Nisu se bavili pozadinom jedne od najsumornijih priča hrvatskog turizma, zapravo sramotom koja desetljećima stoji na vrijednom komadu hrvatske obale i bitkama koje se vode oko nje. Tportal je prvi put sučelio dvije suprotstavljene strane, u ovom slučaju vodstvo Općine Malinska - Dubašnica - koje tvrdi da investitori naprosto ne žele krenuti s ulaganjem - i predstavnike samog ulagača koji optužuju da ih se sustavno blokira i krade, odnosno da se njihova imovina 'namješta' drugim hotelskim grupacijama.

Oni već godinama svakog mjeseca upućuju dopise premijeru Andreju Plenkoviću i predsjedniku Zoranu Milanoviću, tražeći da ih prime, no dosad nisu dobili nikakvu povratnu informaciju. Nadaju se da će u javnom prostoru prestati priče o 'zločestom Rusu koji iz inata drži gigantsku ruinu na Jadranu' i naglašavaju da je riječ o - Armencu.

'Palača mira i pornografije'

Vrlo tiražni britanski Daily Mail objavio je opširnu reportažu s Krka upravo na temu propalog turističkog bisera. Ondje su svi njeni ključni elementi: podsjećanje da se radi o jednom od najambicioznijih primjeraka brutalističke arhitekture, čiji je autor pokojni veliki hrvatski arhitekt Boris Magaš, spominjanje detalja njegova nastanka - kada mu je namijenjena uloga svojevrsnog mosta između kapitalističkog Zapada i socijalističkog Istoka - te njegovih nekadašnjih viđenijih gostiju.

Od nekadašnjeg suvlasnika i mogula pornografske štampe, Amerikanca Boba Guccionea, do iračkog diktatora Sadama Huseina, koji je na Krku paradirao sa zlatnim pištoljem i ostavljao napojnice od dvije tisuće dolara.

Zaštitni znak Haludova tada su bile američke ljepotice koje je dovodio Guccione, a kompleks kapaciteta 15 tisuća ljudi dnevno je trošio stotinu kilograma jastoga, pet kilograma kavijara i više stotina boca šampanjca - legenda kaže da su šampanjcem od vrha do dna bili napunjeni i neki bazeni. 'Palača mira i pornografije', kako ju je volio zvati Amerikanac, inače osnivač magazina Penthouse, u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća bila je gigantska baza hedonizma - a dodatni čar dale su joj kockarnice u državi koja je vlastitim građanima, barem formalno, potpuno zabranjivala kockanje.

Guccione je u njegovu gradnju uložio 45 milijuna dolara, što bi po današnjim vrijednostima iznosilo otprilike 376 milijuna dolara, a partner mu je bila riječka tvrtka Brodokomerc. Haludovo se gradilo točno četiri godine i svaki njegov komadić odisao je luksuzom, barem za to doba: od koktel-barova do skrovitih zakutaka, od raskošnih sportskih sadržaja sve do bogatih i rijetko viđenih lustera.

No trajao je tek nepunih dvadeset godina, do izbijanja rata, kada se u njega useljavaju izbjeglice. Nakon njihova odlaska nastupa period devastacije i čupanja svega što se moglo iščupati, pa je od Haludova ostao tek kostur koji obilaze entuzijasti, avanturisti i zanesenjaci. Mali dijelovi kompleksa nakon pretvorbe izdvojeni su i prodani, ali njegov najveći dio ostao je ruševan i neupotrebljiv. U vremenskim odrednicama Haludovo dulje propada nego što je uopće bilo u funkciji.

Još 2006. godine kao novi vlasnik pojavljuje se armenski biznismen s adresom u Moskvi Ara Abrahamyan, trgovac dijamantima i jedan od oligarha navodno bliskih Vladimiru Putinu, te najavljuje ambiciozan projekt obnove i uređenja novog 'hotelskog grada' - no to uključuje i zatvaranje za javnost dijela obale i šetnice dugačke više od kilometra, što su i građani i vlasti na Krku tada rezolutno odbili.

'Oteli su mi dio zemlje, a ja neka gradim'

Abrahamyan se gotovo pa prestao pojavljivati u Hrvatskoj. Njegova tvrtka Hoteli Haludovo, na čijem je čelu brat Armen, od 2018. do danas spala je s 27 na samo dvoje zaposlenih, a nema aktivan čak ni broj telefona. Račun joj nekoliko puta godišnje biva blokiran pa deblokiran, uglavnom uz pozajmice vlasnika, a na njemu se bilježi nekoliko stotina tisuća eura prometa godišnje uz konstantne gubitke.

On sam tek je jedan jedini put istupio u hrvatskim medijima: bilo je to davne 2012., kada se na javnoj televiziji požalio na složenu vlasničku situaciju, na koju se žalio i prethodni vlasnik Božidar Andročec, koji je do 1999. držao Haludovo preko svoje tvrtke Boman. Tvrdio je, naime, da 'od 22,5 hektara zemljišta na kojem su Hoteli Haludovo bili upisani, 15,5 hektara nije ušlo u temeljni kapital poduzeća, i to je najveći problem u cijelom slučaju, jer takav ‘pravni institut’ gdje je firma upisana u zemljišnim knjigama, a nije vlasnik, ne postoji nigdje u svijetu'.

'Oteli su mi dio zemlje, ne daju mi plažu u koncesiju, a ja neka gradim', požalio se i Abrahamyan. 'Uzeli su mi zemlju oko hotela, nije moja, parkiralište nije moje... Zaista čudno', rekao je tada za HRT i digao sidro iz Hrvatske, premda svoju tvrtku barem formalno još uvijek održava na životu. Njen račun posljednji put deblokirao je pozajmicom u rujnu prošle godine, o čemu je službenim dopisom obavijestio i Zagrebačku burzu. To je po svemu sudeći sasvim legalno mogao učiniti jer se Abrahamyanovo ime i prezime ne nalazi na opširnom popisu sankcioniranih osoba kojima je zbog agresije Rusije na Ukrajinu zamrznuta imovina i zabranjeno poslovanje na području Europske unije.

Općina: Nema vlasničkih problema

Oko samog Haludova dakle nema ama baš nikakvih sankcija, a nema nikakvih ograničenja ni na terenu: golema ruina stoji potpuno nezaštićena, otvorena prolaznicima i namjernicima koji po njoj bauljaju usprkos vidljivoj opasnosti na svakom koraku. Njen vlasnik nije uložio ni najmanji napor da je ogradi i zaštiti ako već nema namjeru investirati. Načelnik općine Malinska - Dubašnica Robert Anton Kraljić za tportal pojašnjava da je to svakako mogao učiniti.

'Vodio sam više razgovora s njim te je privatno vrlo ugodan čovjek - ali svaki put osjećam kao da igramo partiju šaha. Kako smo donosili novi prostorni plan, jasno smo mu dali do znanja da namjeravamo ukinuti Detaljni plan uređenja za ovo područje, što mu je trebalo poslužiti kao poticaj: da je samo podnio zahtjev za gradnju, ona bi se realizirala po starom DPU-u. Plan je sada ukinut i trebat će izraditi novi Urbanistički plan uređenja - no u prostornom planu i dalje je jasno otvorena mogućnost rekonstrukcije svih objekata u postojećim gabaritima, a isključena je mogućnost apartmanizacije i parcelizacije', kaže Kraljić.

On decidirano demantira ranije tvrdnje investitora da postoji problem oko vlasničkih odnosa: na jednom od velikih zborova građana, kaže, sama općina ponudila je da će detaljno analizirati situaciju i angažirati se oko toga, pa je utvrdila da je sporna jedna jedina manja čestica, nekadašnja pivnica Laguna. No, tvrdi načelnik, problem je to što su ulagači bacili oko i na područje preko puta obližnje prometnice, na kojemu su se nekada nalazili sportski tereni i na koje je kao vlasnik uknjižena država.

'Ulaganje u Haludovo sasvim sigurno bilo bi isplativo, pogotovo nakon što je na području Općine u posljednje vrijeme realizirano nekoliko sličnih, doduše znatno manjih investicija. Da, prostor nekadašnjeg hotelskog kompleksa je devastiran i na njega se ulazi isključivo na vlastitu odgovornost. Općina nema financijskih kapaciteta zaštititi ga: samo da ogradimo prostor veličine 26 hektara morali bismo potrošiti pola godišnjeg proračuna od devet milijuna eura', rezigniran je načelnik Malinske.

Kaže da su građani na jednom od svojih velikih zborova čak pristali na kompromis i 'stvorila se povoljna atmosfera' da se investitoru ipak odobri zatvaranje manjeg dijela pomorskog dobra u duljini od dvjestotinjak metara samo da se krene s investicijom, no ni to nije imalo učinka.

'Investitor opljačkan, a pljačkaju ga i danas'

'Početak obnove i gradnje Haludova ne treba očekivati u idućih pet godina - i to ne zbog provokacije, opstrukcije ili nezainteresiranosti investitora, nego zbog konstantne otimačine s kojom je suočen, niza sudskih postupaka koji se vode i prepreka koje se pred njega namjerno postavljaju kako bi ga se natjeralo da proda svoje vlasništvo i da ovu investiciju preuzmu druge poznate hotelske grupacije', uzvraća za tportal Sanja Mišetić. Ona je zamjenica direktora tvrtke Hoteli Haludovo i zapravo jedna od predstavnica samog investitora Abrahamyana.

'Općina je stavila izvan snage Detaljni plan uređenja, i to ciljano, kako bi spriječili početak investicije jer su bili vrlo svjesni da postoji niz neriješenih vlasničkih odnosa i sudskih sporova. Kako je u mandatu prethodne općinske vlasti upravo investitor platio izradu DPU-a, sada će tražiti i taj novac natrag', dodala je Mišetić. Ona pojašnjava da je 'čista laž' da je prethodno, dok je DPU bio na snazi, mogao biti podnesen zahtjev za gradnju i da se moglo preduhitriti njegovo ukidanje.

'Ne, postoji ogroman broj vlasničkih i sporova zato što je investitor u Haludovo opljačkan, a pljačkaju ga i danas. Različitim manevrima površina kompleksa u njegovom vlasništvu smanjena je s 26 na 17 hektara, Općina je otela parkiralište koje sada naplaćuje, a bivši vlasnik čak je prije petnaest godina u istom danu prodao dio zemljišta i Abrahamyanu i drugoj osobi, svom poslovnom partneru koji se na njega uknjižio. Nevjerojatno je objašnjenje da je po zakonu stvarni vlasnik zemljišta onaj tko se prvi upiše u zemljišne knjige', govori Mišetić za tportal.

'Postoje jasne naznake da su za Haludovo zainteresirani poznati hotelski lanci iz Hrvatske i da Općina radi u njihovom interesu, a postoji i projekt Haludovo 2, koji se pokušava progurati i u čijem je interesu da ovo Haludovo propadne', oštra je Mišetić te potvrđuje se investitori jednom mjesečno pisano obraćaju premijeru Plenkoviću i predsjedniku Milanoviću. Dosad nisu reagirali.

'Nakon manevra Općine, koja je ukinula Detaljni plan uređenja, izvjesno je da od početka gradnje neće biti ništa još najmanje pet godina: prije toga potrebno je riješiti probleme oko zemljišta, a onda i ispočetka izraditi novi urbanistički plan uređenja, što je procedura koja traje godinama', pesimistična je predstavnica armenskih investitora. Ona se nada da će se situacija preokrenuti, no izvjesnije je da će umjesto toga u Malinsku i dalje dolaziti turisti koji ne traže luksuz i raskoš, nego su u potrazi za - ruševinama.