Kugu uzrokuje bakterija Yersinia pestis koju prenose buhe čiji su glavni domaćini glodavci. Europu je zadesila mnogo puta, međutim u najstrašnijoj epidemiji početkom 14. stoljeća umrli su deseci milijuna ljudi. Stručnjaci su već ranije pretpostavljali da je kuga u Europu stigla iz Azije, ali se uglavnom smatralo da je periodično izbijanje epidemija nakon Crne smrti u 14. stoljeću kretalo iz europskih populacija štakora.

U novoj studiji, predstavljenoj u časopisu PNAS, Nils Christian Stenseth i njegovi kolege sa Sveučilišta u Oslu u Norveškoj utvrdili su da je ključni krivac za europske kuge bio srednjoazijski skočimiš. Norveški je tim analizirao 4.119 povijesnih zapisa o epidemijama kuge nakon zloglasne Crne smrti. Rezultati su pokazali da su ovi slučajevi bili međusobno povezani, odnosno da se kuga prenosila na okolna područja. No podrobna analiza pravaca širenja kuge pokazala je da je 61 epidemija krenula iz 17 lučkih gradova među kojima iz Londona, Hamburga, Barcelone i Dubrovnika te da su zaražene buhe najvjerojatnije svaki put iznova stizale iz Azije.

Forenzička veza klime i epidemija

Usporedbom navedenih slučajeva, Stenseth i njegovi suradnici uspjeli su identificirati 16 godina u razdoblju između 1346. i 1837. u kojima se dogodio uvoz novih bakterija Y. Pestis iz Azije.

U svojoj studiji nizozemski je tim usporedio informacije o izbijanju epidemija s klimatološkim podacima zabilježenim u godovima drveća. Analiza je pokazala da epidemije nisu bile u korelaciji s klimatskim uvjetima u Europi, već s onima u Aziji. Naime, vrijeme izbijanja epidemija dobro se podudara s uzorkom u kojem je u Aziji prvo zabilježena pojava natprosječnih temperatura nakon koje je uslijedio njihov pad. Unutar 15 godina od takvih klimatskih pojava u Aziji, kuga je izbijala u Europi. Drugim riječima, rezultati pokazuju da je kuga povezana s azijskim, a ne europskim glodavcima.

'Toplija klima povećava aktivnosti buha i sposobnost širenja bakterija s osobe na osobu', rekao je Stenseth. 'Ranije smo pokazali da porast temperature od jednog stupnja Celzijeva udvostručava prevalenciju kuge kod divljih glodavaca u Aziji', objasnio je.

U toplijim uvjetima ne povećava se samo aktivnost buha i bakterija, već i brojnost glodavaca. Kada temperature iznenada ponovno padnu, populacije glodavaca se smanjuju pa su buhe prisiljene potražiti nove domaćine kao što su deve i ljudi.

Zaostajanje epidemija za klimatskim uzorkom od 15 godina dobar je indikator za model širenja bolesti u tri faze – prvo je trebalo nekoliko godina da buhe prijeđu na nove domaćine, među kojima i na ljude, zatim su 10-ak godina putovale na zapad trgovačkim putovima kao što je put svile, a konačno im je trebalo neko vrijeme da se u Europu unesu kroz lučke gradove. Tijekom tog prijenosa buhe su prešle na europske štakore.

Jedna od najstrašnijih pandemija i prva karantena

Povjesničari bilježe da je Crna smrt u Europi u 14. stoljeću smanjila broj stanovnika za 30 do 60 posto. Ukupno je u svijetu u 14. stoljeću odnijela oko 100 milijuna života.

Prema studiji dr. sc. Gordana Ravančića u Dubrovniku je harala od 1348. do 1349. Prve pojave kuge, piše autor, smatrale su se Božjim gnjevom pa onovremeni liječnici nisu imali snažnije motivacije za istraživanje, prevenciju i liječenje bolesti. Stanovnici zaraženih područja uglavnom su se nastojali spasiti bijegom. No nakon više desetljeća iskustava s kugom 1377. u Dubrovniku je na otočićima Bobara i Supetar uspostavljena prva karantena za zaštitu od zaraznih bolesti u svijetu, tzv. lazaret.

U nekim dijelovima svijeta kao što su Arapski poluotok, pustinja Gobi, Kurdistan, sjever Indije i središnja Afrika kuga je i danas endemski prisutna. Kada bi inicijalna faza bolesti prošla neprimijećeno, mogla bi se početi intenzivno širiti što znači da mogućnost izbijanja neke nove epidemije kužnog oboljenja nije sasvim nerealna, upozorava Ravančić.