Da treba biti oprezan kod predviđanja budućnosti Živog zida, prof. Cipek govori iz više razloga. Prije svega uspoređujući Živi zid i njegovu popularnost s novim strankama i opcijama u Grčkoj, Italiji i Španjolskoj te njihovom popularnošću.

'Nova španjolska stranka Podemos, koja je osnovana prije godinu dana, ušla je u Europski parlament osvojivši osam posto glasova, a sada joj ankete daju 27 posto glasova. I koalicija grčke radikalne ljevice SYriza, koja sudjeluje na izborima u Grčkoj od 2012. godine, osvojila je oko 27 posto glasova. Nešto više od dvadeset posto glasova dobiva u Italiji Pokret pet zvijezda Beppe Grillo-a koji je više populistička priča, za razliku od spomenutih izrazito lijevih stranaka', navodi Cipek napominjući da su ovi postoci izrazito veći od 7 posto koliko je u anketi dobio Živi zid. To govori da u Hrvatska još uvijek ne postoji pravi protestni potencijal, usprkos krizi u kojoj se nalazi.

Međutim, kako naglašava, još veća je razlika u političkom i životnom iskustvu čelnika navedenih stranka. 'Vodstvo Podemosa i Syrize čine ljudi koji su dugo vremena u političkom ili intelektualnom životu svojih zemalja. Recimo svi čelnici Podemosa nisu mladi ljudi koji još studiraju, nego ugledni politolozi, sveučilišni profesori poput vođe Pabloa Iglesiasa Turriona ili Juana Carlosa Monederoa koji iskustvo stjecao i kao konzultant Huga Chaveza', navodi Cipek.

I na programskoj razini postoje, kako dodaje, razlike između Živog zida s novim strankama u Španjolskoj i Grčkoj. Naime, od programski dokumenata Živi zid trenutno ima samo tekst Ivana Pernara 'Kako je nastao novac'.

'Osnovna teza Živog zida je da neoliberalni poredak i banke uništavaju običnog čovjeka, te da je potrebno radikalno promijeniti financijsku politiku, i nanovo osvijestiti važnost djelovanja institucija države i u ekonomiji. Zastupa se ideologije radikalne kritike neoliberalizma koja spaja lijeve i desne ideje', smatra profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti.

U Hrvatskoj se Živi zid prema Cipekovom mišljenju uspio afirmirati zahvaljujući dobrom rezultatu koji je Ivan Vilibor Sinčić postigao u prvom krugu predsjedničkih izbora.

'Taj rezultat posljedica je otvaranja potpuno nove teme koju su svi ostali kandidati zaboravljali ili je nisu toliko naglašavali, a to je siromaštvo. Uistinu je nevjerojatno da se o tome ne govori u zemlji gdje sva istraživanja pokazuju da postoji oko 30 posto stanovništva koji su ispod ili na granici siromaštva koja iznosi nešto više od 1900 kuna, odnosno oko 4500 za četveročlanu obitelj', ukazuje Cipek koji smatra da je Sinčić već puno postigao time što je jasno dao do znanja što je jedan od ključnih problema hrvatskog društva.

Isto vrijedi, kako napominje, i za deložacije.

'Problem s deložacijama javio se i u Španjolskoj, ali su političke stranke reagirale na vrijeme te je donesen zakon kojim se sprečava deložacija iz jedine nekretnine. Kod nas se o tome nije govorilo dok se nije pojavio Sinčić', upozorava Cipek.

U Hrvatskoj, međutim, ne samo da etablirane stranke nisu dale rješenja za nove izazove pred kojima su se našli njezini građani, nego su ih i same stvorile ili su tome pripomogle. Tako je jedan od prvih poteza vladajuće koalicije bio ukidanje javnih ovršitelja, iako se time izgubio medijator između vjernika i dužnika.

'Slažem se je jedno od rješenja spornih deložacija medijacija između vjernika i dužnika, samo je pitanje forme hoće li to biti ovršitelji ili netko drugi. Uistinu treba vidjeti od slučaja do slučaja o čemu se točno radi jer ne postoji univerzalno rješenje jer sigurno imate slučajeva kod kojih su se ljudi zaduživali zbog pohlepe ili sličnog. Pojavili su se i fenomeni za koje se mislilo da ih nema, poput siromaštva djece, što je posljedica politike Vlade koja o tome nije vodila računa. Stoga je jasno da su se neki ljudi okrenuli onome tko je o tome govorio', smatra Cipek.

Može li detektiranje siromaštva i deložacija kao ozbiljnih problema biti osnova za budućnost Živog zida, pitamo profesora zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti.

'Ako pogledate južnu Europu, tu postoje zemlje koje su prošle diktaturu i duboko su podijeljene, a u kojima vladajuće stranke desnog i lijevog centra teško zajedno prelaze 50 posto glasova. Nasuprot tomu, kod nas savezi lijevog i desnog centra dobivaju od 70 do 80 posto glasova. To nam govori da je protestnih glasača, koji pokazuju svoje nezadovoljstvo, od 15 do 20 posto. S duge strane, oni su podijeljeni na OraH, koji nije antisistemska stranka, već postojeći sustav želi usavršiti. Nasuprot tome, Živi zid dokraja dovodi u pitanje postojeći sustav. Međutim, uzimajući u obzir sve navedeno, a osobito iskustvo njegovih ljudi, veliko je pitanje što može postići. Jer jedno je pridobiti određene glasove na predsjedničkim izborima, a nešto drugo stvoriti organizaciju s jasnim političkim programom za razna područja i s podružnicama za koje treba i logistika. Istina, postoji protestni potencijal od oko 20 posto glasova, a mogao bi biti i veći kada bi se u politiku uključili i oni koji sada ne izlaze na izbore', upozorava Cipek.

'Protestni birači, koji vide da nešto strukturalno ne valja', smatra Cipek, lutaju od stranke do stranke, od onih koje zagovaraju ideju socijalne jednakosti, do onih koji u prvi plan stavljaju brigu za okoliš i građanski aktivizma.

'Oni traže svoju stranku. Imali su laburiste, neko vrijeme su bili kod ORaHa, ali je gospođa Holy, izgleda pogriješila što se nije kandidirala jer bi se onda vidjela njezina prava snaga a i potencijala ORaHa. Kako nisu imali kandidata kojeg poznaju, onda se dio protestnih birača odlučio za Sinčića koji tek treba pokazati može li uz pomoć biračku podršku koju je dobio, to prenijeti u političku stranku koja mora imati logistiku, a prije svega jasan politički program. Naime, nije dovoljno biti protiv postojeće monetarne politike, deložacija i banaka. Morate ponuditi konkretan program izlaska iz krize i razvoje hrvatskog društva. U Grčkoj Syriza ima čitavu vladu u sjeni, a nije još sasvim hoće li uspjeti', napominje Cipek.