Umirovljenik s Hvara Marinko Jurić Peretov, inače povratnik iz Njemačke, prije četiri godine darovao je Caritasu Zagrebačke nadbiskupije kuću od 200 četvornih metara s velikom okućnicom u Tuheljskim Toplicama
Ugovor o darovanju nekretnine potpisao je 30. studenoga 2004. s tadašnjom ravnateljicom zagrebačkog Caritasa Jelenom Brajšom. No unatoč tome, vrijedna kuća već četiri godine zjapi prazna i propada.
'Gledao sam ljude stradale u Domovinskom ratu kako dolaze na terapije u Tuheljske i Krapinske toplice, a prate ih supruge ili majke. Te žene plaćaju hotele. Predložio sam Caritasu da im ustupi kuću na korištenje, to je bila jedna od ideja. Ako ne to, mislio sam, možda će napraviti sklonište za zlostavljane žene, centar za siromašne ili za ovisnike, da će kuća i golema okućnica poslužiti za razne humanitarne projekte. Ne mogu vjerovati da su me tako nasamarili. Žalosno je što im je ovaj poklon postao balast', ogorčen je Marinko. Pisao je Peretov desetak puta privremenom ravnatelju Borisu Balenoviću, danas predsjedniku Caritasa, a dvaput se obratio i kardinalu Bozaniću.
Ovaj 76-godišnji Hvaranin tri je desetljeća živio i radio u Njemačkoj. Kuću u Tuhelju sagradio je 1988. i u njoj je provodio ljeta i praznike. Nakon što je umirovljen, starost je odlučio provesti na rodnom Hvaru. Budući da je, kako kaže, izrazito kršćanski odgojen, opremljenu kuću u Tuhelju s niskim i visokim prizemljem, potkrovljem, dvije garaže, uređenim parkiralištem i golemom okućnicom poklonio je – Caritasu, piše Jutarnji list.
Odmah nakon donacije, Marinko je, kaže, stvar pokušao riješiti s Brajšinim nasljednikom, privremenim ravnateljem Balenovićem. Nedugo nakon što je Brajša smijenjena, u kuću u Tuhelju došli su Caritasovi ljudi s bušilicama i počeli razbijati brave. Rekli su da je Brajša ključeve izgubila i da je naredila da se stave nove brave.
'Novi, privremeni ravnatelj Caritasa Balenović oglušio se na gotovo sve silne dopise i upite zašto kuća propada. Međutim, javio je da moram poništiti punomoć za Brajšu. Rekao sam mu da je to pravno nevažeća punomoć, običan komad papira s mojim potpisom, ali ipak je tražio da pismeno napišem da Brajši zabranjujem pristup. Za te igrice, kako vidim, našao je vremena', ogorčen je Jurić Peretov.
'Toliko je siromašnih, toliko ovisnika, toliko nezbrinute djece i raznih slučajeva, a nekretnina u koju sam uložio puno novca i ljubavi neiskorištena propada', zaključio je.
