Gladomor ili Holodomor je glad koju je izazvalo sovjetsko vodstvo, a zbog nje je, prema podacima iz Hrvatske enciklopedije, umrlo između četiri i šest milijuna ljudi. Sovjetski diktator Josif Visarionovič Džugašvili Staljin iskoristio je glad kao oružje otjeravši u smrt milijune ljudi. Pri tome je imao dva cilja - uništiti ukrajinski identitet, čija su kralježnica bili seljaci u 'europskoj žitnici', i istovremeno izvozom konfisciranog žita doći do deviza potrebnih za industrijalizaciju. Dok je ukrajinsko stanovništvo na selu umiralo od gladi, u gradovima su građene tvornice. Iz svih krajeva Sovjetskog Saveza radnici su dovođeni u nova industrijska staništa – budući proleteri, 'novi sovjetski ljudi' bez nacionalnog identiteta, pisao je o Holodomoru DW početkom prosinca prošle godine, kada je Njemačka ovaj strašan događaj okvalificirala kao genocid.

Prijedlog Deklaracije o osudi Holodomora u saborsku proceduru upućen je još 2008. godine, no iako je čak nekoliko godina bio na dnevnom redu, ona nije izglasana. Nakon što je napustio HNS, inicijativu je u Saboru u ime Hrvatskih laburista gurao Dragutin Lesar te je o tome progovorio i u intervjuu za tportal 2011. godine.

'Tema zločina koji je učinjen nad ukrajinskim narodom gotovo i nije poznata u Hrvatskoj. U Saboru je sjajan govor održao bivši predsjednik Ukrajine i to me zaintrigiralo da to proučim, jer on je pozvao Sabor da se pridruži brojnim parlamentima u svijetu koji su različitim dokumentima osudili taj genocidni zločin. Međutim politika, diplomacija i međudržavni odnosi imaju svoje zakonitosti i očito se vladajuća hrvatska politika nije htjela zamjeriti Moskvi kad bi otvorila tu raspravu. Međutim prije ili kasnije morat ćemo dati svoj stav o tome jer u tom kontekstu imamo puno zajedničkog s ukrajinskim narodom, u smislu sudbine naroda', kazao nam je tada Lesar.

Prijedlog Deklaracije o osudi Holodomora tako je jedna od saborskih točaka koje su najduže bile na dnevnom redu, tijekom više mandata. Ideju o osudi Gladomora u ožujku su oživjeli Suverenisti, ali u proceduru ide kao prijedlog vladajućeg HDZ-a i zastupnika Hrvoja Zekanovića.

Holodomor je umjetno izazvana glad na području Ukrajine od 1932. do 1933., kada je bila dijelom Sovjetskog Saveza. Vrhunac joj je bio u kasno proljeće 1933., a smatra se dijelom šire pojave gladi u SSSR-u (1931.–34.), također uzrokovanom masovnim nedostatkom hrane u regijama u kojima se uzgajaju žitarice.

Ukrajinska glad je, međutim, prema podacima Enciklopedije Britanike, postala ubojitijom nego drugdje zbog niza političkih dekreta i odluka kojima je bila ciljana samo ta država. U znak priznanja njezinih razmjera, glad 1932.–1933. često se naziva Holodomor, što je izraz izveden iz ukrajinskih riječi za glad (holod) i istrebljenje (mor).

Sovjetsko vodstvo šutjelo je o Holodomoru i nastajalo ga je zataškati. Ipak, raspadom Sovjetskog Saveza o tome zločinu sve se glasnije govori i brojne zemlje proglasile su ga genocidom, između ostalih, SAD, Njemačka, nedavno i susjedna Slovenija, ali i Europski parlament.

Porijeklo gladi leži u odluci sovjetskog vođe Staljina da kolektivizira poljoprivredu 1929. godine. S drugim sovjetskim republikama, Ukrajina je 1929. bila uključena u izgradnju planske privrede. Tada je započeo i proces kolektivizacije privatnih seljačkih gospodarstava. Do kraja 1932. u kolhoze je bilo organizirano oko 70 posto seljačkih gospodarstava i 80 posto sjetvenih površina.

Timovi agitatora Komunističke partije prisiljavali su seljake da se odreknu svoje zemlje, osobne imovine, a ponekad i stanova za kolektivne farme, te su deportirali takozvane kulake - imućnije seljake - i sve ostale koji su se opirali kolektivizaciji. Ona je dovela do pada proizvodnje, dezorganizacije seoskog gospodarstva i nestašice hrane. To je također izazvalo niz seljačkih pobuna, uključujući oružane ustanke, u nekim dijelovima Ukrajine.

Pobune su zabrinule sovjetskog vođu Staljina jer su se odvijale u provincijama koje su se desetljeće ranije borile protiv Crvene armije tijekom Ruskog građanskog rata. Također je bio zabrinut zbog ljutnje i otpora državnoj poljoprivrednoj politici unutar Komunističke partije Ukrajine.

'Ako se sada ne potrudimo poboljšati situaciju u Ukrajini', pisao je svom kolegi Lazaru Kaganoviču u kolovozu 1932., 'mogli bismo izgubiti Ukrajinu.' Te je jeseni Politbiro, vrhovno vodstvo sovjetske Komunističke partije, donio niz odluka koje su proširile i produbile glad na ukrajinskom selu.

Farme, sela i cijeli gradovi u Ukrajini stavljeni su na crne liste i onemogućeno im je primanje hrane. Seljacima je bilo zabranjeno napuštati Ukrajinu u potrazi za njome. Glad je rasla, a pomoć nije bila osigurana u dovoljnim količinama. Kriza je dosegla vrhunac u zimu 1932./33., kada su organizirane skupine policijskih i komunističkih aparatčika pretresale domove seljaka i odnosile sve jestivo, od usjeva do osobnih zaliha hrane i kućnih ljubimaca.

Rezultat Staljinove politike bila je katastrofa. U proljeće 1933. stopa smrtnosti u Ukrajini naglo je porasla. Između 1931. i 1934. najmanje pet milijuna ljudi umrlo je od gladi diljem SSSR-a. Među njima je, prema studiji koju je proveo tim ukrajinskih demografa, bilo najmanje 3,9 milijuna Ukrajinaca. Policijski arhivi sadrže višestruke opise slučajeva kanibalizma, kao i bezakonja, krađa i linča. U mnogim selima iskopane su masovne grobnice. Glad je utjecala i na urbano stanovništvo, iako su mnogi uspjeli preživjeti zahvaljujući karticama za obroke. Ipak, u najvećim gradovima Ukrajine mogli su se vidjeti leševi na ulicama.

Glad je bila popraćena širim napadom na ukrajinski identitet. Dok su seljaci umirali u milijunima, agenti sovjetske tajne policije ciljali su ukrajinski politički establišment i inteligenciju. Glad je bila pokriće za kampanju represije i progona koja se provodila protiv ukrajinske kulture i vjerskih vođa. Zaustavljena je službena politika ukrajinizacije, a koja je poticala upotrebu ukrajinskog jezika. Štoviše, svatko tko je bio povezan s kratkotrajnom Ukrajinskom Narodnom Republikom - neovisnom vladom koja je proglašena u lipnju 1917. u jeku Februarske revolucije, ali je raspuštena nakon što su boljševici osvojili ukrajinski teritorij - bio je podvrgnut žestokim represalijama. Svi oni koji su bili ciljani ovom kampanjom mogli su biti javno ocrnjeni, zatvoreni, poslani u gulag (sustav sovjetskih zatvora i logora za prisilni rad) ili pogubljeni. Znajući da će ovaj program rusifikacije neizbježno doći do njega, Mikola Skripnik, jedan od najpoznatijih vođa ukrajinske Komunističke partije, počinio je samoubojstvo radije nego da se podvrgne jednom od Staljinovih suđenja.

Sovjetski birokrati prešućivali su vijesti o gladi, a stranački dužnosnici nisu to spominjali u javnosti. Zapadnim novinarima u Moskvi naloženo je da ne pišu o tome.

Budući da je glad bila toliko smrtonosna i zato što ju je Kremlj službeno poricao više od pola stoljeća, ona je odigrala veliku ulogu u ukrajinskom javnom sjećanju, osobito od neovisnosti. Ukrajinski pjesnik Ivan Drach prvi je javno progovorio o gladi 1986. godine, nakon katastrofe u Černobilu, navodeći to kao primjer koliko službena šutnja može biti štetna. Spomenike u znak sjećanja na Holodomor podigla je ukrajinska vlada, kao i ukrajinska dijaspora, a Dan sjećanja na Holodomor obilježava se diljem svijeta svake četvrte subote u studenom.