Već u najavama općeg štrajka, prethodno i referenduma, novinarki Novog lista i dobroj poznavateljici sindikalne scene Gabrijeli Galić nije se činilo da će sve rezultirati totalnim kaosom u državnom sustavu.

'Nitko nije jasno izgovarao što točno traže – novac ili prava, a kako se približavao dan štrajka, bilo je sve jasnije da traže odstupnicu. Pet dana prije štrajka nisu mogli odstupiti zbog časti, pa se dramatiziralo do posljednjeg trena i onda, kao, postignut je veliki kompromis u kojem sindikati odustaju od štrajka jer su s Vladom nešto potpisali. Nisu potpisali ništa što nisu mogli potpisati prije tri-četiri mjeseca', konstatira Galić.

Podsjeća i kako su predstavnici Vlade još prošlog ljeta, u vrijeme početka pregovora, jasno rekli kako 'neće stvarati obveze za budućnost', pa su se toga držali i prije dva dana u pregovorima.

'Vjerojatno je i dio sindikata u tom 'velikom finalu' bio jako svjestan da parafiraju ništa, ali su to napravili s namjerom znajući kako im je to odstupnica kako bi ostali čista obraza. Dan poslije pričati o tome tko je sve pogriješio i tražiti opravdanja drugdje, malo je previše. Nije sramota priznati kako članstvo nije spremno na veliku akciju', ukazuje Galić.

Upravo je izvjestiteljica Novog lista na jučerašnjoj medijskoj konferenciji podsjetila Vilima Ribića kako sindikatima ovo nije bio prvi štrajk koji su najavljivali pred kraj školske godine, niti su pritisci na članove novost.

'Ako su članovi ti koji su se uplašili, zašto se skrivati iza sporazuma koji neće nitko potpisati? Svi su ga s figom u džepu dogovarali kako bi mogli samo reći da su nešto potpisali kako bi mogli otkazati štrajk. Zašto niste bili iskreni i rekli: ne možemo organizirati štrajk, jer bi to u ovom trenutku bio fijasko i krivo smo procijenili?', upitala je Galić Ribića.

Sindikalist se u potpunosti složio s takvim konstatacijama. 'Moramo biti iskreni prema javnosti i reći istinu: kad nismo uspjeli – nismo uspjeli, no nije to bila igra i nije se igralo smišljeno. Jednostavno se tražio način da štrajk za koji su postojali signali da neće uspjeti bude zaustavljen i nešto se dobije. Ipak se nešto dobilo', priznao je Ribić.

Analitičaru Jaroslavu Pecniku 'jedna je stvar jasna – sindikati nisu jedinstveni'. Po njemu, sindikati su 'sve radili da prijetnja štrajkom bude posao koji je trebalo odraditi kako bi se unutar sindikalnog pokreta neke stvari razbistrile, umjesto da se ispune zahtjevi koje su postavili'. 'Papir na osnovi kojeg će se jednog dana tek dogovarati oko toga da će se dogovoriti, zapravo je bio pokazivanje mišića prema Vladi, ali i pokazivanje mišića unutar sindikalnog pokreta tko je koliko jak i tko će kolo voditi. Očito je Ribić taj koji je u svemu odvisio', ocjenjuje Pecnik.

Niti on ne misli da je netko u cijeloj priči pobijedio, pa poteže pitanje dosadašnjih rezultata koje su postigli sindikati, odnosno onoga što su ostvarili. Kaže kako 'ne vidi nekakve spektakularne rezultate', no svjestan je nužnosti njihovog postojanja, jer bi 'bez njih bilo daleko teže'. 'Činjenica je da, osim što pozivaju na kulturu dijaloga, unutar sebe nisu tolerantni onako kako to pokazuju prema van. Javno pokazuju dojam snage i homogenosti, no iza toga veliko je pitanje što stoji', ukazuje Pecnik.

Na Ribićevu primjedbu kako su mu kolege parafirali nepovoljan sporazum, a sve pod 'snažnim Vladinim pritiscima' te da će borbu nastaviti već najesen, iz Ministarstva rada i socijalne skrbi nije bilo komentara. Samo je još odgovoreno kako je 'indikativno da se o takvim stvarima progovara tek sada, a sve je davno prošlo'. 'Nemamo komentara jer su sindikati trebali reagirati ranije', poručeno je iz Ministarstva.

I novinarka Galić smatra kako u svemu ključno nije bilo pitanje zastrašivanje članstva. Podsjeća kako je činjenica da zaposleni u školama imaju male plaće za posao koji rade i odgovornost koju nose, no i napominje kako su 'jako svjesni da im susjedi teško žive'.

'Znajući da s druge strane imaju igrača koji neće popustiti, jer nema na osnovi čega popustiti, pa ići ginuti za ništa, pitanje je da li je isplativo. Sindikalni čelnici su trebali malo više razmišljati, promotriti članstvo i vidjeti kako diše, jer očito situacija nije takva da bi se članstvo u školama pokrenulo', zaključuje Gabrijela Galić.

Na kraju, od predstavnika vlasti čulo se kako razmišljaju, no zanimljivo je čuti i što kažu oporbeni političari. Dok laburist Dragutin Lesar misli kako se radi 'o manevru odgode rješavanja problema', HDSSB-ovac Zoran Vinković smatra da 'Hrvatskoj u ovom trenutku ne treba generalni štrajk'. 'Problem se ne može riješiti na ulici, nego radom svih za bolji život u Hrvatskoj. I to nije patetika', poručio je Vinković.

I HDZ-ovac Domagoj Ivan Milošević procjenjuje kako se radi o Vladinom kupovanju vremena, no napominje da 'ni hrvatski građani, ni poduzetnici, a ni obrtnici nemaju više vremena ni novca'. 'Ako nema gospodarskog rasta i razvoja, onda će i socijalni mir trajati kratko', upozorava Milošević.

Bivša premijerka Jadranka Kosor kritizira nasljednika u Banskim dvorima zbog toga što od početka nije uspostavio čvrst socijalni dijalog. I njoj je bilo teško i naporno, kako priznaje, danima sjediti za istim stolom sa sindikatima i poslodavcima, no 'uvijek se isplati'. Pozdravila je činjenicu da se od općeg štrajka odustalo u vrijeme provedbe državne mature i skorog početka turističke sezone. Doista, takve scene nikome ne bi bile potrebne.