Medijskim prostorom Europe ovih dana kruži otvoreno pismo koje je napisao Agron Bajrami, urednik kosovskog dnevnika Koha Ditor. Pismo Bajramija prenosimo u cijelosti:

Dragi gospodine Fuele,

slijedom Vašeg ljubaznog poziva, doći ću u utorak u Bruxelles na konferenciju Speak up! (Digni glas!, op. M.S.)

To je drugi put da ste organizirali takav skup kako biste zemljama koje streme ući u EU pomogli u obrani slobode govora.

Da bih došao ove godine, morat ću propustiti završni nastup moje kćerke za kraj godine u baletnoj školi. Ona se zove Lisa. Ima osam godina i bijesna je na mene.

Također ću propustiti završni školski izvještaj mog sina. Ime mu je Sharr. Ima deset godina i također je jako razdražen. U mojoj kući Lisa i Sharr dignu glas kad im se nešto ne dopada.

Zato i nastavljam odlaziti na sve vrste sastanaka o slobodi medija. Moramo se nastaviti boriti kako bi odrasli ljudi na Kosovu i u drugim dijelovima Zapadnog Balkana također digli glas kad osjete da nešto ne valja.

Mnogi od sastanaka na koje idem doimaju se besmislenima.

Ali kako jednom reče Vaclav Havel, Vaš češki sunarodnjak - nada nije vjerovanje da će nešto što činimo ispasti dobro - ona je uvjerenje da je to prava stvar koju treba učiniti.

Gospodine Fuele, prije dvije godine održao sam govor na prvom skupu Speak Up!

Rekao sam tada da se novinari na Kosovu suočavaju s teškim političkim i financijskim pritiscima. Rekao sam da neke od kosovskih VIP osoba koje susrećete u Bruxellesu kod kuće pokušavaju začepiti nezavisne medije.

Rekao sam da nas poslovni suradnici tih osoba bombardiraju prijetnjama, pokušajima podmićivanja i iznude. Rekao sam da istraživački novinari koji rade na temama korupcije riskiraju svoje živote.

Govorili smo o neuspjehu moje vlade da kultivira demokraciju, o slabim institucijama kojima
šefuju klijenti spomenutih osoba, i o društvenoj nepravdi koja se podmazuje manjkom vladavine prava.
Vi ste me slušali.

Ali dvije godine kasnije, stvari su gore nego tada.

Rekli ste da regulatori medijske scene moraju biti neutralni. No u mojoj zemlji regulatori rade za političare. Indeksi medijskih sloboda tonu još dublje.

Iz osobnog iskustva znam da čak postoji i kompanija iz države-članice EU-a koja si dozvoljava da upućuje prijetnje mojoj redakciji na Kosovu.

Postala je tradicija da se ne kažnjavaju ljudi koji zlostavljaju novinare.

Ali na stranu i bullying - sile ekonomije također ubijaju nezavisne medije. Ako se taj trend nastavi, za par godina vidjet ćete da su preživjeli samo oni mediji koji su lojalni vladajućoj eliti ili krupnom biznisu.

Za sve to vrijeme naši vrhovni političari dolaze u Bruxelles. Vi se nastavljate s njima rukovati i smješkati se kod fotografiranja. Žao mi je, ali ne stvarate od njih bolje demokrate. Omogućujete im da se švercaju.

Dragi gospodine Fuele, svi mi znamo da će put do normalizacije Kosova biti dug. Vi niste odgovorni za sve naše probleme. Vi sigurno niste taj koji ih je stvorio. Ali možda je za Vas posao europskog povjerenika za proširenje – samo posao.

Za mene, a i za mnoge druge novinare u mojem kutku Europe, novinarstvo je mnogo više od posla: to je naš život. To je borba za naša prava i za prava naše djece.

Zašto Vam, dakle, pišem?

Pišem stoga što Europska komisija posjeduje moćan arsenal političkih i financijskih instrumenata za poboljšanje stanja.

Pišem Vam jer ste Čeh. I Vi ste u svojoj zemlji prolazili kroz tešku tranziciju. Znate kako je to.

Vrijeme ističe. Pišem Vam jer se još uvijek nadam da Bruxelles može spasiti slobodu govora u mojoj domovini.