Svima onima koji se bez problema kreću teško je zamisliti koji je napor uopće potreban da bi osoba koja se kreće pomoću invalidskih kolica uspjela ono što nama ne predstavlja nikakav problem - okupati se u moru. Iako se situacija u Hrvatskoj iz godine u godinu popravlja, izbor destinacija za osobe s invaliditetom znatno je sužen iako u Hrvatskoj čak 11,8 posto osoba ima neku vrstu invaliditeta
Iako je većina plaža s Plavom zastavom dostupna osobama s invaliditetom, Tatjana Varga članica i volonterka Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara upozorila nas je da je stvarna situacija potpuno drukčija. 'Pristup za invalide radi se reda radi samo da bi se dobila Plava zastava. Sve se to radi polovično; naprave prilaze, ali bez rukohvata. Toaleti i garderobe za invalide su obično zaključani, a u blizini nema osobe koja bi ih trebala otključavati', kaže Varga te dodaje da se prilikom izrade nacrta i planova za prilagodbe nikada ne konzultiraju sa samim korisnicima, tj. osobe s invaliditetom.
Spomenula je tek nekoliko pozitivnih primjera: plažu Kostanja u Rijeci, Bene Splitu, zagrebački Jarun, plaže u sklopu umaških hotela Hoteli Sol Aurora i Sol Garden Istra, gradsku plažu u Crikvenici te plažu u sklopu bolnice za ortopediju i rehabilitaciju Prim. dr. Martin Horvat u Rovinju.
'Sve ostalo je pro forma', dodaje Varga. Slično je i sa smještajem; 'Kada nazovete hotel, kažu da je pristupačan osobama u invalidskim kolicima, no ne spomenu da do lifta vodi pet stepenica', pojašnjava Varga. Slično je i s autokampovima. Kamp na Cresu ima prilagođen WC, ali osoba u kolicima ne može ući ni u jedan apartman ili bungalov.
80 tisuća kuna za prilagodbu plaže
Jozefina Kranjčec, predsjednica Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida, ipak tvrdi da je oko 40 posto plaža prilagođeno osobama s tjelesnim invaliditetom. Dodaje da je za prilagodbu jedne plaže potrebno svega 80 tisuća kuna. Ministarstvo turizma je, kako doznajemo, od 2008. do 2010. godine u projekt 'Turizma bez zapreka' izdvojilo više od 1,5 milijuna kuna za pedesetak projekta postavljanja pristupnih rampi za ulazak u more, uređenje šetnica i infrastrukturnih objekata. Javni poziv za dodjelu bespovratnih financijskih potpora za isti program raspisan je i ove godine.
'Nacionalni propisi propisuju da se prilikom rekonstrukcije i gradnje građevina osobama smanjene pokretljivosti treba osigurati nesmetani pristup, kretanje, boravak i rad u njima, a i da uređena plaža mora biti pristupačna svima pod jednakim uvjetima te infrastrukturno i sadržajno uređen, što podrazumijeva tuševe, kabine i sanitarne uređaje. Problem je, kao i s ostalim zakonima, njihova nedosljedna primjena u praksi', rekla je za tportal pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak.
Predrasude su najveće barijere
Pravobraniteljica smatra da su veći problem od fizičkih barijera one u glavi. 'Osobe s invaliditetom Uredu se anonimno pritužuju na neljubaznost hotelskog osoblja koje im, prema njihovim riječima, jasno daje do znanja da nisu poželjni kao njihovi gosti ili ih odvaja od ostalih gostiju', kaže pravobraniteljica.
Pojašnjava da je osnovni razlog za to neinformiranost, neupućenost, ali i neprihvaćanje različitosti. 'Poseban je problem što ni mnogi turistički djelatnici nisu upoznati s time što to znači pristupačnost njihovih hotelsko-turističkih sadržaja osobama s invaliditetom. Tako smo upoznati s primjerom strane gošće s invaliditetom koja je za svoje ljetovanje izabrala Dubrovačko-neretvansku županiju. Osoblje hotela reklo joj je da je hotel pristupačan za osobe s invaliditetom. Međutim, kad je došla u hotel, otkrila je da ispred hotela nije uređen pristup na plažu niti ulazak u more za osobe koje se kreću uz pomoć invalidskih kolica, tako da nije mogla uživati u moru, zbog čega je i došla i odabrala upravo taj hotel', svjedoči Slonjšak.
Može li socijalni turizam biti profitabilan?
U Hrvatskoj je, prema podacima pravobraniteljice, 11,8 posto osoba s invaliditetom. U tom postotku obuhvaćene su i osobe oštećena vida i sluha, kao i osobe s intelektualnim i psihičkim teškoćama. Potrebno je razmišljati o tome da se hotelsko-turistički sadržaji trebaju prilagoditi i tim potencijalnim gostima kojima je potrebno osigurati odgovarajuće elemente pristupačnosti: informacije na Braillevom pismu ili uvećanom tisku, zvučne signale, videoinformacije na znakovnom jeziku i pojednostavljene tekstove, poručuje Slonjšak.
Socijalni turizam, tj. turistička grana usmjerena na osobe s invaliditetom, posebice one smanjene pokretnosti, mogao bi potencijalno donositi visoke prihode. Ne treba zaboraviti da je broj osoba s invaliditetom u skladu s europskim prosjekom. Dakle, riječ je o velikom broju potencijalnih korisnika.
'Za Hrvatsku kao turističku zemlju bilo bi jako važno privući i veći broj osoba koje se otežano kreću, kreću uz pomoć invalidskih kolica ili imaju neki drugi oblik invaliditeta', smatra pravobraniteljica.
Predsjednica Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida Jozefina Kranjčec pojasnila nam je pak da se prevencija zdravlja osoba s invaliditetom itekako isplati. Kaže da su u europskim zemljama svjesni da je državi osobu s invaliditetom znatno skuplje 'strpati u mirovinu'. 'Oni potroše 50 tisuća eura na prevenciju zdravlja za jednu osobu s invaliditetom, a ako tu osobu strpaju u mirovinu, potroše pola milijuna eura. Ja sam protiv takve politike', dodaje Kranjčec.
Spomenula je i jedan pozitivan primjer. Naime, država će neke vojne objekte prepustiti HSUTI-ju, a za prilagodbu objekata poslužit će novac iz fondova Europske unije. Kranjčec tako otkriva da se pregovara o objektima u Vodicama, Trogiru, Puli i Makarskoj.
