Izabrali smo deset konzola čije posjedovanje nije donijelo previše osmjeha na lice gejmera - eskapizam u svijet uređaja s igrama na VHS-u do konzola namijenjenih samo curama!

Halcyon (1985) 

Nakon što je 1983. godine u arkadne salone na laserskom disku uveo Dragon's Lair s fascinantnom animiranom grafikom, tvorac koncepta Rick Dyer nije htio previše čekati do integriranja nove tehnologije u kućne konzole. Nastao je tako Halcyon, uređaj s igrama na laserskom disku, za koji je Dyer tvrdio da će funkcionirati kao HAL 9000 u filmu 2001: Odiseja u svemiru - naime, imao je oblik umjetne inteligencije, primao glasovne naredbe, a korisnika nazivao imenom! Naposljetku izdane su samo dvije igre, Thayer's Quest pričom i animacijom duha sličnog Dragon's Lairu, te NFL Football sa snimkama prave utakmice! Na bankrot Dyerove kompanije nije se trebalo dugo čekati.

Action Max (1987)

Tvorci Action Maxa iz tvrtke World of Wonder osvojili su američko tržište sredinom osamdesetih igračkama poput "pričljivog" medvjedića Teddyja Ruxpina (1985. i 1986. godine najprodavanija igračka u SAD-u!) i Lazer Taga. Kako je svijetom konzola vladavinu već započeo NES uz koji je dolazio prepoznatljivi Zapper, a u liniji proizvoda World of Wondera imali su i Lazer Tag, ovim bivšim Atarijevim zaposlenicima činilo se pogodnim napraviti uređaj s igrama isključivo upravljanima pištoljem. Igre Action Maxa dolazile su na VHS kazetama koje se stavljalo u vlastiti VCR, a obično su izgledale kao igrani filmovi na kojima se pojavljuju mete za pucanje.

Atari XEGS (1987)

Iako je prvotno suvereno vladao tržištem igraćih konzola i arkadnih strojeva, slomom tržišta poslije katastrofalnog E.T.-ja 1982. godine Atari u svijetu igranja nikada nije dogurao do istog statusa. Uporne sklonosti neobičnim inovacijama nije manjkalo - još je u zlatno vrijeme 1981. godine obećan Atari Cosmsos koji je trebao donijeti holografske projekcije (danas postoji samo pet primjeraka!) dok je u eri rata bitova ranih devedesetih posljednji pravi pokušaj bio Atari Jaguar reklamiran kao prva 64-bitna konzola. XEGS je zapravo prerađeno računalo Atari 65XE pretvoreno u konzolu kompatibilnu s nizom Atarijevih računalnih programa. Na samom XEGS-u se nalazila uspješnica s arkadnih strojeva Missile Command iz 1980. godine (!) dok je na policama egzistirao paralelno sa zvučnijim Atarijem 7 800 i Atari 2600 Jr.-om, što ga je činilo još manje prepoznatljivim.

Amstrad GX 4000 (1990)

Kasnih osamdesetih godina Amstrad je bio ugledan britanski proizvođač osobnih računala, pa se kompaniji slično kao i Atariju učinilo logičnim iskoristiti razvijeni računalni hardver za izradu igraće konzole. Stvoren je tako 8-bitni uređaj u vrijeme koje je kroz uspjeh Sega Mega Drivea i Super Nintenda već prihvaćalo 16-bitni standard. Iako je simpatičnim dizajnom podsjećao na svemirski brod GX 4000 nije mogao prevariti kupce koji nisu htjeli ponovno kupovati iste igre koje su imali na disketama za Amstrad računala. Prodano je tako samo 15.000 primjeraka, a objavljeno 25 igara.

Konix Multisystem (1990)

Iako Konix Multisystem nije doživio tržišnu egzistencije egzotičnost pokušaja zahtjeva pažnju. Konix je bio etablirani proizvođač računalne periferije posebno poznat po joysticima. Vlasniku Wynu Hollowayu učinilo se zgodnim i sam kontrolor pretvoriti u 16-bitnu konzolu čije igre dolaze na klasičnoj disketi od 3,5" za računalo! Konzola oblika volana uz dodatak stolice koja se kretala u ritmu igranja već je predstavljana na sajmovima, mediji su joj pružali značajnu pažnju, interes je iskazivao Lucasfilm, ne bi li se sve pokazalo ćorkom. Funkcionalnost za razumnu cijenu nije postignuta, a Konix je ostao bez bankovnog kredita.

CD-i (1991)

Gledano u strogom smislu Philips nije imao namjeru stvoriti uređaj koji bi bio samo igraća konzola već punokrvna multimedijalna naprava za cijelu obitelj. Kako su igre činile značajan dio repertoara, a i kontrolor pripada gejmerskoj estetici CD-i dobiva redovito mjesto u listi igraćih konzola. Softver za CD-i uglavnom su činili razni edukativni naslovi u formi kvizova znanja ili puzli, pa je konzola najčešće etiketirana kao izrazito dosadna. Nije pomogla ni suradnja Philipsa s Nintendom koja nije donijela očekivani CD dodatak za SNES, ali je nove pustolovine Maria i Zelde u obliku koji je do danas ostao predmet ismijavanja.

Amiga CD32 (1993)

Ranih devedesetih daleko je bio Commodore od ruža koje su mu cvjetale samo desetak godina ranije. U očajničkim pokušajima opstanka gejmerski potencijal pokušao je iskoristiti izbacivanjem prve 32-bitne konzole s CD-om na europsko tržište. Osnovna prednost uređaja koji prvotno nije naišao na loše kritike bila je pohranjenost većeg broja starih naslova na memorijom veliki CD, a na konzolu se moglo spojiti i Amiginu periferiju poput miša i tipkovnice. Sve je krenulo nizbrdo lošim razvojem softvera na kojem se nisu osjetile prednosti 32-bita. Čak štoviše - naslovi poput borilačke Dangerous Streets danas su redoviti gost liste najgorih igara u povijesti! Samo par mjeseci nakon puštanja CD32 u prodaju Commodore je potpisao bankrot, a često se nagađa da bi s ovom konzolom dočekana blagdanska sezona 1994. godine bankrot bar odgodila.

Apple Bandai Pippin (1995)

U vrijeme neposredno prije povratka Jobsa Apple je imao prilično neuspješan izlet u industriju igraćih konzola. Koncept razvijen u Appleu pružen je japanskom Bandaiju, najzaslužnijem za uspjeh Power Rangersa te developeru niza igara za NES i tvorcu Power Pada. Ime konzoli dano je prema sorti McIntosh jabuke, a rezultat je bio promašaj - od 100.000 proizvedenih prodane su 42.000. Pippin je bio precijenjen - nakon lansiranja je koštao 599 dolara dok je usporedbe radi Nintendo 64 godinu dana kasnije imao cijenu od 199 dolara!

Nintendo Virtual Boy (1995)

Gunpei Yokoi bio je legenda Nintenda - jedan je od najzaslužnijih za rani razvoj talenta Shigeru Miyamota, 'oca' Maria i Zelde, a 1990. godine stajao je iza razvoja superuspješnog Game Boya. Sve to bile su predispozicije da Yokoijeva najava konzole s 3D grafikom izazove ogromnu pažnju i vjeru u uspjeh. Nažalost, dogodilo se upravo suprotno. Na tržištu se pojavila konzola s crveno-crnom grafikom, samo blagim osjećajem 3D prostora i potpuno nepraktičnim upravljanjem s obzirom na to da su oči naslonjene tik do zaslona. Naposljetku, stvorene su samo 22 igre, konzola je iste godine povučena iz prodaje, a čak su se javili i tračevi da dugotrajno korištenje izaziva epilepsiju. Ni Yokoi nije prošao bolje - napušta Nintendo, a 1997. godine ga na cesti ubija automobil.

Casio Loopy (1995)

Kao što se 1993. godine FM Town Marty, prva prava 32-bitna konzola s igrama na CD-u, pojavila samo na japanskom tržištu, takav je bio slučaj i s konzolom Casio Loopy s čudnijim konceptom. Naime, Casio Loopy je uređaj s igrama modne tematike isključivo namijenjen curama, a imao je i mogućnost printanja napravljenih sličica u obliku naljepnica Loopy je bio dio purikura ludila koje je zahvatilo Japan sredinom devedesetih.