Aktualni predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko jedan je od rijetkih na hrvatskoj političkoj sceni koji se može pohvaliti da je na vlast doveo barem dvoje predsjednika. Kažemo barem, jer je dosta bitnu ulogu odigrao i u pripremi prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, nakon kojih je uslijedila duga vladavina dr. Franje Tuđmana. Jedno je sigurno, kao šef izbornog stožera 2000. upravo je Karamarko Stipi Mesiću osigurao osvajanje prvog predsjedničkog mandata, kandidatura prve predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović bila je njegov osobni izbor, a 'domoljubnom' politikom osigurao joj je snažnu podršku desnog biračkog tijela
Kad je u nedjelju navečer postalo jasno da Ivo Josipović odlazi s vlasti, a Hrvatska, na valu Karamarkova 'novog domoljublja' i HDZ-ove borbe protiv 'jugofila, antifašista i komunista', dobiva prvu predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, društvene mreže još jednom su preplavile fotografije na kojima Karamarko sa Stipom Mesićem, kao jednim od najrazvikanijih antifašista u modernoj Hrvatskoj, slavi pobjedu na predsjedničkim izborima 2000. godine. Podsjetnik je to na vrijeme kad Karamarku nisu smetali 'jugofili, komunisti i antifašisti'.
On i Mesić počeli su blisko surađivati 1993. godine, kada je Karamarko postao šef Mesićeva saborskog predsjedničkog kabineta. Kod Mesića je stigao s dužnosti šefa kabineta dvojice HDZ-ovih premijera – Josipa Manolića i Franje Gregurića.
Kasnije se prebacuje u utjecajne policijske i obavještajne poslove, a Mesiću se vraća pred izbore 2000. na kojima je u drugom krugu potukao Dražena Budišu. Rušen od jastrebova iz same stranke, HDZ-ov predsjednički kandidat Mate Granić, i sam bliski suradnik nove šefice države, neće stići ni do drugog kruga.
Kad je Mesić osvojio prvi mandat, Karamarko preuzima dužnost njegova savjetnika za nacionalnu sigurnost. Na Pantovčaku ne ostaje dugo, odlazi 2002. u privatni biznis. Jedan je od osnivača tvrtke Soboli koja je pružala konzultantske usluge u resoru sigurnosti i osiguranja objekata. Radila je najčešće s državom pa se Karamarka često zbog nje optuživalo za sukob interesa.
Stipe Mesić i Ivo Sanader imenuju ga u prosincu 2004. godine za šefa POA-e, reformira je u SOA-u i u njoj ostaje do 2008. godine, kad postaje Sanaderov ministar unutarnjih poslova, nakon likvidacija Ivane Hodak i Ive Pukanića. Ostao je na dužnosti ministra policije i u vrijeme kad je Banskim dvorima vladala Jadranka Kosor.
Upravo će Jadranka Kosor učlaniti 2011. godine Tomislava Karamarka u HDZ, već sljedeće godine on će preuzeti Hrvatsku demokratsku zajednicu i uskoro Kosor izbaciti iz HDZ-a.
U međuvremenu se zbog antifašizma i Josipa Broza Tita gadno i javno posvađao s Mesićem, a taj sukob tinja od 2012. kad je Mesić Karamarka optužio za neofašizam, a kulminira prošle godine kad je Karamarko izjavio da bi, kad bi postao šef države, prvo iz Ureda predsjednika izbacio bistu Josipa Broza Tita. Mesić je ustvrdio da ta izjava sadržava bit desničarskog povijesnog revizionizma. Devedesetih, dok je na snazi bila Tuđmanova 'politika pomirbe', a i kasnije dok je bio blizak Mesićev suradnik, Karamarko nije nikad javno govorio protiv antifašizma i Josipa Broza Tita. To postaje njegova glavna tema nakon što je uspio preuzeti HDZ.
Nakon pobjede Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima, Stipe Mesić u izjavi za tportal ipak hvali Tomislava Karamarka i njegove sposobnosti:
'Mi smo tada dobro osmisli kampanju, on ju je u svom dijelu izvrsno proveo. Rezultat je poznat. Svaki čovjek uči u životu, sigurno da je Karamarko učio na mojoj kampanji, njemu je to bila prva kampanja u koju je bio od početka do kraja uključen.'
