Istraživanje i analiza podataka, koji su objavljeni u publikaciji Romska svakodnevnica u Hrvatskoj: prepreke i mogućnosti za promjenu, trebaju pridonijeti uklanjanju u javnosti čestih krilatica da 'bez podataka nemamo činjenica o položaju Roma' ili pak paušalnih ocjena o tome da 'Romi žive svojim načinom života već stoljećima i ništa se tu promijeniti ne može'. Naime, podaci iz ove studije ukazuju na to da Romi uistinu žive u dubokom siromaštvu, što pokazuje činjenica da gotovo svi Romi žive u relativnom siromaštvu, a čak devet posto njih u apsolutnom! No podaci govore i o našoj teritorijalnoj ukorijenjenosti siromaštva koje pogađa većinu stanovništva, bez obzira na nacionalnu ili manjinsku pripadnost.

Kako smatraju autori, siromaštvo se može sagledati i kao uzrok i kao posljedica procesa isključivanja i diskriminacije u svim drugim područjima života, kao što su stjecanje statusa državljanstva, obrazovanje, područje socijalne zaštite, zapošljavanje, stanovanje.

Ono što doista rastužuje, premda je prema riječima autora nažalost i očekivano, jest činjenica da unutar same romske zajednice, najranjiviju skupinu čine djeca. Siromaštvo u kojem mnoga romska djeca žive još je više otežalo njihovu nepovoljnu situaciju i gurnulo ih u poziciju nemoći, što pak ne predstavlja samo njihov osobni gubitak, već i gubitak za društvo u cjelini.

Romi bez državljanstva

Nereguliran pravni status utječe na sve generacije i pristup pravima vezanima uz zdravstveno osiguranje, obrazovanje, položaj na tržištu rada i pristup uslugama koje pridonose poboljšanju kvalitete života. K tome Romi apartidi dvostruko su marginalizirani, odnosno ne susreću se samo s marginalizacijom u odnosu na većinsko stanovništvo, već su marginalizirani i u odnosu na pripadnike romske zajednice koji imaju reguliran pravni status.

Članovi romskih obitelji nereguliranoga pravnog statusa, odnosno bez državljanstva, prebivališta ili ikakvih dokumenata, u izrazito su nepovoljnom položaju, jer često u tom statusu ostaju tijekom duljega vremenskog razdoblja i čak čitavog života, pri čemu se njihov osobni status preslikava i na sljedeće generacije. Istraživanje pokazuje kako među ispitanim Romima njih oko dva posto nema rodni list, oko pet posto nema osobnu iskaznicu, a više od dvije trećine nema važeću putovnicu, pri čemu se dolazi do zaključka kako se između 1.500 i 2.000 pripadnika romske zajednice suočava s problemima vezanima uz reguliranje statusa, odnosno nalazi u statusu stranog državljana ili čak apatrida.

Naročito izražen indikator lošijeg položaja Roma u odnosu na ostalo stanovništvo odnosi se na stopu apsolutnog i relativnog siromaštva. Čak 8,9 posto Roma i 5,5 posto ostalog stanovništva apsolutno je siromašno, odnosno raspolaže s manje od 4,30 USD dnevno, a gotovo se svi Romi (92,3 posto) i 42 posto ostalog stanovništva mogu smatrati relativno siromašnima što znači da raspolažu s manje od 60 posto medijana nacionalnog dohotka.

S obzirom na dohodak, specifičnost čini podatak da u romskim obiteljima udio dječjeg doplatka u ukupnom prihodu kućanstva iznosi gotovo tri puta više nego u kućanstvima ostalog stanovništva (34,2:12,1 posto) te velik udio socijalne pomoći u ukupnom dohotku kućanstva, što ukazuje da su romska kućanstva od ostalih socijalno ugrožena više od pet puta (38,3:7,2 posto). Sljedeći bitan pokazatelj socijalnog položaja Roma odnosi se na pojavnost nepodmirenih financijskih obveza, koje su gotovo dvaput učestalije u romskim nego u ostalim kućanstvima (35,1:19,3 posto).

Indikativan je indikator socijalnog položaja i podatak da četiri puta manje Roma od ostalog stanovništva proizvodi hranu za vlastitu prehranu, što vjerojatno velikim dijelom možemo pripisati činjenici da većina Roma živi u zajednicama s dijeljenim kućanstvima te da su u manjem broju od ostalog stanovništva u posjedu vlastitog zemljišta koje bi mogli obrađivati i na kojem bi mogli uzgajati životinje za vlastitu prehranu.

Romska i ostala kućanstva imaju podjednake troškove hrane i svakodnevne robe, no dohodak romskih kućanstava niži je za čak 2.000 kuna. Tako podatak o dvostruko učestalijoj pojavi nepodmirenih financijskih obveza u romskim nego u ostalim kućanstvima zapravo ukazuje na činjenicu da dohodak koji ostvaruju romska kućanstva ne dostaje ni za osnovne životne potrebe.

Romi u Hrvatskoj još uvijek ne uspijevaju ostvariti svoje pune obrazovne mogućnosti, ponajprije zbog siromaštva, diskriminacije po nacionalnoj osnovi i višestruke diskriminacije žena, marginalizacije i nedostatka samopouzdanja te sporo mijenjajućih obrazaca svakodnevnog funkcioniranja romskih zajednica.

Samo je 44,1 posto romske (i više od 63 posto neromske) djece koja su trenutačno u dobi do šest godina uključeno u predškolsko obrazovanje, što ne pruža dovoljno temelja za kvalitetno savladavanje gradiva tijekom osnovnoškolskog obrazovanja.

Stopa uključenosti u osnovnoškolsko obrazovanje u dobi od sedam do 14 godina ne odskače znatno između romske i ostale populacije (88,8  :92,7 posto), no na razini srednjoškolskog obrazovanja dolazi do znatnog pada jer je uključenost mladih Roma u ovaj stupanj obrazovanja gotovo dvostruko niža nego u ostale populacije.

To se najbolje ogledava u prosječnom broju godina školovanja romske i neromske populacije, gdje neromi stariji od 24 godine bez obzira na dobnu podskupinu ukupno ostvare 10,6 godina školovanja, a Romi u dobi od 15 do 24 imaju 6,8 godina školovanja, a u dobi od 25 do 64 taj broj pada na tek 4,5.

U ukupnoj romskoj populaciji gotovo je 15 posto Roma nepismeno, dok je kod ostalog stanovništva taj broj ispod jedan posto. Razlike unutar romske populacije iskazuju se u nižim obrazovnim uspjesima i aspiracijama Roma iz ruralnih krajeva, dok su po spolu najmanje razlike prisutne u mlađoj generaciji, što vodi zaključku o izjednačavanju obrazovnih šansi i uspjeha među Romkinjama i Romima.

Neobrazovanost i dramatično niska zaposlenost

Podaci o nezaposlenosti dramatični su jer je u mlađoj dobnoj skupini među romskim stanovništvom nezaposleno 65,1 posto, što je triput više nego kod ostalog stanovništva, pri čemu su ove razlike još i jače izražene kod usporedne ukupne populacije Roma i ostalog stanovništva.

Stopa nezaposlenosti Roma vrlo je visoka u svim dobnim skupinama te češće pogađa Rome iz ruralnih krajeva, a u pogledu nezaposlenosti Romkinje su višestruko marginalizirane. Nizak stupanj obrazovanja također pridonosi marginaliziranosti Roma na tržištu rada, jer više od 70 posto nezaposlenih Roma nema završeno obvezno obrazovanje. Ovakav obrazovni status pak u slučaju zapošljavanja omogućava tek skromna i često za život obitelji nedovoljna primanja.

Nepovoljan položaj Roma na tržištu rada i s njim povezana loša ekonomska situacija Roma utječe i na sliku zdravlja i pristup zdravstvenim uslugama, što se ponajprije tiče nemogućnosti kupnje lijekova, koju iskazuje trostruko više Roma od ostalog stanovništva (44,5:13,7 posto). Također, 27,5 posto Roma koji ne posjeduju zdravstveno osiguranje, što znači da više od četvrtine Roma uopće nema mogućnost ostvariti zdravstvenu zaštitu.

Također, trostruko više Roma od ostalog stanovništva (14,3:4,5) iskazuje nezadovoljstvo posjetom zdravstvenoj ustanovi, a više je i Roma koji nisu mogli ostvariti pristup liječniku kada je bilo potrebno.

Uz područje zapošljavanja i obrazovanja upravo je stanovanje kritično, jer pokazuje izražene razlike između romske i ostale populacije. Zabrinjavajućih 53,8 posto romskih kućanstava nema pristup kanalizaciji ili septičkoj jami, 51,3 posto nema zahod, polovica ih nema kupaonicu, a 46,5 posto nema pitku vodu u vlastitom stambenom objektu. Nadalje, 18,7 posto kućanstava ne posjeduje vlastitu kuhinju, a 12,4 posto Roma živi bez električne energije.

Svi ti podaci ukazuju na izrazito nepovoljan položaj romske populacije u Hrvatskoj. Romi u Hrvatskoj žive u neadekvatnim i prenapučenim stambenim prostorima, na što upućuje i podatak o stambenom prostoru po članu obitelji, koji u romskim obiteljima iznosi tek 12,9 kvadrata, a u neromskima 35 kvadrata.

Također, istaknimo i kako vrlo mali broj romskih kućanstava posjeduje računala – tek 21,8 posto, a tek 16,3 posto ima internetsku vezu.