Zastupnici Zastupničkog doma bjeloruske Narodne skupštine podržali su ovih dana nacrt zakona kojim se predviđa smrtna kazna za veleizdaju koju počine državni dužnosnici i vojno osoblje, što je povezano s bjeloruskom umiješanošću u rat u Ukrajini. Zastupnici su podržali nacrt zakona u drugom čitanju, a sada dokument treba potvrditi Vijeće Republike i zatim ga predati bjeloruskom predsjedniku Aleksandru Lukašenku na potpis.

Bjeloruski zastupnici predlažu pritvor osumnjičenima za izdaju, sabotažu, špijunažu i zavjeru do deset dana, a rok za podizanje optužnice bio bi do 20 dana. Istodobno, predlaže se oslobađanje od kaznene odgovornosti onih koji su sudjelovali u pripremanju sabotaža i napada na ustanove međunarodne zaštite ako su doprinijeli sprječavanju tih kaznenih djela.

Kako je napomenula tiskovna služba Zastupničkog doma, izmjene zakona donose se 'da bi se obuzdali destruktivni elementi i pokazala odlučna borba protiv izdaje'. Osim toga, novi dokument predlaže određivanje novčane kazne za protudržavne zločine u protuvrijednosti od 69.000 eura.

U smrt zbog štete od 16.000 eura

Novi zakon dolazi u trenutku u kojem Bjelorusija istražuje trojicu osumnjičenih za sabotažu, o čemu je izvijestio bjeloruski Istražni odbor. Optuženici se u izvješću Istražnog odbora već nazivaju 'izdajicama domovine', iako suđenje još nije počelo. Valja reći da su bjeloruske vlasti procijenile da su trojica osumnjičenika prouzročila materijalnu štetu na željeznici u iznosu od 55.000 bjeloruskih rubalja, što je nešto više od 16.000 eura.

Smrtna kazna je zakonska kazna u Bjelorusiji i dio je pravnog sustava zemlje od stjecanja njezine neovisnosti od Sovjetskog Saveza u kolovozu 1991. Aktualni bjeloruski kazneni zakon predviđa smrtnu kaznu za najteža kaznena djela, poput terorizma, genocida, zločina protiv čovječnosti, povrede ratnih zakona i običaja, pokretanja ili vođenja agresivnog rata, ubojstva predstavnika strane države ili međunarodne organizacije, udruživanja radi preuzimanja državne vlasti, sabotaže, ubojstva policajca i ubojstva počinjenog pod otegotnim okolnostima. Do 1993. godine smrtna kazna bila je zakonski predviđena i za najteže gospodarske malverzacije, ali je zamijenjena dugogodišnjom robijom bez mogućnosti pomilovanja ili kaznom doživotnog zatvora.

Žene izuzete od pogubljenja

Od 1. ožujka 1994. nad ženama se ne izvršavaju smrtne kazne, a osobe mlađe od 18 godina u vrijeme počinjenja zločina ili starije od 65 godina u vrijeme izricanja presude izuzete su od smrtne kazne od siječnja 2001. Onima koji su mentalno bolesni smrtna kazna može biti zamijenjena doživotnim liječenjem. Prema članku 84. bjeloruskog ustava, predsjednik može davati pomilovanja osuđenim građanima, a od 2003. do 2005. predsjednik Lukašenko je pomilovao dvojicu osuđenika na smrt i odbio jedan takav zahtjev.

Od bjeloruskog osamostaljenja najveći broj smrtnih kazni, njih 47, izvršen je tijekom 1998. Godinu kasnije izvršeno je 46 egzekucija, koliko i 1995. godine, a već 1998. broj izvršenih smrtnih kazni pao je na 13. Posljednjih deset godina, prema dostupnim podacima bjeloruskog ministarstva pravosuđa, izvršeno je 18 smrtnih kazni, premda organizacije za ljudska prava upozoravaju da bi taj broj mogao biti veći jer se prema navodima Parlamentarne skupštine Vijeća Europe smrtne kazne redovito i naširoko provode.

Većina presuda na smrt bila je za ubojstvo počinjeno pod otegotnim okolnostima. Sudski postupci za slučajeve sa smrtnom kaznom moraju uključivati tzv. kolegijalno razmatranje, a ono se sastoji od jednog suca i dva tzv. narodna procjenitelja. Narodni procjenitelji biraju se iz opće populacije, slično sustavu porote.

Prije pogubljenja svi zatvorenici koji čekaju smrtnu kaznu prebacuju se u pritvorski centar br. 1 u Minsku. Metoda pogubljenja je hitac u potiljak, a krvnik je član 'povjerenstva za izvršenje kazni', koje također bira prostor gdje će se izvršiti pogubljenje. Prema knjizi 'Odred smrti' Olega Alkajeva, nekadašnjeg upravitelja pritvorskog centra u Minsku, na dan pogubljenja osuđenik se prebacuje na tajnu lokaciju te mu pravosudni službenici poručuju da su mu odbijene sve žalbe.

Dvominutna procedura

Osuđeniku se zatim vezuju oči i odvedi se u obližnju prostoriju te ga dvojica pravosudnih policajaca prisiljavaju da klekne. Potom prilazi krvnik koji puca osuđeniku u potiljak iz pištolja PB-9 opremljenog prigušivačem. Prema Alkajevu, cijela procedura, počevši od objave o odbijenim žalbama do egzekucije, ne traje duže od dvije minute.

Potom zatvorski liječnik i druge službene osobe ovjeravaju da je smrtna kazna izvršena te se izrađuje smrtovnica. Posmrtni ostaci osuđenih tajno se pokapaju, a obitelj se obavještava da je obavljeno smaknuće. Alkajev tvrdi da je samo u razdoblju od 1996. do 2001. u pritvorskom centru koji je vodio prije bijega u Njemačku izvršeno najmanje 130 pogubljenja.

Prema nedavnim anketama provedenim u Bjelorusiji, samo 4,5 posto ispitanika bilo je protiv smrtne kazne u svim slučajevima, 79,5 posto smatralo je smrtnu kaznu primjerenom kaznom za teške zločine, a oko 10 posto nije dalo svoje mišljenje.