Kontinuirani sukobi u posljednjih 30-ak godina između egipatskih muslimana i kršćana eskalirali su proteklog vikenda. Nakon bombaškog napada u Aleksandriji u novogodišnjoj noći u kojem je ubijena 21 osoba te nakon incidenata koji su se nastavili i u nedjelju u Kairu, oči međunarodne zajednice uprte su u Egipat. Vjerska netolerancija i socijalna stratifikacija dosegle su svoj vrhunac.

Tko su zapravo Kopti koji već desetljećima žive na marginama egipatskog političkog i društvenog života?

Koptska crkva ili Koptska pravoslavna crkva, nasljednica je drevne Crkve u Aleksandriji. Riječ kopti izvedenica je iz starogrčke riječi za Egipat, koja je pak proizašla iz riječi Hikaptah, što je bio jedan od naziva za Memfis, prvi glavni grad antičkog Egipta. U modernom smislu termin se odnosi na egipatsku kršćansku zajednicu.

Još je Sveti Marko u prvom stoljeću za vrijeme vladavine cara Nerona donio kršćanstvo u Egipat. Osnivačem samostalne egipatske Koptske crkve smatra se patrijarh Dioskor, koji je na Kalcedonskom saboru podržavao monaha Eutiha i njegovo učenje. Naime, Koptska crkva nikada nije podržavala monofizitizam, odnosno ideju da je u Kristu prisutna samo božanska, a ne i ljudska narav. Zbog tog razloga su Kopte željeli izbaciti s Kalcedonskog sabora, izolirati je i na kraju ukinuti. No Kopti su i dalje ustrajali na svom učenju i ideji da država i crkva moraju biti strogo odijeljene.

Liturgijski jezik Koptske crkve jest koptski jezik, a liturgija je aleksandrijskog obreda. Na čelu je aleksandrijski patrijarh koji se još naziva i papa, sa sjedištem u Kairu.

Zasugirno najpoznatiji kopti su egipatski glumac Omar Sharif i bivši glavni tajnik Ujedinjenih naroda, Boutros Boutros Ghali

Kršćansko lice Egipta počelo se transformirati krajem 12. stoljeća dok nije postalo većinski muslimansko i, za kopte, neprijateljsko. Položaj im se poboljšao u 19. stoljeću za vrijeme dinastije Muhameda Alija, ali od 20. stoljeća do danas sukobi, nasilje i progoni Kopta imaju svoj kontinuirani tijek.

Egipatska vlada diskriminira Kopte i ograničava njihovu vjersku slobodu donoseći diskriminirajuće zakone i prakse vezane uz obiteljski zakon, obraćenje, obrazovanje. Zabranjeno im je obnašanje visokih državnih, vojnih i obrazovnih funkcija, a vlada još dodatno subvencionira i medije koji vrlo uspješno pridonose degradaciji i diskriminaciji kopta.

Budućnost kopta vrlo je neizvjesna. Premošćivanje vjerskih razlika i postizanje konsenzusa trenutačno se čini nemogućim - sa ili bez neke izvanjske intervencije. Represija i kršenje ljudskih i vjerskih prava za jedan narod kao što je egipatski, koji bez obzira na religijske podjele ima zajedničku povijest i etnicitet, nažalost ostaje gruba stvarnost. Islam, kao sociokulturna formacija koja je sklona autoritarnim političkim rješenjima i koja nije kompatibilna s praksama i vrijednostima demokracije, neće dopustiti nikakvu značajniju promjenu.