Podložni su negativnom utjecaju okoline i spremni na olako upuštanje u kriminalne radnje kako bi zadovoljili osnovne životne potrebe. Na bijeg iz obiteljskog doma u većem broju odlučuju se djevojčice pa je tako od 615 lani zabilježenih bjegunaca njih bilo 431, u odnosu na dječake koji je bilo 129. Najčešći razlog odlaska iz obiteljskog doma su avanturizam (u 318 slučajeva), obiteljski problemi (129) i problemi u školi (47). Razlozi zbog kojih djeca bježe iz odgojnih ustanova su izbjegavanje odgojne mjere u ustanovi (207 slučajeva), problem adaptacije na instituciju (147) i bježanje nakon dopusta zbog odbijanja povrataka u instituciju (181).

'Kada govorimo o djeci koja bježe iz roditeljskog doma, djevojčice to najčešće čine zbog zaljubljenosti. Primjerice, čest je slučaj da se tinejdžerica preko društvene mreže zaljubi u nekoga iz, primjerice, Njemačke i odluči pobjeći kako bi osobu upoznala i uživo. Riječ je o visokorizičnim situacijama na više razina. Osoba koju želi upoznati ne mora biti ona za koju se izdaje, nego samo koristi lažni profil da bi namamila djevojčice i iskoristila ih. No i bez te okolnosti, samo upuštanje u putovanje u nepoznato za dijete je velika opasnost. Dječaci koji bježe iz roditeljskog doma to čine mahom zbog loših ocjena i straha od reakcije roditelja na poziv iz škole, a i zbog tipičnog tinejdžerskog bunta koji je kod dječaka izražajniji nego kod suprotnog spola. Djevojčice i dječaci koji bježe iz institucija imaju manje-više iste motive. Najčešći je nemogućnost prilagodbe sustavu', objašnjava za Glas Slavonije Tomislav Ramljak, voditelj Centra za nestalu i zlostavljanu djecu.

'Djeca bjegunci lako su prepoznatljivi onima koji ih žele iskoristiti. Uzimaju ih 'pod svoje' i onda slijede razni oblici zlostavljanja. Od prostitucije nagore. Djeci koja se nađu u takvim mučnim situacijama, jednom kada i pronađu put kući, potrebna je psihološka pomoć', kaže Ramljak.