No sve što se proteklih tjedana događalo ukazuje na to da Uprava GPZO-a nije dobro 'analizirala rizike poslovanja' jer su dva puta u mjesec dana ponudili višu cijenu marže od Međimurje plina i izgubili od jeseni opskrbu 280 tisuća zagrebačkih kućanstava u naredne tri godine. Da to nije bila jedina pogreška, svjedoči i podatak da se uopće nisu javili na natječaj za neka druga distributivna područja koja sada opskrbljuju, poput Bjelovara, Rijeke, Samobora...

Podsjetimo, HERA je u prvom, poništenom natječaju postavila gornju granicu marže na 11 eura za MWh bez PDV-a, a u drugom je ona bila 10,5 eura za MWh bez PDV-a.

Zašto je HERA odlučila spustiti gornju granicu marže na drugom natječaju, nije poznato. Na naš upit o tome nisu odgovorili.

GPZO je na prvom natječaju ponudio 10,9 eura za MWh, a Međimurje plin 10,8 eura za MWh. HERA je natječaj za cijelu Hrvatsku, odnosno 650 tisuća kućanstava, poništila 'jer je analiza ponuda ukazala na rizik od mogućeg značajnog povećanja tržišne koncentracije u segmentu javne usluge opskrbe plinom, kao i mogućih povezanih problema u sigurnosti opskrbe plinom'.

Međimurje plin, osim u Zagrebu, tada je dobilo posao i u Osijeku.

U drugom, izmijenjenom natječaju propisano je da nitko ne može imati više od 20 posto kućanstava, a samo zagrebačko područje čini 43 posto. Ove odredbe u prvom natječaju nije bilo. GPZO je ponudio 10,2 eura za MWh, a Međimurje plin 9,6 eura za MWh. Zašto GPZO na prvom natječaju nije ponudio 10,2 eura te dobio posao, također je ostalo nejasno.

U GPZO-u su bili uvjereni da se Međimurje plin ili neće opet javiti za zagrebačko područje ili da ne mogu ponuditi značajno nižu cijenu marže, pa se za opskrbljivača na drugim područjima uopće nisu javili iako su propozicije natječaja to dopuštale.

Naime opskrbljivači su u natječaju rednim brojevima mogli naznačiti koja su im područja prioritet. Tako, recimo, da se GPZO javio za Zagreb, Bjelovar i Rijeku ako bi izgubio Zagreb, a ponuđene cijene marže bile su mu povoljnije od konkurencije za Rijeku i Bjelovar, mogao je dobiti te gradove.

Zašto se nisu javili, pitali smo u GPZO-u, kao i planiraju li direktori Jeronim Tomas i Marin Bačelić zbog loših poslovnih odluka dati ostavke, ali do zaključenja teksta nismo dobili odgovor.

'Nisu se javili jer su bili bahati i mislili su da se nitko neće javiti za njihovo područje. Bio je poslan e-mail Marina Bačelića, direktora Sektora trgovine plinom, u kojem je bio uvjeren da se Međimurje plin neće javiti. Nije mu bila dovoljna poruka nakon prvog natječaja, na kojem je Međimurje plin dalo nižu ponudu i garanciju od 2,2 milijuna eura te pokazalo da ozbiljno misli', kazao je Vlatko Kottnig, predsjednik Sindikata distribucije plina i plinske tehnike.

Dodao je da se iz Grada plasiraju informacije da je Međimurje plin dolaskom u Zagreb napustilo svoje distributivno područje, što je, kaže, samo djelomično točno. Naime to je područje preuzeo E.ON, ali, navodi Kottnig, Međimurje plin je prije slanja druge ponude svojim korisnicima poslalo ugovore o tržišnoj opskrbi i ponudit će im vjerojatno cijenu nižu od one koju je ponudio opskrbljivač za javnu uslugu (E.ON, op.a.).

'Očito je da imaju sposobniji menadžment od GPZO-a, bez obzira na to što je to politička igra iza koje stoje Mađari', uvjeren je Kottnig.

Ono što brine stotinu zaposlenih u GPZO-u njihova je budućnost jer je tvrtka ostala bez više od 80 posto posla koji obavlja. Tomislav Tomašević, zagrebački gradonačelnik, najavio je kako očekuje da se Uprava GPZO-a pobrine za ljude prebacivanjem u neku od podružnica Holdinga.

Nenad Hranilović, direktor Međimurje plina, u razgovoru za današnji Večernji list kazao je da će razgovarati s Holdingom oko najma radnika GPZO-a, odnosno da radnici prijeđu kod njih.

'Međimurje plin treba voditi pregovore s GPZO-om, a ne s Holdingom, jer GPZO je samostalno trgovačko društvo, a ne podružnica Holdinga. Ljudi imaju kolektivni ugovor u GPZO-u i određena prava, a Hranilović može sjesti sa sindikatima i razgovarati o eventualnoj tranziciji, što se nudi i vidjeti koji mu ljudi trebaju. Nakon toga bi trebao razgovarati s njima i vidjeti jesu li uopće voljni prijeći, ali to će uvelike ovisiti i o tome koliko mu radnika treba. Naime oni još uvijek ne znaju hoće li svih 280 tisuća korisnika sa zagrebačkog područja potpisati ugovor o opskrbi plina s njima ili će to biti sto tisuća ili 150, pa sukladno tome ne znaju koliko će im ljudi trebati', kazao je Kottnig.

Od sto zaposlenika GPZO-a, prema podacima iz Plana za 2024. godinu, 56 posto ih je s višom i visokom stručnom spremom, a 43 posto sa srednjom. Podjednak je broj žena i muškaraca, a 64 posto zaposlenih u dobi je od 35 do 54 godine. Kottnig navodi da je riječ o zaposlenicima koji rade na općim i zajedničkim poslovima, u prodaji i nabavi, pravnim poslovima, potrošačkom centru i odnosima s korisnicima.

'Ako on želi preuzeti dio ljudi iz GPZO-a, mora znati da oni imaju i otkazni rok jer mi u ovom trenutku ne znamo kako će se ponašati Uprava koja nas je dovela u ovu situaciju i hoće li ona inzistirati na njemu. Ne mogu oni samo tako prijeći jer bi ih u tom slučaju poslodavac mogao tužiti za kršenje ugovora o radu', naveo je Kottnig.

Iako je GPZO izgubio zagrebačko područje u javnoj usluzi, postoji šansa da zadrži dio korisnika po tržišnoj osnovi. Kottnig smatra da tvrtka treba odmah krenuti s kampanjom u kojoj korisnicima treba jasno i jednostavnim jezikom objasniti što to znači za njih i da se zapravo radi o godišnjoj razlici od tri do pet eura po kućanstvu.

'Kao Zagrepčanin, ja ću potpisati ugovor s GPZO-om', istaknuo je Kottnig.

Dodao je da Međimurje plin ima svega četiri mjeseca da napravi potrebnu prilagodbu i razdvoji tvrtku na opskrbu i distribuciju te da je njima 2008. godine za to trebalo 11 mjeseci, a uz sve to napomenuo je da će se poseban problem pojaviti s očitanjem brojila kako bi se točno znalo koliko trebaju građani platiti GPZO-u i od koje brojke starta Međimurje plin.

'Dolazi ljeto, veliki broj ljudi neće biti kod kuće. Radi se o velikom i obimnom poslu i jako sam skeptičan oko toga kako će sve to izgledati', zaključio je.