Kako Božić slave Španjolci

‘U Španjolskoj nema badnjačkog posta. Pokloni se ne dijele za noć u kojoj se slavi Isusovo rođenje, nego za Tri kralja', tako mi u najkraćem objašnjava prijateljica Danijela Lučev, nekad hrvatska diplomatkinja, danas madridska freelancerica u području prava i lingvistike, dok joj objašnjavam kako pokušavam zagrebati ispod debelog sloja konzumerizma koji nam je ukrao onaj autentičan, lokalni osjećaj blagdana, a da se i nismo puno branili. I da iako smo Europa, zapravo ni ne znamo kako unutar istog kruga svatko od nas ima specifične lokalne identitete i običaje. I kako ih olako kod sebe zaboravljamo.

Običaji u slavu Tri kralja

'Na prvi pogled nema ništa što španjolski Božić razlikuje od opće europske slike: na sve strane konzumerizam manje više ocvalih ekonomija i' pokušaj da se bar taj dan okupi sve razdrmanija obitelj', kaže Danijela, pa kao najveću specifičnost španjolskog božićnog perioda izdvaja Tri kralja, točnije noć 5. siječnja.

'Tada navečer gradom prolazi dugačka povorka kočija tzv. Cabalgata, iz kojih likovi iz bajki i crtića i druga fantastična bića bacaju bombone (ne bez konzumerizma jer svaku kočiju sponzorira neki velikan španjolskog tržišta). Bude tu i deva i konjanika i gutača vatre i na kraju, svakako, raskošna kočija s tri razdragana kralja koji svake godine raspire javnu polemiku o tome kako su bili odjeveni, što su i kako rekli. Svaki detalj je dovoljan razlog za razapinjanje općinskih vlasti, jer svako mjesto ima svoju povorku', kaže Danijela.

Te noći se u Španjolskoj ispod bora ostavi cipela svakog ukućana i tanjurić s malo kolača i čašica za tri kralja. Tradicionalno se u cipele stavljaju i mrkve, dar za umorne konje Svetih triju kraljeva. Tko je bio dobar, ujutro u cipeli nađe poklon, tko nije, nađe komad ugljena (može se kupiti vrlo realističan crni ugljen od šećera). Ujutro i tijekom cijelog dana jede se Roscón de Reyes (slatki kruh kolutastog oblika ukrašen kandiranim voćem) uz vruću čokoladu. Za Granadu i pokrajinu Jean važan je običaj koji se zove Hogueras - preskakanja vatre na otvorenom. Nakon ponoćne mise na Božić pleše se ples koji se zove Jota. Važan običaj je i misa u ponoć, koja se zove La Misa Del Gallo (gallo znači pijetao jer misa traje do 1 sat iza ponoći).

Razmjena nepotrebnih/neželjenih darova

'Za Sveta tri kralja na ulici svi imaju nove cipele, kape, šalove, jakne, djeca mašu igračkama, a u dućanima su redovi za zamjenu neželjenih/nepotrebnih darova', smije se Danijela i dodaje kako se u to doba zemlja političko-enološki podijeli na one koji piju cava Catalán i one koji, unatoč većoj cijeni, u znak protesta (katalonsko pitanje) piju šampanjac. Tako je to u Španjolskoj, a koliko znamo o ostalim dijelovima zajedničke nam Europe?

Običaji na odcijepljenom euro-otoku, Velikoj Britaniji

Za početak krenimo od izlaza, da ne kažem Brexita: u Britaniji se na Badnjak čarape vješaju na rubove kreveta ili, kako sam negdje pročitao - na dimnjak, gdje im Djed Božićnjak ostavlja darove. Božić započinje otvaranjem darova i ručkom, nakon kojeg se putem televizije prati govor kraljevske obitelji. Za vrijeme božićne večere običaj je posluživanje božićnog pudinga najčešće od šljiva u kojima se nalazi – 'blago'.

Inače, Velika Britanija je bila prva država koja je kao božićni ukras počela koristiti imelu. Vjenčićima imele ukrašena su vrata i domovi, svatko tko se zatekne ispod vijenca može biti poljubljen ili nekoga poljubiti. Imaju Britanci i božićno drvce, a najpoznatije je tradicionalni dar građana Norveške, postavlja se na trgu Trafalgar u Londonu i spomenik je – antifašizmu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je norveški kralj Haakon bio u izbjeglištvu u Velikoj Britaniji, norveške su oružane snage svakog Božić uspjele iz Norveške donijeti božićno drvce usprkos njemačkim obalnim stražama. Nakon rata, u znak zahvalnosti Britancima, Norveška svake godine Velikoj Britaniji šalje božićno drvce.

U katoličkoj Irskoj rijetko ukrašavaju božićno drvce

U susjednoj Irskoj običaj je da se na Badnjak u prozore stavljaju svijeće ukrašene zelenilom, kako bi osvijetlile put Svetoj Obitelji ili kojem drugom putniku koji traži prenoćište. Za vrijeme britanske okupacije katoličke obitelji su stavljale po tri svijeće u prozor, a taj običaj i danas traje. U Irskoj središnje značenje ima postavljanje jaslica, a božićno se drvce rijetko ukrašava. Veliko značenje ima i sv. Stjepan, dan poslije Božića, kada dječaci obilaze kuće s lažnim carićem (vrsta ptice) na štapu i pjevaju pjesme praćene violinama i harmonikama. Običaj je da se u vrijeme Božića izvan kuće ostavi komad mesne pite i boca Guinnessa za Djeda Božićnjaka.

Njemački i austrijski običaji

Možda niste znali da božićnog drvca nije bilo oduvijek. Kršćanstvo je relativno kasno rebrendiralo staru germansku pogansku tradiciju ukrašavanja i štovanja zimzelenog drveća za vrijeme zimskog solsticija. Kao božićni običaj u današnjem smislu okićeno drvce je najvjerojatnije religijski redizajnirano u Njemačkoj u 18. stoljeću, a potom se proširilo po svijetu. U Njemačkoj su popularni božićni sajmovi, koji počinju početkom adventa, a posebnu pažnju posvećuju izradi jaslica koje se tamo kažu Weinachtskrippe. Austrija, poznata i kao domovina najpoznatije božićne pjesme 'Tiha noć, sveta noć', poznata je i po brojnim koncertima u blagdansko vrijeme, od kojih je najpoznatiji Salzburger Adventsingen.

Nordijski patuljci i vilenjaci

U nordijskim zemljama vjeruje se da darove nose patuljci koji tijekom cijele godine čuvaju obitelj i njihov posjed. U Švedskoj slavljenje božićnog vremena počinje 13. prosinca, na Sv. Luciju, na dan kada prema legendi noć najduže traje. U prošlosti je prva božićna misa bila u sedam sati ujutro, a danas je sve češća misa u ponoć. Za Božić se tradicionalno jede šunka, hladetina od svinjskih nožica, sušeni bakalar i kaša od riže. U Danskoj veliku simboliku imaju svijeće koje se masovno pale u blagdansko vrijeme. U vrijeme blagdana zdjelica pudinga od riže obično se ostavi pred ulaznim vratima za Julenissea, malog vilenjaka za kojeg Danci vjeruju da živi na tavanu kuće, kako bi čuvao kućanstvo kroz godinu.

Cipele i čokoladna debla u Francuza

Francuzi, za razliku od Engleza, ne vješaju čarape, ali ostavljaju cipele pokraj kamina (tko ima, tko nema valjda ispred banalne pećice na struju). Tu im Djed Božićnjak (Pere Noel) ostavlja darove. Na božićno jutro, čekaju ih i slatkiši, voće i male igračke – obješene na granama drveća. Na sjeveru Francuske djeca se daruju 6. prosinca, na dan Sv. Nikole, umjesto na Božić. Odrasli si međusobno daruju poklone na Novu godinu. Francuzi rade čokoladnu tortu u obliku debla koju nazivaju La Buche de Noel. Isto to deblo u neka druga vremena spaljivali su kako bi tim svjetlom rastjerali duhove. Torta se, uz ostalu hranu, služi za vrijeme Le reveillon, vrlo kasne večere nakon polnoćke na Badnjak. Nakon večere, kada obitelj odlazi u krevet, hranu ostavljaju na stolu u slučaju da se pojavi Djevica Marija.

Kako svetkuju Talijani

Talijani Božić izgleda svetkuju najduže - traje tri tjedna, a počinje 8 dana prije Božića, u vrijeme poznato kao devetnica (Novena). Tjedan dana prije Božića djeca obučena kao pastiri idu od kuće do kuće pjevajući božićne pjesme, za što dobivaju novac. Pravo slavlje počinje postom, 24 sata prije Badnjaka uz obrok u kojem dominira panettone – torta/kruh dugoljastog oblika. Nakon zalaska sunca pucanj iz topa na Castel S. Angelo u Rimu označava početak blagdana. U 21 sat u crkvama započinje misa, a nakon mise pristupa se blagdanskom objedu u krugu obitelji. Na Božić u podne, papa daje blagoslov svima koji se okupe na vatikanskom trgu. Badnja večer naziva se cenone, a poslužuje se tradicionalno jelo od jegulje. Božićni ručak sastoji se od Torttelini in Brodo, juha s punjenom tjesteninom te capone, kuhani ili pečeni pijetao. Prema tradiciji, darove u Italiji donosi ružna vještica po imenu La Befana na dršku svoje metle.

Betlehemska zvijezda u središtu poljske proslave Božića

U Poljskoj veliku važnost ima Betlehemska zvijezda, koja se naziva Gwiazdka. Središnji obrok za Božić naziva se Wigilia, što znači bdijenje. Za Wigiliju se tradicionalno ne poslužuje meso. Obrok počinje Oplatekom, posebnim kruhom, koji se sprema za tu prigodu. Nakon toga jede se juha od repe, knedle od šljiva i kolač od maka. Za vrijeme obroka ispod stolnjaka se stavlja sijeno, što podsjeća da je Isus rođen u štalici. Božić se čestita kada se prva zvijezda pojavi na noćnom nebu uoči Božića.

Šibenska specifičnost

Za kraj, evo i jedne hrvatske specifičnosti: jeste li znali da se običaj pod nazivom Proslava slavi samo u Šibeniku i bližoj okolici, dok je u drugim krajevima Hrvatske potpuno nepoznat? Slavi se 17. prosinca, dakle, već je prošao, ali je dio Božićnog slavlja. Drži se da taj običaj potječe iz daleke prošlosti, kad su u to vrijeme poganski narodi slavili rađanje boga Sunca, jer je dan postajao duži. U starom Rimu to su bile saturnalije, koje su se priređivale u čast boga Saturna od 17. do 24. prosinca. Proslava se u Šibeniku održala sve do današnjih dana, ali se danas se obilježava u domovima. Zadnjim uporištima za koja se diljem Europe naivno vjeruje kako su izvan dometa profita i kapitala.SaveSaveSaveSave