U povodu Saborske deklaracije o represiji i zločinima totalitarnog komunističkog režima u Hrvatskoj od 30. lipnja 2006. i u ekspresnom roku od pet godina Matica hrvatska podsjeća Hrvatski sabor da u Deklaraciji ističe kako on sam mora postati ključna nacionalna institucija za osudu zločina jugoslavenskog i hrvatskog totalitarnog komunizma te da se sustavnim istraživanjem povijesti tih zločina moraju baviti znanstvene i pravosudne institucije, s uvjerenjem da žrtve komunizma i njihove obitelji imaju pravo na pravdu, razumijevanje, suosjećanje i priznanje svojih patnji jednako kao što to imaju žrtve nacizma i fašizma (Matica, znakovito, ne spominje i ustaštva, op. D. P.).
Stoga poziva Hrvatski sabor da:

- usvoji odluku o imenovanju strukovnoga tijela kojega bi zadaća bila istraživanje zločina komunističkog terora i prikupljanje dokumentacije o njemu. Taj bi golem i odgovoran posao u potpunosti trebalo prepustiti kvalificiranim znanstvenicima, a politiku iz toga posla treba posve isključiti, dok bi u Državnom proračunu trebalo osigurati za to potrebna sredstva;

- potakne pravosudne institucije da na temelju poznatih podataka pokrenu i dovrše istrage nad odgovornima za komunističke zločine

potakne Vladu da podupre zahtjev za uvođenje europske zabrane negiranja komunističkih zločina koji su 14. prosinca 2010. Europskoj komisiji podnijeli ministri vanjskih poslova Litve, Latvije, Bugarske, Mađarske, Rumunjske i Češke;

- zatraži od Vlade Republike Hrvatske da napravi – u suradnji s kompetentnim institucijama i istraživačima – službeni popis žrtava komunizma

izradi program educiranja hrvatske javnosti o zločinima komunizma – kako za učenike srednjih škola, tako i za širu javnost – te da za njegovo provođenje osigura potporu ustanova koje su za to mjerodavne;

- potakne osnivanje Hrvatskoga muzeja žrtava komunizma po uzoru na sličan muzej u Budimpešti, kao i brojne muzeje holokausta u nas i u svijetu;

- pozove sve građane koji su, na bilo koji način surađivali s tajnim službama komunističkoga režima ili sudjelovali u pripremanju ili izvršenju komunističkih zločina da se povuku s javnih funkcija ako ih – i gdje god ih – još eventualno obnašaju;

odlučno podupre sve koji se i ovih dana bore za istinu o komunističkim zločinima, unatoč neformalnim, privatnim, sporadičnim, a i organiziranim otporima, koji istrage nastoje prikazati kao politikantske i tako ih diskreditirati i pošto-poto spriječiti.

U Matici ističu veliku odgovornost Hrvatskoga sabora u ostvarivanju prava javnosti na istinu, ali i u konkretizaciji vlastitih odluka kako 'Riječ' ne bi, nehotice, prikrila 'Nedjela', a 'Deklaracije' poslužile, svima koji tomu smjeraju, kao paravan za nepoduzimanje, za grijeh 'Nečinjenja'.

Matica hrvatska ne ide u kaznenu ekspediciju kao što to rade neke druge institucije (HHO, na primjer), pa želi istaknuti da optužnice i eventualne kazne ne mogu imati za cilj fizički progon onemoćalih staraca (premda se, kako ističe družba Igora Zidića, oni ni toga nisu ustručavali), nego osudu njihovih nedemokratskih postupaka, terora koji su prakticirali od tridesetih godina 20. stoljeća do 1995. (ako se ova godina ističe jer se u zločine komunizma uključuju i neka zlodjela iz Domovinskog rata, nije jasno zašto bi počinitelji ratnih zločina trebali biti zaboravljeni!).

Predsjedništvo MH zaključuje da su za istinu i duhovno zdravlje naroda potrebne osude komunističkoga nasilja kao što su mu potrebne i osude svih oblika fašističkoga terora, rasizma i holokausta.