Japanska vlada objavila je da u skladu s programom vojnog preustroja kreće u rasformiranje pojedinih tenkovskih postrojbi, a samim time umirovljuje tenkove Tip 74. Prema planu, raspuštanje tenkovskih postrojbi i njihova reorganizacija obuhvaćaju Sjeveroistočnu i Središnju vojsku, dvije od ukupno pet vojski Obrambenih snaga Japana, te 13. tenkovsku brigadu Fuji u sastavu nastavno-obučnog središta kopnenih snaga u Gotembi, gdje je smještena i baza američkih marinaca.

Ministarstvo obrane Japana preciziralo je da su krajem proteklog ožujka službeno rasformirane 9. tenkovska bojna Sjeveroistočne vojske, koja brani krajnji sjever otoka Honshu, te 10. tenkovska bojna Središnje vojske, zadužena za obranu jugozapadnog dijela Honshua. Tijekom ovog mjeseca očekuje se i raspuštanje 13. tenkovske brigade Središnje vojske, koja broji 16 tenkova Tip 74, kao i postrojbi koje djeluju u sklopu tenkovske škole Fuji, a u čijem se sastavu nalazi 15 tenkova istog tipa.

Tip 74 se od svog uvođenja u sastav japanskih Obrambenih snaga koristio u svim tenkovskim bojnama, pukovnijama i divizijama, a nakon velikog preustroja tijekom 1990-ih i u oklopnim brigadama. Riječ je o glavnom borbenom tenku Japanskih kopnenih snaga za samoobranu (JGSDF), a od 1974. do 1989. izrađivao ga je Mitsubishi Heavy Industries kao dodatak ranije proizvedenom Tipu 61. Prema dostupnim podacima, ukupno su proizvedena 873 tenka tog tipa.

Kako je temeljen na najboljim značajkama tada suvremenog dizajna, Tip 74 svrstavao se u klasu američkih tenkova M60 Patton ili njemačkih Leoparda 1. Tip 74 također koristi top M68 kalibra 105 milimetara, no kako je ušao u sastav japanske vojske tek početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, njegov dizajn i specifikacije bili su u to vrijeme poprilično nadmašeni novijim tenkovima sa Zapada, pa se smatra da je zastario i prije nego što je ušao u službu.

Originalne ideje i prekasni dolazak

Tip 74 je nastao na činjenici da se stariji glavni borbeni tenk Tip 61 nije mogao mjeriti s tadašnjim modernim sovjetskim modelima poput T-62. Tijekom dizajniranja Tipa 74 napravljeno je nekoliko prijedloga, od kojih su neki uključivali dijelove suspenzije s tenka MBT-70, kupolu od lijevanog čelika s njemačkog Leoparda 1 te top L7, kakav se u nekoliko varijanti nalazi u gotovo svim zapadnim tenkovima tog doba. Originalne ideje uključivale su i rotacijsku kupolu za zapovjednika i novi automatski punjač za top.

Tijekom službe tenkovi Tip 74 nadograđeni su infracrvenim vizirom za zapovjednika i topnika, a u zapovjednikovu kupolu dodan je i laserski daljinomjer. S vremenom je u tenk ugrađeno i digitalno balističko računalo te je zamijenilo dotadašnji analogni uređaj za izračunavanje dometa i kuta topa. Također, borbenom kompletu su pridodane višenamjenske visokoeksplozivne granate, kao i potkalibarne granate za gađanje neprijateljskog oklopa (APFSDS).

Japansko ministarstvo obrane tijekom 1990-ih planiralo je da Tip 74 u potpunosti zamijeni noviji Tip 90, no zbog kraja Hladnog rata taj je plan pao u vodu. Uslijedio je prijedlog o nadogradnji na standard Tip 74 Kai, ali je program bio previše skup pa je projekt na kraju odbačen.

Zasad je poznato to da će tenkovske postrojbe opremljene Tipom 74 biti prebačene u borbeno-izviđačke bojne, u kojima će služiti na oklopno-borbenim vozilima na kotačima Tip 16. Ta vozila također koriste top kalibra 105 milimetara, što rasformiranim postrojbama omogućuje laku preobuku. Najveći dio rashodovanih Tip 74 bit će demontiran, a samo manji dio njih uskladišten oko 10 godina, nakon čega slijedi njihova razgradnja.

Ustavna ograničenja nametnuta nakon poraza

Analitičari smatraju da bi Tip 74, premda je zastario, mogao poslužiti Ukrajincima, osobito stoga što dijeli neke specifikacije s Leopardom 1, koji su Kijevu ranije donirale Njemačka, Danska i Nizozemska. Iako se na papiru čini da je T-72 kao najkorišteniji tenk u rusko-ukrajinskom ratu superiorniji od Tipa 74, potonji ima bolji omjer konjskih snaga i težine od mogućeg suparnika sovjetske proizvodnje. Ipak, u pogledu moguće donacije japanskih tenkova Ukrajini postoji značajna prepreka.

Iako je Japan od početka ruske agresije na Ukrajinu pomagao Kijevu novcem, humanitarnom i medicinskom pomoći, još uvijek je na snazi ograničavajući zakon prema kojem ne može prenositi smrtonosno oružje drugim državama. Ova ograničenja regulirana su ustavom zemlje i sporazumima koji su stupili na snagu 1960-ih godina, a postali su obvezni nakon poraza u Drugom svjetskom ratu.

Međutim japanska vlada u posljednje vrijeme nastoji ublažiti ograničenja na prijenos vojne opreme. Tokio je 2014. godine potpisao prve sporazume o mogućem prijenosu nesmrtonosnog oružja i opreme drugim državama, ali tek nakon međunarodne inspekcije. Takve promjene potaknute se geopolitičkom situacijom u svijetu, posebice u pacifičkoj regiji, u kojoj nastoji dominirati Kina, a Rusija i nadalje ima sporove s Japanom oko Kurilskih otoka.

Rat u Ukrajini izazvao je buru rasprava na domaćem terenu o promjeni statusa vojske i potpunom odbacivanju pacifističke pozicije, prema kojoj Zemlja Izlazećeg Sunca ne smije vojno djelovati izvan domicilnih otoka. Budući da je obrambena pozicija Tokija posljednjih godina promijenjena, a japanska vojska sve češće sudjeluje u međunarodnim mirovnim misijama, to daje nadu da će ova država u bliskoj budućnosti moći u potpunosti izvoziti oružje.