Rijetki su znali tko je Jacinda Ardern do prije nekoliko tjedana. Nemili događaj, masakr muslimana u dvije džamije na Novom Zelandu, odigrao je presudnu ulogu u tome da je upozna cijeli svijet, a osvojila je srca mnogih načinom na koji je pristupila krizi
Premijerka Novog Zelanda spriječila je osnovnu namjeru terorista da se stvore podjele u društvu te je iskoristila tragediju da naglasi dugogodišnju tradiciju suživota na Novom Zelandu. Međutim Jacinda Ardern ne smatra da je učinila nešto posebno.
'Smatram da to što sam učinila nema veze s liderstvom. Samo sam pružila odraz ljudskosti Novozelanđana', kazala je Ardern.
Premijerka Novog Zelanda širom svijeta izazvala je simpatije podrškom, empatijom i solidarnošću s muslimanima nakon nedavnog terorističkog napada na dvije džamije u Christchurchu, u kojem je ubijeno najmanje 50 osoba. Posebno je zapaženo to da je u znak solidarnosti s napadnutom zajednicom nosila tradicionalnu maramu na glavi.
Ardern je izjavila gostujući na australskoj televiziji kako nije očekivala da će nošenje marame izazvati toliki osjećaj sigurnosti kod muslimana.
vezane vijesti
'Nisam puno razmišljala o tome. Jednostavno sam smatrala da je to ispravno', objasnila je Ardern, dodavši kako je svjesna toga da je njeno nošenje marame ulilo sigurnost muslimanskoj zajednici, koja je u tim trenucima bila šokirana terorističkim napadom. Ardern smatra da je njena obaveza omogućiti ljudima da se osjećaju sigurno.
'Duboko pogađa to kada se ljudi ne osjećaju sigurnima. Stoga je moja odgovornost da ponovo uspostavim taj osjećaj', objasnila je predsjednica vlade Novog Zelanda.
Opći je dojam da je premijerka Ardern dobro vodila krizu u kojoj se zemlja našla nakon terorističkog napada. Pokazala je solidarnost s obiteljima žrtava, ali i odlučnost da se odmah provedu mjere koje bi spriječile takve zločine te da se istraže propusti i uzroci koji su doveli do zločina.
Njena solidarnost nije bila prazan govor te je obećala da će pokriti troškove pogreba svih žrtava, ali je i provodila vrijeme s obiteljima nastradalih i ranjenih.
Citirala je i poslanika Muhameda kada je prisustvovala molitvi u parku Hagley u Christchurchu. U kratkom obraćanju prije klanjanja Ardern je citirala hadis poslanika Muhameda i poručila da su svi vjernici kao jedno tijelo.
'Vjernici jedni drugima ukazuju poštovanje, samilost i simpatije i oni su kao jedno tijelo. Ako jedan dio tijela boluje, i drugi dijelovi mu se pridruže u bolu. Novi Zeland je s vama. U žalosti, mi smo jedno', poručila je Ardern.
Pokrenuta je i peticija da joj se dodijeli Nobelova nagrada za mir.
Inicijatori peticije smatraju da su biti mudar u miru i hrabar u nevolji vrline koje se cijene, ali mudrost i hrabrost prikazane u situaciji bez presedana iznimne su. Oni smatraju da je Ardern pokazala upravo to - i mudrost i hrabrost u teškoj situaciji.
Mlada novozelandska liderica bila je jamac zdravog razuma i sigurnosti u teškoj situaciji, u kojoj se stvari brzo mogu oteti kontroli te kada mržnja i osveta mogu prevagnuti. Odmah je osudila napad na džamije i nije se libila osuditi napadača, ali je redefinirala način na koji se govori o ovakvim tragedijama jer je u fokus stavila žrtve, a ne počinitelja.
'Možda je želio biti na zlu glasu, ali mi na Novom Zelandu nećemo mu dati ništa. Čak ni ime!', kazala je Ardern u nadahnutom govoru netom nakon zločina.
Najvažnija od svih mogla bi biti odluka, svega šest dana poslije napada, da se poluautomatske i jurišne puške uklone iz slobodne prodaje.
Uz to, Ardern se zalaže za političku, odnosno povijesnu inkluziju. Najavila je da će učenje jezika domorodaca Maora biti obavezno u svim tamošnjim osnovnim školama, što trenutno nije slučaj i ona je odlučna promijeniti to.
'Želim da moja generacija bude posljednja koja nije imala priliku učiti jezik Maora u školi. On je neraskidiv dio naše zemlje', kazala je. Jedna je od rijetkih premijerki u povijesti koja je rodila tijekom mandata te je iskoristila porodiljni dopust od šest tjedana. Dok je bila na porodiljnom, zemlju je vodio vršitelj dužnosti premijera, njezin zamjenik Winston Peters.
No ima i kritičara. Potez da se omota maramom izazvao je kritike nekih na internetu koji podsjećaju da su žene u konzervativnim muslimanskim zemljama, poput Irana i Saudijske Arabije, prisiljene pokrivati se pod prijetnjom novčanih kazni ili uhićenja. Zagovornici ženskih prava rekli su da je to osjetljivo pitanje za mnoge žene koje se globalno bore protiv obveznog nošenja marama i druge odjeće u borbi protiv ugnjetavanja.
