Glumac Branislav Trifunović, jedan od organizatora prosvjeda '1 od 5 milijuna', odgovarajući na pitanje o tome što očekuje od najavljenog velikog prosvjednog skupa zakazanog za 13. travnja u Beogradu, nedavno je izjavio da oporba najviše očekuje masovnost. Spomenuo je i brojku od 100 tisuća ljudi koji bi tog dana došli u Beograd iz svih gradova u Srbiji u kojima se održavaju prosvjedi.

Osim masovnosti, očekuje da to bude dodatni pritisak na vlast da ispuni postavljene zahtjeve, a ako se to ne dogodi, postoje naznake da bi se prosvjedi mogli radikalizirati i da bi vođe mogli pozvati građane na građansku neposlušnost.

Naznake toga što bi se moglo dogoditi poslije 13. travnja ako se ne ispune njihovi zahtjevi dala je oporbena političarka Marinika Tepić, također jedna od viđenijih figura prosvjeda. Ona je napisala na Twitteru da se poslije 13. travnja ne vraćaju kućama sve dok se ne počnu ispunjavati zahtjevi i da spremaju šatore za 13. travnja ako budu morali ostati u Beogradu da bi tražili njihovo ispunjenje. Riječ je o jasnoj aluziji na ukrajinski scenarij, po kojem su prosvjednici kampirali na trgu Maidan u Kijevu sve dok s vlasti nije srušen predsjednik Viktor Janukovič.

Međutim, sigurno je da ni Vučić neće sjediti prekriženih ruku.

Prosvjedi protiv vlasti Aleksandra Vučića traju od 8. prosinca u Beogradu, a u međuvremenu su se proširili na još stotinjak gradova u Srbiji u kojima se prosvjedne šetnje organiziraju četvrtkom, petkom i subotom. Za 13. travnja oporbeni Savez za Srbiju i organizatori prosvjeda '1 od 5 milijuna' pozvali su građane Srbije 'koji su se oslobodili straha' da se okupe na velikom prosvjednom skupu u Beogradu.

Osim zahtjeva da Vučić ode s vlasti, prosvjednici traže poštene uvjete na izborima, profesionalno izvještavanje Radiotelevizije Srbije te pluralizam u ostalim medijima koji su bliski državnom vrhu i u kojima oporba teško dolazi do riječi, poput komercijalne televizije Pink s nacionalnom koncesijom u vlasništvu tajkuna Željka Mitrovića.

Prosvjednici u općinama i gradovima diljem Srbije zahtijevaju i smjene lokalne vlasti.

Prosvjedi nose ime '1 od 5 milijuna' nakon poruke predsjednika Srbije da na ulice može izići i pet milijuna ljudi, ali neće dobiti ništa osim - izbora. Do tada su na ulice izlazili pod sloganom 'Stop krvavim košuljama'.

Na prosvjedu 16. ožujka prosvjednici su, predvođeni vođom krajnje desnog Pokreta Dveri Boškom Obradovićem, ušli u zgradu Radiotelevizije Srbije (RTS), zahtijevajući da se obrate javnosti sa svojim zahtjevima u informativnom programu, ali je poslije nekoliko sati mnoge od njih policija iznijela iz zgrade.

Vučić je, optužujući prosvjednike za nasilje, ipak najavio da je spreman 'otvoriti temu RTS-a', ali ne i razgovarati s čelnicima oporbe niti se povući s vlasti. Dugo vremena prosvjedi su bili građanski, bez političkog upliva, i kao vodeće figure nametnuli su se glumci, braća Branislav i Sergej Trifunović. Vidjevši priliku da ostvare političke poene, ubrzo su im se pridružili i političari.

Lidere oporbe okupljene u takozvanom Savezu za Srbiju (SzS), Boška Obradovića, Dragana Đilasa i Vuka Jeremića, Vučić naziva fašistima i tajkunima. Đilas je bivši gradonačelnik Beograda i nekadašnji predsjednik Demokratske stranke, Jeremić je nekadašnji predsjednik Opće skupštine UN-a i bivši šef diplomacije Srbije, a Obradović je vođa opskurnog konzervativno-desničarskog pokreta i mnogi ga smatraju gorom opcijom od Vučića.

Savez je heterogena, ideološki i programski neusuglašena skupina stranaka unutar kojeg su pokreti od krajnje desnice do lijevog centra, dok je ljevica vrlo oskudnih dometa da bi na političkoj sceni okupila ozbiljniju potporu koja bi joj jamčila prelazak izbornog praga.

Prosvjedi su formalno počeli kao reakcija na premlaćivanje jednog od oporbenih političara, Borka Stefanovića, vođe male i nebitne ljevičarske stranke. Stefanović je pretučen u Kruševcu, a bio je sav prekriven krvlju, pa je taj događaj izazvao reakciju te su krenuli prosvjedi protiv bahatog ponašanja vlasti. Zbog njegove bijele krvave košulje u početku su nosili ime 'Stop krvavim košuljama'. Radilo se o revoltu protiv bahatog ponašanja vlasti koja se povezivala s premlaćivanjem političara, ali ubrzo se to pretvorilo u nešto sasvim drugo - u prosvjede protiv općeg stanja u zemlji.

Do sada nisu mnogo postigli i Vučić ih ne vidi kao ozbiljnu prijetnju. No činjenica je također da je Vučić popustio pod pritiscima jer je ublažio retoriku i, poslije upada prosvjednika i oporbe u RTS, ponudio je otvoriti temu o javnom TV servisu, na čije se neobjektivno i pristrano izvještavanje žale njegovi oponenti.

I oporba i organizatori suglasni su u jednom - više ništa neće biti isto, ni u njihovu odnosu prema srbijanskom predsjedniku ni u Vučićevu dosadašnjem ignoriranju zahtjeva koji se sve glasnije čuju s ulice. Sada se jedino čini izvjesnim to da Vučić ne želi udovoljiti prosvjednicima i oporbi u jednom zahtjevu, a to je da podnese ostavku.