'To ne bu išlo, nećete to vidjeti. Koalicija je stabilna i jaka i izbori će biti 2011. godine', tako je u poluslužbenom jarnjakovskom slengu odgovorila Jadranka Kosor, netom izabrana za šeficu HDZ-a, na zahtjeve SDP-a i drugih opozicijskih stranaka za raspisivanjem prijevremenih izbora. A onda je ovih dana, jedva nešto više od dva mjeseca poslije, s tih, činilo se faraonskih visina, stigao puno suzdržaniji glas
Sada Kosor dopušta mogućnost prijevremenih izbora, ali ne prije donošenja proračuna za iduću godinu, jer bi, kaže, tehnička vlada bila u vakuumu u kojem ne bi mogla donijeti nijednu važnu odluku. Opa! Zar je u samo osam-devet tjedana okopnilo svo samopouzdanje Sanaderove nasljednice i, hm, što znači da se to i ovako javno obznanjuje.
Na prvi pogled Milanović, Čačić i ostali imaju razloga otvoriti šampanjac što im je pobjeda ovako brzo pala u krilo, dok bi u HDZ-u po nekoj logici morali pokislo pognuti glave. Ali, neki vrag nam govori da s tom logikom nešto nije u redu, i da bi prije moglo biti čak obratno. Iako je poderala grla tražeći prijevremene izbore, opozicija vjerojatno moli boga da se to ne dogodi.
Ona nije ispunila očekivanja ni kada je s Račanom na komandnom mostu brodila snažnim šestojarbolnim krstašem u čija je jedra puhala većina građana. Zašto bi se onda uvaljivala u nevolje sada kada 'brod tone', a podrška u javnosti nije ni blizu onoj iz 2000. Pa, to bi više sličilo scenariju dobro organiziranog samoutapljanja nego dolaska na vlast. S druge strane, ne bih se baš zakleo da je stanje u širem vodstvu HDZ-a i koalicijske Vlade osobito tmurno i defetistično, neki su i živnuli.
Evo, uzmite Jožu Friščića. Taj je ponizno puzao pred Sanaderom i u stvarima za koje se njegova stranka navodno bila spremna boriti i vilama i zubatim štihačama (ZERP, referendum za NATO). A pogledaj ga sada. Odjednom se u tom poslušnom paoru probudio puntarski duh i otkazuje poslušnost koalicijskim gazdama u sve više stvari (vrdanje oko podrške HDZ-ovom predsjedničkom kandidatu, odbacivanje Vladinog plana da se drastično smanji broj općina).
Sada taj premazani prelivoda izgleda čak kao veća opozicija Kosoričinoj Vladi i od službene parlamentarne opozicije. Istinabog, nije isključeno da je ona spomenula mogućnost prijevremenih izbora baš zato da obuzda ovakva junačenja u vladajućoj koaliciji, pa bismo Friščića možda uskoro mogli vidjeti kako se podvijena repa opet vraća u mišju rupu. Ali, ako je to zbilja plan premijerke, on jedva da ima i minimalne izglede na uspjeh kada je riječ o glavnim macanima u HDZ-u.
Neki od njih su odlaskom Sanadera ojačali više nego ikada, odluka o prijevremenim izborima ne može se ni slučajno donijeti mimo njih i jedina ograničavajuća okolnost je to što nisu složni. Naprotiv, ubrzano se svrstavaju u protivničke tabore, pa iako se šifrarnik tko je tu tko i što je što još izrađuje, stvari po mome viđenju stoje nekako ovako. Ideološki rigidnija, desna struja, koja je očito i pogurala Sanadera u odluci da se ostavi politike, bojala se da će Kosor i dalje biti njegova bespogovorna poslušnica. I povukla je oštru crtu koju ona ne smije prijeći.
Nametnula joj je nešto uljuđeniji, ali i dalje ultrakonzervativni zakon o umjetnoj oplodnji, a odmah zatim i praktički joj zabranila da čačka po javnim poduzećima. Ondje su oni, iako ne samo oni, poodavno gurnuli svoje usisne sonde i tu se ona nema što petljati. Naređeno, učinjeno. Premijerka je na ovim dvjema stvarima mogla silno politički profitirati, ali joj je hitro.hr stigla poruka da nije ona tu zbog toga.
No nije to sve. Postoje i neki njezini dobri potezi kojima najvjerojatnije nisu oduševljeni ni u protivničkom taboru sanaderovaca. Ponajprije iznenađujuće brzo rješavanje otvorenih graničnih pitanja s Borutom Pahorom te energetskih s Vladimirom Putinom. Ovime je Kosor pokazala više zrele ambicioznosti i autonomnosti nego što je to itko očekivao, ali time su i njezine šanse da svome mandatu utisne osobni pečat stavljene na još teži ispit.
Jer, ako je i ovdje srežu, ispast će da u vrhu HDZ-a uživa podršku još jedino oko najlošijeg dijela Vladine politike. To je ovaj nesretni krizni porez, očajan ne samo zato što glavni teret krize prevaljuje na najsiromašnije. Nego i zato, a to je puno važnije, što se time praktički šalje poruka da su oni svojom lijenošću i nepoduzetnošću glavni krivci za tu krizu.
I tu se krug zatvara. Premijerka će biti gurnuta do grla u živo blato, s pravom omražena u sve izluđenijoj javnosti, dok će glavni HDZ-ovi mačji čopori ostati po strani, na suhom. I još će o njima ovisiti hoće li utopljenica biti spašena, ili žrtvovana da utaži gnjev sve izbezumljenije svjetine.
