Masakr je, dakako, sam po sebi dovoljno grozan i šokantan da ga nema smisla posebno raščlanjivati, niti tražiti nijanse u onomu što evidentno spada sferu društvene patologije. Brutalnih zločina je bilo i uvijek će ih nažalost biti, jednako kao i dilera, sitnih reketara, pomahnitalih osvetnika, nesposobnih policajaca i izgubljenih političara. Uvijek i gotovo svuda na kugli zemaljskoj, pa dakako i u Hrvatskoj: znamo da je u ovom trenutku nepopularno, ali činjenica i statistike nekom vragu valjda ipak služe.

I u ovom slučaju vrlo precizno govore da se Split ni po čemu ne izdvaja od hrvatskog prosjeka, dapače: da je po kriminalu znatno ispod njega i da je život u ovom gradu po svim parametrima - i relativnim i apsolutnim - znatno sigurniji nego u Zagrebu ili Istri, pa čak i sredinama koje figuriraju kao mirne i dosadne, recimo Varaždin ili Šibenik. Po opsežnom istraživanju Ekonomskog instituta temeljenom na podacima MUP-a za 2017. godinu, Split je na ukupnom 12. mjestu po sigurnosti (Osijek je 14., Rijeka 16., Zagreb 20.). Podaci MUP-a za 2018. govore slično: područje Splitsko-dalmatinske županije treće je najsigurnije u državi, odnosno ima treći najmanji broj kaznenih djela na 100 tisuća stanovnika.

I da je u konstantnom, gotovo pravocrtnom padu.

Ništa to ne vrijedi kad se dogodi rafalna paljba u subotu poslijepodne i kada na više bude mjesta smaknuto više ljudi, neovisno o njihovim dosjeima i motivima. Kod sigurnosti, kao i kod korupcije, dojam je ponekad jači i važniji od stvarnih podataka, pa nije bilo smisla zagušivati javni prostor disonantnim tonovima dok se svi skupa malo ne smire i ohlade.

Dojam, da. Split je grad o kojemu svatko ima nešto za reći.

Od uglednih kolumnista koji su ovom prilikom zaključili da je, za razliku od njihovih vršnjaka koji se u drugim gradovima bave razvijanjem aplikacija, golobradim Splićanima 'omiljeni startup osnivanje zločinačke organizacije'. Preko medija koji su grad proglasili 'Divljim zapadom' tako što su naprosto na jednom mjestu pobrojali vijesti iz crne kronike, uključujući grafite na zidovima i zapaljene kontejnere, pa do javnih osoba koje zazivaju zazivaju političku intervenciju: svi oni barataju isključivo dojmom umjesto kvantificiranim podacima i kolektivno - neki nehotice i zahvaljujući vlastitoj intelektualnoj lijenosti, a neki bogme i smišljeno - sudjeluju u opasnom etiketiranju koje graniči sa ksenofobijom.

Sve je to zapravo ista kaša

Grad slučaj, kažete? Divlji zapad? Zanimljivo: iz perspektive lokalpatriota sada bismo prvoloptaški mogli uzvratiti s ljudskim glavama koje isplivavaju s dna jezera, redovitim obračunima oružjem oko vrtića i osnovnih škola ili obijesnim kretenima koji gotovo na dnevnoj bazi divljaju ulicama i gaze nedužne prolaznike; mogli bismo ali nećemo, jer sve je to zapravo ista kaša. Na svaki navijački incident može se odgovoriti sličnim primjerom na nekoj drugoj paraleli, na svako ruganje nesposobnosti splitskog gradonačelnika kazati da nijedan od njih nije dočekao drugi mandat - dok se neki drugi, recimo, zadovoljavaju jednim te istim suspektnim tipom dvadeset i kusur godina.

Sve je to, što bi se reklo, 'u pet deka', no Split je drugi najveći hrvatski grad kojemu je u javnosti lako i jednostavno lijepiti etikete: s jedne strane ima sjajno razvijenu lokalnu medijsku scenu pored koje ni jedna zapaljena kanta za smeće ne prođe neprimijećeno, a s druge je dovoljno daleko od centra moći da se ne može braniti i da savršeno služi kao odraz vlastite nerednosti i malograđanštine. Divljaci, manijaci i nekulturna rulja uvijek su negdje drugdje, a ne u našem dvorištu.

S treće strane, kao što u Splitu isplivava najljući ološ, jednako tako uspijevaju i najsjajniji intelektualci i najkreativniji pojedinci: radi se naprosto o gradu koji je u hrvatskim okvirima proizveo i najbolje i najgore. A odlika i jednih i drugih jest samokritičnost, između ostalog i prema vlastitoj sredini, često previše brutalna i iskarikirana. Toliko da ona ponekad prerasta u autodestrukciju.

Kod nas je to druga priča  

Kad je zbog sanacije deponija zrak u Splitu bio zagađen digla se revolucija, a bogme je i cijela država pomno iz dana pratila razvoj događaja, jednostavno zato što je svaka vijest iz tog čudesnog grada uvijek 'klikabilna' i zgodna za naslađivanje. Pitanje dana za stanovnike istočnog dijela Zagreba glasi: jeste li znali da je krajem prošlog tjedna na snazi bila preporuka o izbjegavanju aktivnosti na otvorenom, baš zbog zagađenja zraka? U koliko medija ste pročitali ovu vijest i je li vas itko obavijestio što točno udišete?

Da je kod nas, bila bi to druga priča.

Jednako tako je, da oprostite, i kod ubojstava i sličnih zločina, kojih je uvijek bilo i bit će. Samo što će u Splitu ona ući u urbanu legendu, poput dvadeset godina stare likvidacije dilera vrlo slične subotnjoj, poznatije kao 'sranja ispred fast fooda' i opjevane u TBF-ovom 'Obračunu kod Hakikija'.

Negdje drugdje to je obična velegradska svakodnevica.