Sadašnji ustav napisan je tijekom vlasti diktatora Augusta Pinocheta. Čileanci će se izjasniti o tome žele li novi ustav na referendumu u travnju iduće godine, izjavili su predstavnici konzervativne koalicijske vlade i oporbe. Birači će zatim glasovati o tekstu novog ustava na drugom referendumu.

Demonstracije u Čileu započele su 18. listopada, a okidač za nemire bilo je povećanje cijene karata za podzemnu željeznicu. Prosvjedi su se ubrzo prelili na druge gradove. U četvrtak su prosvjedi u Santiagu bili većinom mirni, dok su se u gradu Valparaisu prosvjednici naoružani štapovima i kamenjem sukobili s policijom koja je bacila suzavac. Prosvjedi su prouzročili i udar na nacionalnu ekonomiju.

Nacionalna valuta pesos na najnižim je razinama u svojoj povijesti. Od utorka tako američki dolar vrijedi gotovo 800, a prije početka prosvjeda bio je na oko 700 pesosa. Procjenjuje se da će zbog demonstracija gotovo 100 tisuća Čileanca izgubiti posao, objavila je Nacionalna gospodarska komora.

U pokušaju smirivanja prosvjeda, čileanski predsjednik Pinera u javnom obraćanju putem televizije uputio je ispriku zbog neuspjeha svoje vlade da odgovori na dugogodišnje frustracije. Isprika, međutim, nije ugušila nezadovoljstvo te se bunt pretvorio u najnasilnije nemire od kraja diktature Augusta Pinocheta 1990. godine.

Nerede je pokrenulo povećanje cijene javnog prijevoza. Kao odgovor na vladinu mjeru, srednjoškolci i studenti preskočili su prepreke na ulazima u metro kako bi izbjegli plaćanje povećanih cijena karata, policija je reagirala i uslijedili su nasilni sukobi.

Frustracije mladih zbog problema u obrazovnom sustavu, koji nije jednako dostupan svima, izbile su na površinu, a ubrzo su im se pridružilo mnogo Čileanaca koji su nezadovoljni rastućim troškovima života, malim plaćama i jednom od najgorih stopa nejednakosti u Latinskoj Americi. Prosvjednici širom zemlje, uključujući radnike i sindikate, danima su nastavili prkositi vlastima. Demonstracije su ponegdje prerasle i u nasilje. Maskirani prosvjednici bacali su kamenje na policiju, izazivali palež, postavljali barikade te pljačkali.

Mnogi od prosvjednika odgovaraju na policijsku i političku brutalnost koju godinama trpe. Nacionalni institut za ljudska prava objavio je da su do sada zaprimili 2800 prijava prosvjednika zbog policijskih prijetnji, prebijanja, silovanja i ostalih oblika seksualnog, verbalnog i fizičkog zlostavljanja, javio je NYT.

Predloženo poskupljenje karata za podzemnu željeznicu ukinuto je dva dana nakon što su započeli prosvjedi, a čileanski predsjednik Sebastian Pinera najavio je socijalne reforme, uključujući povećanje minimalne plaće, ali demonstracije su se nastavile. Usred nezadovoljstva vladama u Venezueli, Boliviji i Brazilu, Čile je sa svojom stabilnom ekonomijom slovio kao dobra vijest za Latinsku Ameriku.

Svjetska banka opisuje zemlju kao 'jedno od najbrže rastućih gospodarstava Latinske Amerike posljednjih desetljeća' zbog čvrstog makroekonomskog okvira koji je omogućilo ublažavanje učinaka nestabilnog međunarodnog konteksta i smanjenje broja stanovnika koji žive u siromaštvu (5,5 dolara na dan) s 30 posto u 2000. na 6,4 posto u 2017. godini.

Kulminacija socijalne bijede

Ali Čile ima najveću stopu nejednakosti u dohotku među skupinom od 35 najbogatijih zemalja svijeta. Zemlja trpi zbog velikih razlika u plaćama muškaraca i žena te niske razine zaposlenosti žena, mladih i skupina s niskim kvalifikacijama, navodi se u izvješću OECD-a za 2018. godinu.

S jednom od najviših stopa ekonomske nejednakosti u regiji, u Santiagu, glavnom gradu Čilea, luksuzni stanovi, privatne škole i bolnice nalaze se u neposrednoj blizini javnih škola kojima kronično nedostaje sredstava i prenapučenih geta. Prosvjednici su frustrirani i zahtijevaju značajne promjene životnog standarda, nekvalitetne zdravstvene zaštite i obrazovanja te upravljanja državom, a neki zahtijevaju i da predsjednik podnese ostavku.

Čileanski desničarski predsjednik Pinera nije na početku dobro brodio krizom te se našao pod žestokom kritikom nakon što je na televiziji objavio da je Čile 'u ratu s nasilnim neprijateljem'. Vlada je 19. listopada proglasila izvanredno stanje i uvela policijski sat u najvećim gradovima zemlje. Ubrzo, već 23. listopada, Pinera se ispričao zbog vladina 'nedostatka vizije'.

'Ponizno prihvaćamo legitimne socijalne zahtjeve i poruke koje su nam dali Čileanci. Istina je da su se problemi desetljećima gomilali i različite vlade nisu mogle prepoznati situaciju u svoj svojoj veličini. Prepoznajem to i ispričavam se zbog nedostatka vizije', kazao je čileanski predsjednik tada te se obvezao da će uvesti socijalne reforme, uključujući povećanje osnovne mirovine za 20 posto, kao i minimalnu plaću - ali reforme nisu ugušile bijes među Čileancima jer su ih tisuće ponovo izašle na ulice.

Studenti ključ promjena

Studenti su u prošlosti bili ključni u oblikovanju masovnih demonstracija. Nasilni protesti, iako u manjem obimu, izbili su u Čileu 2016. godine nakon što su studenti pozvali na reforme obrazovanja. Policija je tada suzavcem i vodenim topovima rastjerala mnoštvo.

Slično tome, u 2017. godini tisuće studenata izišle su na ulice diljem zemlje zahtijevajući poboljšanja nacionalnog sustava visokog obrazovanja. Studenti su tvrdili da tadašnja predsjednica Michelle Bachelet nije poboljšala pristup visokom obrazovanju ni njegovu kvalitetu. Ovotjedni protesti sve su veći i raširili su se diljem zemlje, a mnogi Čileanci pridružili su im se zbog općeg straha od nejednakosti i pada životnog standarda.