Ima li ovisnika o tenisicama? Tomo Žaper jedan je od njih. Na policama sobe preuređene samo za tenisice 33-godišnji producent čuva više od 250 pari svojih miljenica. Za nekima traga mjesecima i ne pita za cijenu.

Ponosno ih pokazujući u RTL-ovoj emisiji 'Sve u šest', Žaper kaže da je novcem utrošenim u njih mogao putovati svijetom, ali nije mu žao, jer sakupljanje tena nije obična strast nego dijagnoza.Tomo Žaper nije sportaš i ne kupuje ih zbog trčanja s preponama ili igranja košarke. Neke nikada nije obuo, jedne nosi samo na Novu godinu, pripadajući onoj skupini ovisnika za koje tenisice odavna nisu samo sportska obuća.

Nakon što su ih davnih dana Woody Allen i neki drugi obuli uz svečanu odjeću, dobile su punopravno građanstvo i nadrasle modne trendove, postavši važan dio suvremene kulture. Za kupnju najnovijeg modela čuvenih brendova obožavatelji satima čekaju ispred trgovina, a strastveni sakupljači spremni su za rijetke primjerke Nikeovih Air Jordan iskeširati 100.000 dolara.

Ali pravim sportašima one su od životnog značenja, naročito u današnje vrijeme kada se od njih traži probijanje granica mogućega i žešći napori nego za što su građena njihova stopala.'Dizajniranje sportske obuće nije umjetnost, nije izražavanje osobnosti nego rješavanje problema. Ako ona jest estetski privlačna, utoliko bolje', kaže američki dizajner tenisica Tinker Hatfield.

U najnovijoj dokumentarnoj seriji o suvremenom dizajnu 'Abstract: The Art of Design' (puštena je u streaming 10. veljače), Netflix među osam portreta dizajnerskih vizionara današnjice, uz ilustratora, grafičkog dizajnera, dizajnera automobila, fotografa, arhitekta, scenografkinju velikih pop koncerata i dizajnericu interijera, nije slučajno uvrstio i dizajnera tenisica Tinkera Hatfielda.Legenda dizajna, kako opisuju tog 65-godišnjaka, više je od tri desetljeća prvo ime Nikea, američkog proizvođača sportske opreme sa 62.600 zaposlenih.

Smatraju ga ključnim imenom u revoluciji sportske obuće, najinovativnijim i najpopularnijim, čovjekom koji nije promijenio samo njezinu estetiku nego prije svega funkcionalnost.U inovativnoj kuhinji, kako naziva svoj laboratorij, Hatfield je ispekao seriju od 30 modela Air Jordan, rađenih za i u suradnji s košarkaškom ikonom Michaelom Jordanom.

Prvi je u svijetu konstruirao cross training tenisice (Air Trainer), obuvao najveća sportska imena kao što su Andre Agassi, Michael Johnson, Roger Federer, Kobe Bryant, Lebron James, Pete Sampras, Lance Armstrong i Gabrielle Reece, ali i poznate iz svijeta glazbe i filma uključujući Spikea Leeja, Kanye Westa i Sheryl Crow.Autor je tena s automatskim vezivanjem koje u filmu 'Povratak u budućnost II' nosi glavni junak Marty McFly (Michael J. Fox). Godine 1988.

Fortune ga je uvrstio među 100 najznačajnijih dizajnera 20. stoljeća. Godine 1993. i 1996. Sportstyle ga je proglasio jednim od 100 najutjecajnijih ljudi u sportskom biznisu, a neke primjerke iz serije Air Jordan Smithsonian Institution uvrstio je u zbirku najuspješnijih primjera suvremenog dizajna. Ukratko, kamo god krene – a putuje mnogo – Tinker na nečijim nogama ugleda nešto što je dizajnirao.U mladosti se bavio košarkom, trčanjem i bio šesti u predolimpijskim natjecanjima u skoku s motkom, ali se zbog teške ozljede, pet operacija i dvije godine rehabilitacije, morao odreći sportske karijere i diplomirao arhitekturu.

Suosnivač Nikea i Hatfieldov bivši trener Bill Bowerman pozvao ga je u svoju firmu da kreira promotivni materijal i interijere prodajnih mjesta, u doba kada je Nike bio na rubu provalije. U prodaji tena uvelike su ga nadmašili rivali poput Adidasa te je Bowerman u pokušaju da nađe nova kreatorska imena raspisao natječaj tražeći od sudionika da u roku 24 sata donesu skicu tenisica budućnosti. Pobijedio je Hatfield, iako se do tada time nikada nije bavio.

Nike je s Michaelom Jordanom surađivao u ranim danima njegove karijere, ali nakon dvije serije jordanica, ugovor je istjecao, a košarkaš u međuvremenu izrastao u superzvijezdu kojoj su prve sportske tvrtke nudile suradnju uz bajkovite svote. Jordan je ipak ostao vjeran Nikeu samo zbog jedva poznatog Hatfielda, pa kada ga danas pitaju za tajnu kasnije dugogodišnje suradnje, on u Netflixovu dokumentarcu kaže:'Tinker je bio sportaš poput mene i znao je magično rješavati probleme da spriječi ozljede. Moju osobnost pretakao je u tenisice. Za Hatfielda je u procesu stvaranja presudna sinergija između njega i sportaša, a proces traje mjesecima. Sastajali smo se, razgovarali i razgovarali, želio je znati sve o meni. Kao bivši sportaš koji je na vlastitoj koži osjetio prokletstvo sportskih ozljeda, pratio je kako košarkaši, i ne samo oni, zbog stalnih udaraca i loše konstruirane obuće nakon deset godina igranja imaju uništena stopala. Svi su bili u krivim tenisicama', kaže on.

Da amortizira udarce u skokovima i trčanju, u potplate je ubacio zračne jastučiće od uretana i konstruirao model na kojem se vezice automatski opuštaju u stanju mirovanja da se stopalo bolje prokrvi. No osim funkcionalnosti, on je uvijek tražio i priču. Vidjevši na koji je način arhitekt Renzo Piano izvrnuo instalacije na fasadu pariškog centra Pompidou pokazujući zorno funkcioniranje zgrade, Hatfield je na peti tenisice Air Max One u prozirnom prozorčiću pokazao sustav za amortizaciju udarca. 'U vrijeme kada je Elton John nosio cipele s petama u kojima su plovile zlatne ribice, bio je to pravi odjek punka', kaže jedan Hatfieldov kolega.Od zgrada do borbenih zrakoplova, Hatfield je tražio inspiraciju svuda oko sebe, a kada bi mu budući mladi dizajneri donosili blokove skica sportske obuće, upitao bi ih jesu li ikada dizajnirali toster ili automobil?

'Da biste bili dobri, morate razumjeti mnogo toga više od samih tenisica. Za velike proboje u dizajnu nije dovoljno slušati sugestije prodaje s terena, što je glavna boljka dizajnera korporativnih tvrtki', kaže on, ostajući uvijek uporno pri svome, pa i kada su mu u firmi svojedobno govorili da na tržištu ne mogu proći lake tene za trčanje Air Huarache (nazvane po sandalama za trčanje meksičkih Indijanaca Tarahumara). Na njegovo inzistiranje ipak su ih proizveli, ali samo 500 pari, no tijekom Njujorškog maratona rasprodane su u tri sata, a pola milijuna tijekom godinu dana. Hatfield zato kaže:  'Moj posao je provocirati, misliti budućnost. Bazični je dizajn funkcionalan, a velik je onaj koji ima što reći. Velika ideja koja uzbuđuje i izaziva pozornost traži proboj u izvedbi. Dizajn je predviđanje potreba u budućnosti.'

U vrijeme kada su od njega za potrebe filma 'Povratak u budućnost II' davnih osamdesetih tražili da osmisli magične tene s magnetskom levitacijom (hodanje po zidovima i stropu), tehnologija nije bila spremna za masovnu proizvodnju samovezive obuće. Ali filmsku bajku u kojoj se budućnost događa u 2015., Hatfield nije zaboravio: 30 godina kasnije, 21. kolovoza 2015., promovirao je E.A.R.L. (electro-adaptive actives laces), tenisice kojima se vezice, zahvaljujući ugrađenom minijaturnom električnom motoru, doista same prilagođavaju nozi.Kamo dalje? U svemir, kaže Hatfield. Budući da Virgin Airlines namjerava otvoriti novu liniju Zemlja - Svemir - Zemlja, Richard Branson s njime surađuje na konstruiranju odjeće i obuće za svemirske putnike. Prvi par obuće već je gotov, a Hatfield priznaje:'Takav je projekt lud i vraški skup, ali tjera vas da razmišljate izvan zone udobne sigurnosti.'