrebačkoj i u Ličko-senjskoj županiji, u kojima je i najmanje bolničkih postelja po glavi stanovnika.

Najviše bolničkih postelja po glavi stanovnika u Varaždinskoj županiji

Uz ukupno 23.049 postelja (5,38 na 1000 stanovnika) u stacionarnim zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj, rekorder po dostupnosti hospitalizacije za pacijente na lokalnoj razini je Varaždinska županija s 10,36 postelja na tisuću stanovnika. Slijede, redom, Krapinsko-zagorska županija (8,98), Grad Zagreb (8,15), Primorsko-goranska županija (7,79), Sisačko-moslavačka županija (7,64), Požeško-slavonska županija (7,27), Zadarska županija (6,17), Bjelovarsko-bilogorska županija (4,85), Karlovačka županija (4,65), Dubrovačko-neretvanska županija (4,59), Brodsko-posavska županija (4,48), Splitsko-dalmatinska županija (4,19), Osječko-baranjska županija (4,05), Šibensko-kninska županija (3,98), Istarska županija (3,51), Koprivničko-križevačka županija (3,09), Virovitičko-podravska županija (2,79), Međimurska županija (2,58), Vukovarsko-srijemska županija (2,05) i Ličko-senjska županija (1,89), a posljednja je Zagrebačka županija, koja gravitira Zagrebu, s 0,77 postelja na tisuću stanovnika.

Više od pola milijuna boravaka u dnevnim bolnicama

U dnevnim bolnicama, bolničkim hemodijalizama i jednodnevnim kirurgijama u Hrvatskoj je tijekom 2017. godine zabilježen 548.671 boravak. Najviše boravka u dnevnim bolnicama i bolničkim hemodijalizama zabilježeno je u internoj medicini (193.198), hemodijalizi (63.014), pedijatriji (52.668), općoj kirurgiji (34.855), ginekologiji i opstetriciji (32.034).

U izvješću HZJZ-a nalazi se i usporedba s članicama EU-a iz okruženja, pa je tako Hrvatska među zemljama s većom prosječnom dužinom liječenja ukupno u svim bolnicama, kao i većom prosječnom dužinom liječenja u bolnicama za liječenje akutnih bolesnika od prosjeka EU-a.

Pri usporedbi s članicama EU-a iz okruženja, Hrvatska je među zemljama s manjim ukupnim brojem hospitalizacija i hospitalizacija u bolnicama za liječenje akutnih bolesnika te oko prosjeka za EU.

Prema izvješću Europske komisije o stanju zdravlja i zdravstvene zaštite u Hrvatskoj za 2017. godinu, očekivani životni vijek pri rođenju bio je 77,5 godina, što je porast u usporedbi s 2000., kada je iznosio 74,6 godina, no još uvijek za više od tri godine ispod prosjeka u EU. Stope smrtnosti od bolesti krvožilnog sustava gotovo su dvostruko veće od prosjeka EU-a, a stope smrtnosti od raka pluća, dojke i debelog crijeva među najvišima su u EU, što upućuje na nedostatke u pružanju zdravstvene zaštite i mjerama zaštite javnog zdravlja.

Kao glavno obilježje, u izvješću se navodi da unatoč problematičnom gospodarskom kontekstu i velikim proračunskim pritiscima na izdatke za zdravstvo Hrvatska i dalje svojim stanovnicima pruža pristup javno financiranim zdravstvenim uslugama. U posljednjih nekoliko godina pokrenut je niz važnih zdravstvenih reformi za unapređenje rada zdravstvenog sustava, no one nisu bile sustavne, a neke su odbačene.

Izdaci za zdravstvo po stanovniku od 1241 eura u Hrvatskoj među najnižima su u EU. Unatoč tome, velik je postotak izdataka koji se financiraju iz javnih izvora (77 posto), a 'košarica zdravstvene zaštite' uključuje velik broj zdravstvenih usluga. Iako se naplaćuje participacija za sudjelovanje u cijeni velikog broja različitih zdravstvenih usluga, postoje izuzeci kojima su obuhvaćene osjetljive skupine stanovništva, a 2015. samo se 15 posto ukupne potrošnje za zdravstvo odnosilo na izravna plaćanja (plaćanje iz džepa pacijenata), koliko iznosi i prosjek u EU, stoji u tom izvješću.