Djeca čiji su roditelji u zatvoru zbog počinjenja kaznenog djela danas se susreću s brojnim problemima. Bilo da je riječ o nemogućnosti viđanja roditelja, društvenoj stigmatizaciji djeteta i obitelji, do medijske percepcije na kojoj bi se, uz edukaciju o toj problematici, trebalo više poraditi. Zato je organizirana konferencija 'Djeca čiji su roditelji u sukobu sa zakonom: Što je njihov najbolji interes? Kako ga ostvariti?' a više o teškoćama s kojima se djeca zatvorenika suočavaju za tportal objasnile su pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić i njezina zamjenica Maja Gabelica Šupljika, dok je doc.dr.sc. Igor Kanižaj s Fakulteta političkih znanosti objasnio ulogu medija u takvim situacijama
U Zagrebu je nedavno održana konferencija u sklopu koje se govorilo o tome kako pomoći djeci zatvorenika da ne odrastaju samo uz jednog roditelja, ali i da ih društvo ne marginalizira zbog te činjenice.
'Osnovna tematika konferencije su prava djece čiji su roditelji u zatvoru, ali i sve poteškoće s kojima se djeca susreću. Pod tim mislim na stigmatizaciju u društvu, činjenice da su im susreti s roditeljem otežani zato što ili nemaju financijskih uvjeta, zato što je zatvor udaljen od mjesta u kojem dijete živi. Osim toga, javljaju se i neke dvojbe. Primjerice, ima li dijete rođeno u zatvoru pravo biti s majkom, je li to za njega dobro, treba li djetetu reći da je roditelj u zatvoru i do koje mjere se treba ići, kako ga osnažiti da prihvati tu činjenicu, kako roditelju pomoći', kaže Pravobraniteljica za djecu.
Reći djetetu ili prešutjeti?
Danas djeca čiji su roditelji u zatvoru imaju u potpunosti sva prava koja im pripadaju, no Milas Klarić stavlja naglasak na otežanu komunikaciju djece s roditeljem te društvenu stigmatizaciju. U skladu s tim, prema nekim istraživanjima, primjerice studije COPING koja ispituje psihičko zdravlje djece čiji su roditelji u zatvoru, danas je jasno da je za dijete najbolje da je u kontaktu s tim roditeljem.
'Postoje neka istraživanja o toj temi koja su pokazala različite stvari i pitanja. U jednom trenutku podaci kažu da je najbolje da dijete što prije ostvari kontakt s roditeljem i ima informaciju gdje je roditelj. Ne treba mu se reći koje je kazneno djelo počinio, samo da roditelj neće živjeti s njim neko vrijeme, a poželjno je da mu tu činjenicu kaže upravo roditelj koji mora u zatvor. No, s druge strane promišlja se je li dobro da se to djetetu priopći odmah, budući da je obitelj u tom trenutku jako ranjiva i pod velikim stresom', objašnjava Maja Gabelica Šupljika, zamjenica pravobraniteljice za djecu.
Zamjenica Pravobraniteljice za djecu kaže i kako se u Zakonu o izvršenju kazne zatvora iz 2001. godine pravo zatvorenika na viđanje djeteta vezalo uz njegovo dobro ponašanje i interpretiralo kao njegov benefit. Srećom, unatrag nekoliko godina to se bitno promijenilo i sada se na to gleda kao na djetetovo pravo.
Osim toga, tijekom izvršavanja kazne zatvora i nakon nje, velika je uloga društva koje bi djetetu trebalo maksimalno pomagati i ne kriviti ga za njegovu trenutačnu situaciju. Jednako je bitno da se tijekom izvršavanja kazne zatvora radi na odnosu zatvorenika i okoline kako bi se on, po odsluženju kazne, mogao što uspješnije reintegrirati u zajednicu.
'Danas je percepcija društva promijenjena prema takvim roditeljima i njihovoj djeci. Ljudi su bitno svjesniji da je riječ o posebno ranjivoj skupini. Iako se i prije brinulo za tu djecu kroz Obiteljski zakon i druge zakonske norme, ta višetruka ranjivost i osjetljivost djeteta vezana uz činjenicu da je roditelj u zatvoru se promijenila. Najosjetljivije je postalo pravosuđe u djelu Uprave za zatvorski sustav, zatim policija koja je vrlo reaktivna kod takve problematike', naglašava Gabelica Šupljika.
'Društvo može pomoći tako da otvori oči i da shvati da postoje djeca čiji su roditelji u zatvoru i da su među nama. Možda ih ne prepoznajemo, možda sad proživljavaju traumu, a mi kao zajednica nismo toga svjesni. Traži se od nas da se toj temi ne čudimo, nego da se i sami aktiviramo i rješavamo takve probleme', smatra Igor Kanižaj.
Uloga medija veoma bitna
Ipak, kada se u zatvoru nađe javna osoba, interes medija bitno je veći, ali Pravobraniteljica smatra kako je problem što se u prvi plan stavljaju okolnosti slučaja, a ne prava i privatnost djeteta. Stoga i mediji, osim društva, čine bitnu kariku u lancu zaštite interesa djece zatvorenika. Igor Kanižaj smatra da se novinari trebaju neprestano educirati o ovoj veoma osjetljivoj temi.
'Meni se čini da mediji ponekad nemaju dovoljno informacija o djeci čiji su roditelji u zatvoru. Dobra namjera se uvijek može prepoznati u svim tim primjerima, ali čini mi se da nedostaje taj problemski pristup u kojem se ne fokusiramo samo na osobe koje su nam više ili manje zanimljive, već na stvarne probleme te djece. Ako igdje trebamo paziti na privatnost onda je to kod pisanja o ovoj ciljnoj skupini, jer problemi s kojima se ta djeca susreću kasnije, ali i dok su im roditelji u zatvoru, je nešto o čemu javnost jako malo zna. Tu vidim medije kao najbolje saveznike između institucija, odnosno, u promoviranju ove problematike', kaže Kanižaj.
Prema podacima Međunarodnog centra za zatvorske studije iz 2013. godine u Hrvatskoj je bio 4.741 zatvorenik, 6.163 djece odvojene od očeva, a 307 djece od majki koje su zbog počinjenja kaznenog djela u zatvoru. Dokumenti i zakoni koji štite prava djece čiji su roditelji u zatvoru su Konvencija o pravima djeteta, kao globalni dokument, zatim Europska konvencija o ljudskim pravima, Povelja o temeljnim pravima Europske unije kao europski, te Obiteljski zakon, Zakon o socijalnoj skrbi i Zakon o izvršenju kazne zatvora kao nacionalni zakoni.
