Joachim Löw odlučio se kockati s ogromnim ulogom i na kraju je dobio i mnogo više nego što to izgleda. Za Nijemce je ovo bila utakmica u kojoj su u startu bili pod velikim pritiskom – mogli su dobiti malo, a izgubiti sve. Međutim, Löw je pronašao pravi put.

Kada su do novinara u Gdanjsku stigli preliminarni sastavi, neki su se pobunili da je UEFA napravila veliku grešku. U početnih njemačkih jedanaest nije bilo njihovog najboljeg strijelca na ovom EP-u Marija Gomeza, ali ni gotovo pa kompletne ofenzivne linije – na klupi su ostali Podolski i Müller. No nije to bila nikakva greška, nego planirana Löwova izmjena, kojom je uz aut-linije instalirao Marca Reusa i Andrea Schürrlea, a u vršak napada iskusnog Miroslava Klosea.

Iako na prvi pogled djeluje kao da je Nijemac potcijenio Grke i odmarao svoje najvažnije igrače, takvo što nije moguće. Jednostavno, bila je ovo čista taktička rošada kojom je njemački izbornik dobio točno ono što je želio. Iako bez velikog iskustva i bez minutaže na ovom Euru (Reus nije ni igrao, Schürrle je odradio manje od pola sata protiv Danaca), Löw je bio svjestan da na klupi ima igrače koji su brži, pokretljiviji i sposobniji u igri jedan na jedan od Müllera i Podolskog. Iako nije konvencionalno i očekivano, jednostavno ih je iskoristio.

Nitko nije ni sumnjao da će se Grci nabiti iza lopte i čekati. Ne bježe već godinama od svog stila, on im je donio i titulu prvaka, i tri velika natjecanja. I protiv Nijemaca postavili su se isto – loptu i dominaciju prepustili su suparniku (Nijemci su imali 76% posjeda, 649 uspješnih dodavanja i čak šesnaest prilika više) i čekali svoju priliku iz protunapada. No, za razbijanje takve igre Njemačkoj su upravo trebali igrači poput Reusa i Schürrlea, kako bi dobili na širini u napadu i razbili zgusnutu sredinu Grka.

Jasno, za Löwa je to bila kocka bačena u nepoznato, no ovim je potezom pokazao koliko dobro poznaje svoju momčad i koliko joj vjeruje. Mladi nogometaš Leverkusena odigrao je solidno, iako u pojedinim trenucima pomalo povučeno i strašljivo, no zato je Reus odradio vrhunski posao i uz sjajnog Özila sasvim sigurno bio igrač utakmice. Plan je uspio, Grci su većim dijelom utakmice djelovali razbijeno, a Njemačka potpuno suprotno – mirno, staloženo, čak i u trenucima kada su primili gol, hladno i koncentrirano, pa je na kraju sve izgledalo kao da su odradili rutinski posao bez pola muke.

Njemačka je još jednom potvrdila koliko je velik izbor kvalitetnih igrača koje imaju i kako im na klupi sjede alternative koje su spremne odigrati na vrhunskoj razini. Na površinu su ponovno izbile i negativne strane, mane koje kao i svaka momčad imaju (poput jalove reakcije obrane na kontru kod izjednačujućeg gola i umrtvljenost u igri kod vodstva 1:0 i čekanja kraja), no Löw je zato s ovom pobjedom dobio i mnogo više od prolaska u četvrto uzastopno polufinale ili rekordni petnaesti uzastopni trijumf – dobio je potpuno novu, jednako kvalitetnu, novu napadačku liniju, a u isto vrijeme odmorio 'staru'.

Za Nijemce je osvajanje prvenstva jedini cilj, a sinoć su napravili ogroman korak – u rezultatskom, ali prvenstveno u psihološkom smislu. Sada su pred njima još dva...