Damir Rukavina:

Ne voljeti roleplaying u igrama, barem kao koncept, gotovo je nemoguće. Manje informirani igrač vjerojatno će izjaviti da ne voli igrati RPG-ove, no činjenica je da ih on, htio to ili ne, igra već preko deset godina. RPG se uvukao u svaku poru modernog gejminga te kao takav više možda ne dominira u obliku samostalnog žanra, već elementarnog koncepta suvremene videoigre.

Laičkim rječnikom, skoro svaka igra koja vam padne na pamet u sebi sadržava RPG elemente. Neizbježan pratitelj svake moderne pucačine, svakog masivnog multiplayera, pa čak i svake utrke (u zadnje vrijeme, barem) ovdje je da ostane. Ipak, kao samostalan žanr, roleplaying tijekom prošlih par godina prolazi kroz neobične faze. Etabliran na istoku kao narativni railway boss fight (Final Fantasy kao glavni predstavnik) te akcijski spektakl na zapadu (Mass Effect), RPG je čudna biljka. Osnovna forma na koju smo se navikli, konkretno Baldur's Gate, Planescape: Torment, pa čak i Darklands više zapravo ne postoji.

Sve igre ovog tipa ostale su relikvije koje postavljaju temelj za naslove koje danas nazivamo roleplayingom. Ipak, imenom ili samom pojavom, neki naslovi koji su malo više posezali za nekim korijenima žanra stižu ove godine. Kolege će sigurno spomenuti barem jednog od njih u svojim dijelovima članka, pa se neću pretjerano baviti njima. Mene, iskreno, više zanima u što se tijekom godina sam žanr pretvorio. Na istoku imamo naracijski intenzivne RPGove na poteze i 'story driven Final-Fantasyolike' igre. Na zapadu imamo nezavisne developere koji u RPGmakeru rade 'old school' RPG-ove te visokobudžetne revivale starih uspješnica. Mobiteli su krcani top drawn akcijskim klonovima Zelda, a forma Diablo prežvakana je do krajnjih granica. Do te razine, dapače, da već imamo Laru Croft u jednoj od njih, dok se u najnoviju iteraciju čak uvaljuju i space marinci iz čuvenog Warhammera 40.000.

Roleplaying se u svojoj osnovnoj formi, ergo onome što se igralo prije petnaestak godina, danas i dalje može pronaći u nezavisnim naslovima. Ono što je zanimljivo kod svega je to da duh naracije i bogate priče uvijek prati igre ovog žanra. Mainstream naslovi u načelu imaju nekoliko osnovnih oblika. Igre koje nazivamo RPG-om danas su ili masivni sandboxi poput Fallouta ili narativne te grafički bogate hub-akcijske RPG avanture poput grafički impresivnog Witchera 2. Bethesda se također uzda u još jedan svima poznati RPG naslov koji, ako sve bude OK, izlazi krajem ove godine – što je super. A što će se s roleplayingom događati tijekom idućih par godina? Pa, osnovna premisa je ta da ćemo ga u osnovnoj formi gledati sve manje i manje. Djeveruša pod imenom RPG uspješno i sretno je udata za profitabilnije žanrove te je sretna tamo. Roleplaying igre postojat će, no toliko će se promijeniti u odnosu na svoje pretke da ih mila majka neće uspjeti prepoznati.

Marin Zdelar:

Koliko sjećanje služi moju malenkost, trendovi koji su danas aktualni u RPG žanru započeli su još 2003. sa Star Wars: Knights of the Old Republic, Biowareovim RPG-om koji su postigao izniman uspjeh i pokupio pozitivne ocjene kako kritike, tako i publike.

Nakon toga, BioWare je na temeljima KOTOR-a producirao i Jade Empire te aktualnu Mass Effect franšizu. S Knights of the Old Republicom, BioWare je započeo nekoliko trendova koji danas doživljavaju svoj vrhunac ne samo u RPG žanru, nego i u ostalima. Prvi od njih svakako je naglasak na akciji, drugi važnost odlučivanja kroz koje igrač na neki način sam kreira svoje daljnje iskustvo igre. Treći je prezentacija cijele igre.

Dok RPG element u KOTOR-u nije bio zakinut zbog akcijskog pristupa, akcija je u svakom slučaju postala vrlo bitan dio igre. Borba se više nije sastojala od uvijek jednakih udaraca mačem, već smo dobili potpuno animiranu i atraktivnu borbu u kojoj su se koristile sve tri dimenzije. Međutim, RPG element ostao je relativno netaknut što se ipak ne može reći i za Mass Effect franšizu za koju se može slobodno reći da se iz akcijskog RPG-a pretvorila u TPS – pucačinu iz trećega lica. To su otvoreno priznali i sami autori igre napominjući da su na to djelomično bili i prisiljeni s obzirom na to da ih je kritika sve više uspoređivala s pucačinama iz trećega lica.

Promjena je izvršena na žalost svih ljubitelja RPG žanra, ali i na sreću mainsteram publike, što je BioWareu zasigurno donijelo veliku financijsku dobit. Ipak im se mora dati priznanje za kreaciju jednog od najsloženijih univerzuma u videoigrama dosad.

Drugi element koji smo naveli je važnost odluka koje igrač donosi kroz igru jer one utječu na tok radnje. Ne samo da posljedice svojih radnji osjećamo unutar igre nego i kroz cijeli serijal što je definitivno jako dobra stvar i čovjeka tjera da igra sve do kraja. I na kraju, što se spomenute prezentacije tiče, danas je najnormalnije da su sati i sati dijaloga u RPG naslovima u potpunosti vokalno snimljeni i sinkronizirani s pokretima lica. RPG žanr je danas grafički i općenito prezentacijski, usuđujemo se reći, ispred svih ostalih žanrova.

Da, neosporno je da se RPG žanr sve više približava akcijskom žanru i u biti gubi svoju jezgru. To će, nažalost, najvjerojatnije potvrditi i najnoviji The Elder Scrolls – Skyrim. Naime, ljudi iz Bethesde priznali su da će igri biti maksimalno simplificirana. 'Prosječna osoba moći će uzeti kontroler u ruke i igrati bez ikakvih problema', izjavio je Craig Lafferty, glavni producent Skyrima. Uglavnom, ne miriši na dobro.

Ipak, nade uvijek ima, a glavni dokaz tomu je i recentni The Witcher 2 koji je prije svega razvijan za PC i u srži je, unatoč nekim nedostacima, ostao hard-core RPG.

Kamo RPG ide? Odgovor je definitivno dvojak. Većina PRG naslova ipak se približila akcijskom žanru, no i u gomili naslova i žanrova uvijek će biti pokoja igra potpuno vjerna konceptu RPG-a.

Krešimir Lauš:

Ah ti RPG-ovi. Iako se baš ne smatram najzagriženijim fanom žanra, kao netko tko je već godinama u gejmingu, vjerujem da nije sve crno kako Damir piše. Istina, igre su se promijenile tijekom svih godina, tako da RPG u klasičnom smislu ovih dana nalazimo sve rjeđe i rjeđe. Međutim, pitao bih vas nešto drugo: jeste li naišli na jednog igrača koji tvrdi kako danas nema RPG igara? Sama činjenica da ljudima konkretno iskustvo ne nedostaje svjedoči tome da je sam žanr, kakav god on bio, sam sebi dostatan. Naravno, slažem se s time da je RPG sada dio svake druge zamislive igre, no takva su vremena - što ćete.

Sad, što se tiče neke konkretne prognoze vezane uz žanr, zauzdao bi preludi optimizam i rekao da se većina dobrih stvari svodi na nastavke nekada uspješnih igara. Evo, konkretno - Skyrim je nastavak Eldar Scrollsa, stare sandbox erpegeuše koja je u doba svog izlaska žarila i palila top listama. Dapače, prokleta stvar je kultni klasik koji se i dan danas igra (ako nemate novu konfu, pa nemate pretjerani izbor). Druge igre koje dolaze su uglavnom hibridi. Njihov definitivno predvodnik je novi Deus Ex - grafički impresivni kombo meni puno bližeg FPS-a i klasičnog SCIFI RPG-a.

Njegov prvi nastavak bio je super, drugi je bio pušiona, a treći (koji je prequel) obećaje puno. Uglavnom, kao što sam već spomenuo, svi 'bolji' RPG-ovi koji dolaze (da, da... uključujući i Diablo 3, razmaženci jedni - evo spomenimo ga samo da nas poslije na križ ne pribijete) uglavnom su nastavci etabliranih franšiza koje, ako NIŠTA DRUGO, pucaju na nostalgiju. Znači li ovo da je inovativni RPG mrtav? Pa, da i ne. Žanr je prokleto profitabilan, neki novi klinci zaboravili su legende poput Icewind Dalea, Bard's Talea i Eye of The Beholdera, no to ne obezvređuje činjenicu da je RPG živ, zdrav, te da će ovdje ostati još prilično dugo.

Makar kao perk sustav u Call of Dutyju.