U prvoj polovici 2011. godine predsjedništvo u Europskoj uniji preuzela je Mađarska i kao jedan od prioriteta odredila zatvaranje pristupnih pregovora s Hrvatskom. Mađarsko predsjedništvo je tako postalo treće u nizu, nakon Belgije i Španjolske, koje se nadalo da će završiti pregovore s Hrvatskom. Dovršetak pregovora činio se tada nedohvatljivim. Ipak, jedno uhićenje na austrijskog autocesti pokrenulo je stvari naprijed. Europa je tražila velike ribe, a HDZ i premijerka Jadranka Kosor odlučili su u zamjenu za Europu žrtvovatiIvu Sanadera. Usporedo s uhićenjem Europska komisija objavljuje da će u ožujku 2011. godine objaviti posebno izvješće o ključnom Poglavlju 23 'kako bi Hrvatska mogla zaključiti pregovore u lipnju i potpisati pristupni pregovor prije kraja godine'.

Sa Sanaderom u austrijskom zatvoru vladajućima je trebao konkretan dokaz za borbu protiv korupcije pred Bruxellesom i pronašli su ga u Damiru Polančecu. Brzopotezna presuda u slučaju malverzacija oko postavljanja reflektora u Đelekovcima teško da je mogla zadovoljiti europske birokrate koji su tražili presude u slučajevima korupcije na visokoj razini. Donekle je tome u prilog išla nepravomoćna presuda bivšem ministru obrane Berislavu Rončeviću za 'aferu kamioni', ali unatoč brojnim uhićenjima, pravomoćne presude viskopozicioniranim optuženicima za korupciju još uvijek nema.

Premijerka Jadranka Kosor odlučila je igrati na jednu kartu i svu snagu Vlade usmjeriti prema rješavanju zadataka koje je dobila iz Bruxellesa kako bi europskim uspjehom, prema vlastitom mišljenju, osnažila poziciju HDZ-a, nagriženog korupcijskim aferama pred parlamentarne izbore. Kosor nije ni imala drugog izlaza ako je željela dovršiti pregovore prije isteka mandata svoje vlade. Zbog toga je dugo vremena igrala dvostruku igru odbijajući odrediti datum izbora jer nije željela, u slučaju očekivana poraza, prepustiti lovorike dovršetka procesa pregovaranja s EU drugima. Bivša premijerka smatra da je ona sama za to najzaslužnija, što uporno ističe na svakom koraku.

Početkom ožujka Europska komisija je objavila izvješće o ispunjavanju kriterija za Poglavlje 23, u kojem se potvrđuje 'znatan napredak', ali nedovoljan da bi Komisija preporučila Europskom vijeću zatvaranje toga poglavlja. Nevladine udruge koje se bave tematikom ljudskih prava također su javno govorile protiv zatvaranja Poglavlja 23 jer smatraju da Hrvatska nije ispunila sve uvjete, pogotovo po pitanju poštivanja ljudskih prava.

U tom trenutku smatralo se da Hrvatska nema dovoljno vremena za ispunjavanje svih kriterija do kraja lipnja, jer je za neke potrebno proteći određeno vremensko razdoblje da bi se vidjeli rezultati rada i implementacije pravila. Očito je bilo da se pregovori mogu dovršiti samo političkim dogovorom jer je sve uvjete u praksi bilo nemoguće ispuniti u tako kratkom roku.

U tom smislu pojavili su se i otpori nekih zemalja zatvaranju pregovora s Hrvatskom u lipnju (tu se posebno isticala Nizozemska), jer su smatrale da naša zemlja nije spremna. Tada se činilo, a kasnije je i postalo jasno, da je Kosor igrala na kartu političkog pritiska jakih igrača koji su trebali uvjeriti skeptične zemlje da je Hrvatska zaslužila biti nagrađena zatvaranjem pregovora. Igra je uspjela i uz pomoć Njemačke i mađarskog predsjedništva koje je odigralo ključnu ulogu u nastojanjima da Hrvatska završi pregovore, Europsko vijeće 24. lipnja donosi političku odluku o završetku pregovora. Dogovoreno je da će Hrvatsku nastaviti nadzirati dva puta godišnje do ulaska u Europsku uniju kako bi se osigurao nastavak reformi i ispunjavanje preuzetih obaveza. U osnovi to znači da će Bruxelles i dalje pratiti razvoj situacije, u prvom redu vezano uz borbu protiv korupcije, i iščekivati presude protiv 'velikih riba'.

Treba spomenuti da je jedan od ključnih trenutaka svakako bio i posjet predsjednika Europske komisije Josea Manuela Barrosa Hrvatskoj 7. travnja, nakon čega se do tada negativna percepcija o završetku pregovora počela polagano preokretati.

Procesi nakon završetka pregovora do potpisivanja pristupnog ugovora Hrvatske s Europskom unijom bili su tehničke prirode. Hrvatsku javnost najviše je zabavljao dramolet u kojem je premijerka Jadranka Kosor htjela u potpunosti preuzeti sve zasluge za završetak pregovora, tako da je izbila i mini afera u kojoj se raspravljalo tko će potpisati pristupni ugovor s Europskom unijom iako je bilo jasno da ga ni jedna država nije potpisala bez predsjednika, pa tako neće ni Hrvatska. Na koncu, nakon što je pristupni ugovor odobren u Europskom parlamentu i pred Europskim vijećem, 9. prosinca je i potpisan u Bruxellesu prije sastanka šefova država Europske unije o spasu eura. Tako je Hrvatska u godini krize eura postala pozitivna priča o tome da EU nije izgubio smisao kad još uvijek postoje zemlje koje su mu se voljne pridružiti.