Splitski poduzetnik i/ili gradonačelnik Željko Kerum kupio je 2006. zgradu bivše robne kuće Nama u središtu Vukovara, obećavajući nova radna mjesta, rotirajuću kupolu na vrhu novog šoping centra i što sve ne. Nakon četiri godine, Kerum je odustao od svog poslovnog projekta, a razlozi ostaju nepoznati
Zgrada Name trn je u oku Vukovaraca, s obzirom na to da se radi o jedinoj građevini u strogom centru grada koja je godinama nakon rata ostala netaknuta – porušena i izbušena gelerima. Stoga su se mnogi građani ipak ponadali kad je 2006. Željko Kerum odigrao altruističku predstavu koju su stanovnici Vukovara toliko puta već vidjeli od političara i poduzetnika.
Obećao je, naime, izgradnju 'višenamjenskog objekta dostojnog grada-heroja', a modeliranog prema njegovom splitskom Jokeru, svog u staklu i s rotirajućom kupolom na vrhu. Vjerojatno bi i onaj Orson Welles bio repliciran kraj obližnje dunavske lučice, a podzemne garaže istodobno služile za parking automobila i brodova.
No, Vukovarce je od estetike daleko više zanimalo obećanje da će 'Joker 2' donijeti u grad 100 do 150 novih radnih mjesta, dok je u obnovu Name trebalo biti uloženo 50 milijuna kuna, koje bi ruševinu što je građani podrugljivo nazivaju 'najveći javni WC u Hrvatskoj' pretvorile u gradsko poslovno središte.
Četiri godine kasnije, Glas Slavonije otkriva da je Kerum odustao od cijelog posla i odlučio prodati objekt za 10 milijuna kuna tek par mjeseci nakon što mu je gradska vlast ponudila zamjenu zemljišta, planirajući atraktivnu građevinu u centru grada pretvoriti u poduzetnički inkubator i trgovački centar.
Pokušali smo iz Kerumova tabora doznati što je razlog odustajanju od zgrade koju je, kako se tada pisalo, pred nosom preoteo Ivici Todoriću, no splitski gradonačelnik je još početkom godine najavio da se ne želi baviti trgovinama te da se u potpunosti okreće politici. Sukladno tome, u tvrtki Kerum d.o.o. nitko ne odgovara na upit, dok pročelnica Ureda gradonačelnika Ivana Viđak-Bjedov, koja obično komunicira s medijima, ne odgovara na upite vezane uz Kerumovu tvrtku.
Vukovarska Nama tako ostaje još jedan primjer propalih obećanja za uzdizanje gospodarstva osiromašenih ratnih krajeva iz pepela, uz dodatak da ih u ovom slučaju nije dala Vlada ili državne institucije, već poduzetnik koji je u međuvremenu postao političar. Jer, u ova krizna vremena, zna se gdje leži prava lova, a političari kod nas ionako nisu dužni ispuniti obećano.
