Da će vatikanska gospoda s biskupskim mitrama i u kardinalskom grimizu spiskati čitav uvodnik svoga ključnog glasila na potporu braći Gallagher, Michaelu Jacksonu, Carlosu Santani ili Beatlesima, u nečemu što su nazvali deset albuma koje treba ponijeti na pusti otok, zvuči jednako sabažnjivo koliko i dražesno. PR Katoličke crkve kao da je odustao od ideje da će neki od gregorijanskih korala ili misa u b-molu završiti na Billboardovoj ljestvici, pa su odlučili progutati knedlu, dati caru carevo i objaviti urbi et orbi 'poluozbiljni vodič za dobru glazbu'. Na listi su se našli kronološkim redom 'Revolver' od Beatlesa, 'If I Could Only remember My Name' Davida Crosbyja, 'The Dark Side Of The Moon' Pink Floyda, 'Rumors' Fleetwood Maca, 'The Nightfly' Donalda Fagena, 'Thriller' Michaela Jacksona, 'Graceland' Paula Simona, 'Achtung Baby' U2, '(What's The Story) Morning Glory' Oasisa te 'Supernatural' Carlosa Santane

Popis je, u jednu ruku, prilično hrabar. Gdje su nestale priče o subliminalnom sotonizmu i podvaljivanju kršćanstvu neprijateljskih religioznih ideologija? Bono je u 'Achtung Baby' fazi na pozornici glumio MacPhista – đavla koji kao da je ispao iz Bukowskovog imaginarija: ostarjeli glam džentlmen s neiscrpnom kolekcijom ciničnih savjeta. No, iako se frontmen U2 već odavno iskupio za svoj pakleni teatar tako što je papi Ivanu Pavlu Drugom na audijenciji poklonio 'muha' cvikere, kako objasniti izbor 'Revolvera' i Beatlesa? Liverpoolski su dječaci s tom pločom po prvi puta ozbiljno zaplivali halucinogenim kemikalijama najavljujući svoje skoro istočnjačko obraćenje. Ako uz politeizam postoji snažna religiozna ideja koja se u srži protivi kršćanstvu, onda je to reinkarnacija. A istu će John Lennon zazivati u ponajboljoj pjesmi ('Tomorrow Never Knows') s albuma koji se kvalificirao u top 10 Vatikana.

No, zapravo je besmisleno tražiti kontradikcije u činu kojem ionako nije namjera protežirati kršćanski inspirirane umjetnike. Ono što se htjelo jest učiniti Crkvu nešto uvjerljivije simpatičnom, a bez da se plati prevelika cijena. U2 je napravio daleko 'kršćanskijih' albuma od 'Achtung Baby' - njihov LP 'October' bi se bez problema mogao uvesti u liturgiju - no jasno, tada bi ovo crkveno ulizivanje pop kulturi izgubilo na težini, ako je uopće i ovako ima. Naravno da Vatikanu ne bi palo na pamet preporučiti Judas Priest ili Cradle of Filth koji zazivaju Sotonu u svim ljestvicama čujnog spektra, ali igranje na provjerene protagoniste mainstreama ima jedan drugi problem - ziheraški je bezlično.

Osim što su bili dovoljno bezobrazni ne uvrstiti nijednu ženu u svojih 10 naj, L'Osservatore Romano uglavnom nabraja albume s ljestvice najprodavanijih naslova svih vremena. I to iz svakog pop-rock potpravca po jedan. Malo pionira, malo eksperimentale, malo alternative, malo popa, malo tvrđeg rocka, malo blues-rocka. Skolastički precizno po kategorijama, ne bi li pokrili čitav srednjostrujaški spektar. Statistički s najvećim učinkom – najširi krug ljudi će pronaći barem jedan naslov iz svoje kolekcije. Jest da nije neki izbor za pusti otok, osim ako vam Santanina 'Maria, Maria' zvučao kao idealna pozadina za osamljeno zujanje u pučinu. Ili okrečeni kralj popa... Vjerojatno zadnje biće koje biste poželjeli ugledati na nenastanjenom komadu kopna odsječenog od svijeta.

Priča oko najnovijeg bratimljenja Crkve i pop-rocka počela je krajem prošle godine kada je na vatikanskoj MySpace stranici osvanuo player sa stvarima repera 2Paca, indie pop atrakcije iz Seattlea Fleet Foxesa te britanskih razvodnjenih alternativaca Muse. A između njih hitovi s najnovijeg CD-a pape Benedikta XVI, u kojemu čovjek isto nešto repa, samo što se u crkvenim kuloarima to naziva recitalom. Jučer smo dobili nastavak, no povod je nešto luđi nego bismo očekivali. Naime, uvodničar vatikanskog glasila piše da 'mali priručnik glazbenog otpora nije naodmet u ovom periodu godine, kada se moramo nositi s nesnosnom zimom i plimom festivala koji dolaze' prozirno aludirajući na San Remo koji započinje danas.

Između napirlitanog showa lošeg talijanskog popa i polustoljetne tradicije Beatlesa i Pink Floyda Vatikan ne dvoji ni sekunde: 'Kako ne biste bili totalno zagušeni festivalima i kako biste se sjetili da postoji alternativa, naš vam vodič može skromno poslužiti na putu prema dobroj glazbi.' Trebao je šljokičavi TV spektakl ne bi li se nesvetom trojstvu seksa, droge i rock'n'rolla pridružio četvrti ortak nešto drukčijeg pedigrea. Bilo bi hvalevrijedno da su uložili malo više truda u proučavanje opusa suvremene popkuturne produkcije. Preporučiti 'Thriller', 'Revolver', 'Graceland' ili 'Dark Side Of The Moon' je, eto, pomalo zakašnjelo, šablonski i beskorisno. Možda da su svojih top 10 objavili kao interni bilten upućen zborovima časnih, nadobudnim sjemeništarcima ili nagluhim sakristanima, imalo bi više smisla. Ovako se možemo samo nasmiješiti i preći na sljedeću vijest.