Dok su se u zgradu novog Sabora doseljavale posljednje stvari iz stare saborske zgrade, zastupnici su se već nekako udomaćili u u novim prostorima. Početne zamjerke na nove prostore već su uklonjene, a svoje urede već su sredili i visoki dužnosnici Sabora.

Među njima je i prvi među zastupnicima, predsjednik Sabora Gordan Jandroković, koji na čelu parlamenta šefuje od polovice 2017. Obnova stare zgrade Sabora i preseljenje, koje se odigralo u svega par ljetnih mjeseci, zasigurno je najveći pothvat kojeg je nadzirao kao predsjednik parlamenta.

Sabor je odnedavno u novim prostorima, gdje je prvih par dana bilo i nekih zamjerki poput previsokih stepenica i letvica koje trepere. Je li završeno preseljenje Sabora i koliko ste zadovoljni novim prostorom?

Radilo se o velikom logističkom zahvatu jer je trebalo preseliti parlament u zgradu koja je u stvari sveučilišna. A parlamenti imaju svoje specifičnosti jer trebaju plenarnu dvoranu, puno manjih salona za odbore i za protokolarne sastanke, treba jako puno ureda. Stari prostor se prostirao na preko 20 tisuća kvadrata, a ovaj je tri puta manji. Mi smo ovaj prostor preuredili i prilagodili ga potrebama Hrvatskoga sabora, i to na dosta kvalitetan način. Nije bilo ozbiljnijih prigovora. „Trepereće letvice“ su spomenute samo jednom. Zahvalan sam MORH-u i HV-u te službama Hrvatskog sabora koje su dobro odradile posao. Sve u svemu vjerujem da ćemo kvalitetno raditi iduće tri godine. Bit će nam, naravno, jako drago kada sve skupa završi i kada se vratimo u obnovljenu zgradu hrvatskog parlamenta. Očekujem da ćemo sa svim zahvatima, i konstrukcijskom obnovom i obnovom interijera dobiti prostor koji će biti na ponos hrvatske države.

Koliko je uloženo u prilagodbu prostora unutar Hrvatskog vojnog učilišta?

Zasad oko milijun eura. Tu je važno naglasiti da su se komercijalne ponude kretale na razini između 2 i 2,5 milijuna eura samo za najam na jednu godinu, što znači da bi ukupno samo za najam za tri i pol godine bilo plaćeno 7,5 milijuna eura. Uz to bismo morali prilagoditi prostor, a i to košta. Radi se, dakle, o velikoj uštedi za hrvatski proračun. Sreća je da je ovaj prostor Hrvatsko vojno učilište „Dr. Franjo Tuđman“ moglo ustupiti Hrvatskom saboru.

Kada točno kreće obnova stare saborske zgrade na Markovom trgu i vjerujete li vi zaista da će to biti gotovo u tri i pol godine?

Obnova je započela trenutkom kada je izvođač radova preuzeo odgovornost za zgradu 4. listopada. Radovi će trajati 36 mjeseci. Vjerujem da će biti završeni na vrijeme jer je izvođač taj rok preuzeo kao svoju obavezu. Posao mora biti obavljen tako da zgrada Hrvatskoga sabora može biti u funkciji idućih sto godina.

Hoće li se mijenjati izgled iznutra?

Bit će i nekih novih arhitektonskih rješenja. Primjerice, na najvišoj etaži nalazit će se i prostor za zastupnike, goste i medije, gdje će se staklenom stijenom omogućiti lijepi pogled na Zagreb. Prostor mora biti funkcionalan, ali moramo voditi računa i o tradiciji te ga ujedno prilagoditi zastupnicima i službama. I u ovom prostoru je visoka razna funkcionalnosti, ali nedostaje ona politička patina koju je imala stara povijesna zgrada.

Neki su možda očekivali da će se promjenom prostora promijeniti i razina rasprava u Saboru, međutim, čini se da je sve ostalo na istome s korištenjem povreda poslovnika umjesto replika i silnim opomenama. Razmišlja li se o još jednim promjenama Poslovnika?

Ne bih se u potpunosti složio s tom tvrdnjom. Teza da su rasprave ispod razine već je postala mantrom. No, jako puno zastupnika vrlo ozbiljno raspravlja i ne skreće u populističko-demagoške vode nego se trude govoriti o temi. Velika većina zastupnika nastoji u skladu sa svojim mogućnostima, svjetonazorom, programom unijeti neko svoje viđenje aktualne situacije. Istovremeno, manji broj zastupnika i zastupnica zaista politički žive od skandala, incidenta i teških riječi. Problem je u tome što kroz postupke tih nekoliko zastupnika građani sude Hrvatskom saboru. Ovaj tjedan mogli smo čuti izjave jedne zastupnice koja je rekla da je moderna hrvatska država gora od svih okupatora koji su je do sada porobili. A to bi značilo da su Kraljevina Jugoslavija, šestosiječanjska diktatura, ubojstvo Stjepana Radića, zatim ustaški režim i NDH te komunistička Jugoslavija, Bleiburg i Goli otok, kao i razaranje Vukovara bolje nego današnja demokratska i slobodna Hrvatska. Uza sve te zločine i totalitarne režime netko se usudi takvo što reći. Meni je to nepojmljivo i sramotno. To je banalizacija zla i šalje potpuno krivu poruku mladim generacijama.

Jedna od žešćih rasprava koje se očekuju sljedeći tjedan je i ona o slanju vojnika u misiju potpore Ukrajini. Kako očekujete da će proći glasanje, s obzirom i na događaje sa sjednice Odbora za obranu?

Prije svega: postoji samo jedna istina. No, biti u pravu i govoriti istinu, čak i imati dokaze i argumente, ne znači da ćete pobijediti u javnoj raspravi. Onaj tko je glasan, agresivan, tko manipulira javnim prostorom može i laž prikazati kao istinu i zavarati velik broj ljudi. Polemika se primarno vodi između predsjednika države i Vlade, odnosno parlamentarne većine. Pozivam sve da pročitaju odluku Vlade koja ne ostavlja prostor bilo kakvim dvojbama – časnici Hrvatske vojske idu u Njemačku i bit će ih maksimalno pet. Istina je kristalno jasna: hrvatski vojnici ne mogu i neće ići u Ukrajinu. Ovo je prevažna tema i zato ju moramo istjerati na čistac. Ovaj tjedan bilo je mučno gledati raspravu na Odboru za obranu jer je predsjednik RH onemogućio načelnika Glavnog stožera da dođe u Sabor. A on je tamo trebao doći ne da odluči hoće li vojnici negdje ići ili ne, nego da pruži informacije, tehničke detalje o toj aktivnosti NATO-a, a sve kako bi zastupnici mogli donijeti informiranu odluku.

<< Jandroković obišao 'novi' Sabor, ovako izgleda prostor u kojem će zasjedati od jeseni >>

Da li se u tom slučaju načelnika GS Tihomira Kundida iskoristilo u političke svrhe, neovisno dolazilo to od Vlade ili predsjednika?

U Hrvatski sabor dolazili su načelnici Glavnog stožera mnogo puta. Dolazio je i njegov prethodnik Robert Hranj, koji je sada završio kao savjetnik SDP-a (taj je detalj vrlo zanimljiv, s obzirom na tezu Milanovića i SDP-a da je HDZ porobio institucije). Načelnici su često dolazili u Sabor na Odbor za obranu, u Saboru su dolazili i čelnici SOA-e i VSOA-e, dolazio je i glavni državni odvjetnik. Nema osobe iz državnih institucija koja na poziv zastupnika nije došla. No, ključno je sljedeće: Milanović je spriječio dolazak generala Kundida zato što ne želi da se čuje istina o NATO-ovoj misiji NSATU. Od Kundida nema većeg autoriteta u vojnom smislu kada su u pitanju informacije o tehničkim pojedinostima te misije. Ne znam koga bi trebalo pozvati da kvalitetnije objasni kako bi te aktivnosti trebale izgledati. Predsjednik države zlouporabio je svoje ovlasti. Zlouporaba se dogodila u srijedu neposredno prije početka sjednice Odbora za obranu, kada je predsjednik RH onemogućio dolazak u Sabor načelnika Glavnog stožera koji je trebao izvijestiti zastupnike o tome kako on vidi tu aktivnost NATO-a.

Očekujete li onda da će zastupnici podržati tu misiju?

Predsjednik Odbora za obranu Arsen Bauk dobio je zahtjev sedmero zastupnika, članova tog Odbora, da se dnevni red njegove sjednice dopuni točkom u okviru koje bi načelnik Glavnog stožera informirao o aktivnosti misije NATO-a NSATU. Temeljem toga Bauk je pozvao načelnika Kundida u Sabor. Međutim, Milanović je ponovno zabranio Kundidu da dođe. I to je novi politički skandal i podli udar na rad najvišeg zakonodavnog i predstavničkog tijela u Republici Hrvatskoj. Ujedno i jasan pokazatelj svima da Milanović ne želi da se sazna istina. Jedino bi logično bilo da general Kundid dođe u Sabor i da zastupnici dobiju vjerodostojne informacije te da nakon toga vođeni zdravim razumom i našim nacionalnim interesima donesu ispravnu odluku. Svijet je u sigurnosnom kovitlacu i mijenja se; u našoj se blizini odvijaju dva rata i jako je važno da Hrvatska zadrži stabilnosti i sigurnost. Opredijelili smo se za članstvo u NATO-u i EU jer nam to jamči višu razinu sigurnosti i stabilnosti. Ušli smo procjenjujući da je to najbolje za interese Hrvatske, a to sa sobom onda nosi i prava i određene obaveze. Ovo je jedna od tih obveza, a ona je simbolična. I ako na simboličnoj razini pokazuješ da te zanimaju samo prava, šalješ poruku partnerima i saveznicima - da si nepouzdan, sitničav, da si netko tko sebično gleda samo svoje interese i ne mari za druge.

Slušao sam Orsata Miljenića koji je rekao kako imamo pravo biti sebični. Možda možeš biti sebičan, ali onda kada tebi bude trebala pomoć, onda će i drugi prema tebi biti sebični. Moja poruka građanima je da jako dobro promisle: sve ovo što danas imamo, - sigurnost, stabilnost i gospodarski rast - nije došlo samo od sebe. I nema jamstva da će tako biti i sutra ukoliko donesemo krive političke odluke i procjene.

Jesu li počeli pregovori vladajuće većine i oporbe oko izbora ustavnih sudaca?

Prvo treba saslušati svih 63 kandidata. Ovo je najveći odaziv dosad i to potvrđuje da ugled Ustavnog suda nije srušen, kao što su govorili predsjednik RH i dio oporbe.

Sada su se za tu dužnost javili najugledniji hrvatski pravni stručnjaci, odvjetnici, sveučilišni profesori i suci. Prvo će Odbor obaviti intervjue s kandidatima, onda će izabrati one koji zadovoljavaju kriterije i nakon toga kreću razgovori političkih stranaka. Optimističan sam i vjerujem da ćemo postići dogovor. Bilo bi neodgovorno i opasno ne izglasati nove ustavne suce jer bi se time onemogućio rad Ustavnog suda, jednog od stupova hrvatske demokracije i našeg pravno-političkog poretka.

Hoće li se onda predsjednička kampanja, koja je već sada dosta žestoka, preliti i na izbor ustavnih sudaca, koji moraju biti izabrani do prosinca kada se očekuju i predsjednički izbori?

Moj je stav da postoje teme koje nadilaze uske stranačke i partikularne interese. Teme vezane za naše članstvo u EU i u NATO-u, naš međunarodni kredibilitet i funkcioniranje demokratskih institucija poput Ustavnog suda, trebaju biti vrlo oprezno korištene u kampanji. Činjenica da ih se koristi na ovako manipulativan i primitivan način po meni je iznimno neodgovorno ponašanje i zaslužuje osudu javnosti.

Plaćaju li Rusi predsjedničku kampanju Zorana Milanovića i kako gledate na širenje tog fake newsa od strane vaših stranačkih kolega?

Prvo oko fake newsa: mnogo puta smo čuli apsurdnu tezu da je Andrej Plenković briselski čovjek i da vodi hrvatsku politiku po naputku nekih ljudi iz Bruxellesa, pa nitko nije tražio da SOA to ispiutuje. Bilo je puno teških riječi koje bi, kada bi bile točne, ugrožavale nacionalnu sigurnost. Najveći fake news je upravo teza da će hrvatski vojnici ići u Ukrajinu.Što se tiče odnosa predsjednika RH prema agresiji Rusije na Ukrajinu, njegov stav odudara od stavova gotovo svih europskih lidera. Hrvatska kao zemlja koja je bila žrtva agresije ima poseban senzibilitet. Meni je neshvatljivo da predsjednik RH dovodi u pitanje narav ruske agresije na Ukrajinu, da često u javni prostor izlazi s argumentima vrlo sličnim onima zagovaratelja Putinove politike. Sjećate se situacije kada su Švedska i Finska trebale postati članice NATO-a pa je rekao da će goniti saborske zastupnike koji će za to glasovati kao vrag grješnu dušu. U nekoliko navrata, pa i ovom odlukom oko NATO-ove misije, stao je nasuprot potpore i solidarnosti s Ukrajinom. Koji su njegovi motivi, to meni nije poznato. On ih mora sam objasniti.

Smatrate li da se treba pokrenuti postupak opoziva predsjednika Milanovića, kako to zagovaraju neki vaši stranački kolege?

Politički sam realist, za opoziv trebate imati dvije trećine saborskih zastupnika.

A da imate dvije trećine?

Ki bi da bi. Treba biti realan i vidjeti što se može učiniti, a što ne. Ali ono što je važno jest objašnjavati javnosti što je istina i što je hrvatski interes, a što je opasno za Hrvatsku. Ponovit ću – pokazivati nelojalnost i govoriti javno da si sebičan, to znači da navlačiš nezadovoljstvo drugih država na sebe. Takav pristup Milanovića i Miljenića daleko je od mudrog te potencijalno ugrožava našu nacionalnu sigurnost, a time i sigurnost naših građana.

U toj, zasad neslužbenoj, predsjedničkoj kampanji bitka se vodi između Milanovića i HDZ-a. Nekako je HDZ-ov kandidat za predsjednika Dragan Primorac tu po strani i ne eksponira se pretjerano sa svojim stavovima o nekim gorućim temama. Je li izbor Primorca bio prava odluka i zašto HDZ nije mogao u svojim stranačkim redovima naći kandidata?

Uvjeren sam da je izbor Dragana Primorca bio dobra odluka i da će u konačnici on postati predsjednik RH. Još je dalek put do kraja, još će tu biti uspona i padova za sve kandidate, ali vjerujem da Primorac svojim životopisom, sjajnom karijerom znanstvenika i poduzetnika, čini razliku u odnosu na ostale kandidate. Prava kampanja još nije počela i on u ovom trenutku obilazi teren, ide među ljude i stranke koje ga podupiru, a to su, podsjećam, stranke vladajuće koalicije. Politička bitka koja predstoji bit će neizvjesna. Puno neizvjesnija nego što se to čini. Neki već sada pokušavaju prikazati Milanovića kao gotovo sigurnog pobjednika, kao da žele obeshrabriti sve druge. Međutim navikli smo na te vrste političkih i medijskih igara i vjerujemo u našeg kandidata. Podržali smo Dragana Primorca svjesni da moramo zagrabiti i šire od HDZ-ovog tradicionalnog biračkog tijela. A Dragan Primorac to sasvim sigurno može.

Postoji li onda bojazan da bi Marija Selak Raspudić, koja se sada odmakla od Mosta, mogla zagrabiti u vaše biračko tijelo?

U drugi krug će ući Primorac i Milanović. Jasno je da će ostali kandidati pokušati uzeti što je više moguće. No ne vjerujem da netko osim spomenute dvojice može dobiti toliki broj glasova da uđe u drugi krug.

HDZ će kao kandidata na lokalnim izborima za Zagreb staviti Mislava Hermana. Mislite li da je on dovoljno prepoznato lice na lokalnoj razini i može li pobijediti Tomaševića?

Odluka je da se ovog puta ide puno ranije s kandidatima kako bi oni imali dovoljno vremena predstaviti se našim građanima. Do lokalnih izbora ima još 7-8 mjeseci i to je dovoljno vremena da ih ljudi bolje upoznaju. Rezultati aktualnog zagrebačkog gradonačelnika su poražavajući. Toga su svjesni čak i njegovi najveći navijači. Grad Zagreb je u prometnom smislu lošiji nego ikad. Što se tiče zbrinjavanja otpada, također svjedočimo ogromnim problemima. To su dvije teme koje je Tomašević u kampanji isticao kao svoj forte, a u tome su se pokazali najgori. Zato sam siguran da će u Zagrebu doći do promjene i tu HDZ vidi svoju veliku šansu.

Tko će biti kandidati u Splitu i Rijeci?

Odluke su na lokalnim organizacijama, one će predstaviti kandidate uskoro i nakon toga krećemo u političku bitku.

U svojoj karijeri prošli ste put od saborskog zastupnika, ministra, sada ste predsjednik Sabora. Kada se može očekivati da se kandidirate za predsjednika RH ili da budete kandidat za premijera?

Ja sam svoje političke ambicije ispunio. Već sam 22 godine u politici, sedam puta sam biran u Hrvatski sabor, sedam i pol godina sam njegov predsjednik. Dakle, već tri mandata. Bio sam ministar vanjskih i europskih poslova kada smo ušli u NATO savez, a potpredsjednik vlade i resorni ministar kada smo završili pregovore o članstvu u EU. 20 godina sam član predsjedništva HDZ-a, a bio sam glavni tajnik stranke dva puta kad smo pobjeđivali na izborima... Svatko od nas ima svoje životne ciljeve i prioritete. Pritom ne mislim samo na profesiju, u mom slučaju politiku. Itekako su mi važni i drugi segmenti života. No, dok sam u politici, borit ću se za svoje vrijednosti i uvjerenja te za političku opciju kojoj pripadam.