Ne pomažu mu ni izjave poput one otprije nekoliko dana, kada je ovaj 54-godišnjak zaprijetio da će odbiti platiti dogovoreni iznos Velike Britanije za preostale obveze te zemlje prema EU, osim ako se sporazum o povlačenju ne promijeni. Također je izjavio da će Britanija izaći iz EU-a 31. listopada 's ili bez dogovora', što zabrinjava dio konzervativaca koji nisu skloni Brexitu bez dogovora. Takav stav je i suprotan odluci britanskog parlamenta da Brexit bez sporazuma neće biti dopušten.

Boris Johnson, ili punim imenom Alexander Boris de Pfeffel Johnson, rođen je 19. lipnja 1964. u Sjedinjenim Američkim Državama. Roditelji su mu Britanci, a otac Stanley u vrijeme njegova rođenja studirao je ekonomiju na Sveučilištu Columbia u New Yorku pa je po rođenju prijavljen i američkim i britanskim vlastima te je imao pravo na oba državljanstva. Kao dijete Johnson je živio u New Yorku, Londonu i Bruxellesu prije dolaska u internat u Engleskoj. Dobio je stipendiju za Eton, a kasnije je studirao klasičnu filozofiju i književnost na Balliol Collegeu u Oxfordu, na kojem je bio i predsjednik Oxford Uniona.

Prije karijere u politici Johnson se bavio novinarstvom. Počeo je kao reporter za The Times 1987., ali je dobio otkaz jer je fabricirao izjave. Zatim se zaposlio u The Daily Telegraphu, u kojem je radio kao dopisnik koji je pokrivao Europsku zajednicu, a dogurao je i do funkcije pomoćnika glavnog urednika. Pisao je kolumne za The Spectator, čiji je također bio urednik, a u posljednje vrijeme poznata je njegova kolumna u The Daily Telegraphu, preko koje je često kritizirao premijerku Theresu May i njene poteze vezane uz Brexit.

Politikom se aktivnije počeo baviti 1997., kada je izgubio izbore za mjesto u parlamentu, ali je zapažen te se počeo pojavljivati u raznim televizijskim emisijama.

Njegovo nepristojno ponašanje i povremene zajedljive primjedbe učinili su ga zvijezdom u britanskim talk showovima i vrlo brzo jednim od najprepoznatljivijih britanskih političara. Zahvaljujući takvoj reklami u parlament je ušao 2001. godine, no politički uspon bio mu je ugrožen u više navrata upravo zbog karakteristika koje su ga učinile zvijezdom.

Bio je prisiljen ispričati se Liverpoolu i obiteljima žrtava zbog uvodnika u The Spectatoru 2004., kada je okrivio 'pijane navijače Liverpoola' za tragediju na stadionu Hillsborough 1989. godine u Sheffieldu, na kojem je poginulo 96 navijača. Također, 2004. otpušten je s dužnosti ministra u sjeni nakon što su se pojavile glasine o aferi s novinarkom. Unatoč takvim javnim packama, Johnson je ponovno izabran u parlament 2005.

U srpnju 2007. odlučio je ući u utrku za gradonačelnika Londona, izazivajući dotadašnjeg čelnika Kena Livingstonea. Tijekom kampanje prevladao je percepciju da je političar koji je podložan gafovima i da je neujednačen, fokusirajući se na pitanja kriminala i transporta. Nakon što je u svibnju 2008. godine tijesno pobijedio mnogi su taj događaj smatrali prekretnicom i porukom birača na državnoj razini laburističkoj vladi koju je vodio Gordon Brown. Ubrzo je Johnson ispunio obećanje iz kampanje povlačeći se s mjesta zastupnika.

Za četiri godine ponovno je izabran za gradonačelnika, opet pobijedivši Livingstonea. Njegova pobjeda bila je jedna od rijetkih svijetlih točaka za Konzervativnu stranku na lokalnim izborima, na kojima je izgubila više od 800 mjesta u Engleskoj, Škotskoj i Walesu. Johnson se vratio u parlament 2015. na izborima na kojima je Konzervativna stranka osvojila svoju prvu jasnu većinu od 1990-ih. Zadržao je mjesto gradonačelnika Londona, a pobjeda je potaknula nagađanja da će na kraju izazvati premijera Davida Camerona za vodstvo Konzervativne stranke.

Neki kritičari, međutim, tvrdili su kako su Johnsonove osobne političke ambicije dovele do toga da je bio manje zainteresiran i manje uključen u svoj posao na čelu britanske metropole nego u samopromociju čak i prije napuštanja ureda gradonačelnika, jer je odlučio ne kandidirati se za reizbor.

U međuvremenu je Johnson postao vodeći glasnogovornik kampanje Leave uoči referenduma 23. lipnja 2016. o tome treba li Ujedinjeno Kraljevstvo ostati u Europskoj uniji.

Kao glavni zagovornik struje za napuštanje Europske unije, bacio je rukavicu izazova premijeru Cameronu, najistaknutijem zagovorniku ostanka Britanije u EU. Johnson se u toj kampanji našao pod kritikama javnosti zbog izjednačavanja nastojanja EU-a da ujedini Europu s naporima Napoleona i Hitlera.

Nakon ostavke Davida Camerona mnogi promatrači vjerovali su da je popločan put za Johnsonov uspon do vodstva stranke i premijerskog mjesta.

Međutim, jutro pred službenu objavu kandidature napustio ga je ključni saveznik Michael Gove poručivši da on ne može 'osigurati vodstvo ili izgraditi tim za zadatak koji mu predstoji' i, umjesto da podupre njegovu kandidaturu, objavio je svoju. Britanski mediji brzo su vidjeli izdaju šekspirijanskih razmjera u političkoj drami koja je uključivala Camerona, Johnsona i Govea, čije su obitelji bile bliske i zajedno su napredovali u redovima Konzervativne stranke, piše Britannica. Gove je poveo i nekolicinu Johnsonovih glavnih suradnika, pa je ovaj zaključio da više nema dovoljnu potporu te je brzo povukao kandidaturu za čelno mjesto stranke.

Kada je Theresa May postala vođa Konzervativne stranke i premijerka, imenovala je Johnsona ministrom vanjskih poslova. Na toj funkciji branio je njenu odluku da se pridruži Sjedinjenim Državama i Francuskoj u strateškim zračnim napadima protiv režima sirijskog predsjednika Bašara al Asada, kao odgovor na dokaze da je ponovno koristio kemijsko oružje na vlastitom narodu. Oporbene stranke kritizirale su uporabu sile bez prethodnog odobrenja parlamenta.

Johnson se našao u problemu i zbog izjava koje je dao o incidentu u ožujku 2018. godine, u kojem je bivši ruski obavještajac koji je djelovao kao dvostruki agent za Britaniju pronađen bez svijesti sa svojom kćeri u Salisburyju u Engleskoj.

Istražitelji su vjerovali da su njih dvoje bili izloženi novičoku, složenom nervnom agensu koji su razvili Sovjeti. Johnson je optužen za obmanjivanje javnosti rekavši da je glavni vojni laboratorij sa sigurnošću utvrdio da je novičok korišten u napadu došao iz Rusije. Laboratorij je tek bio identificirao tu tvar kao novičok, no ne i njeno porijeklo.

U svibnju 2018. Johnson je bio meta šale - za koju se također mislilo da ju je počinila Rusija - kada je snimljen telefonski razgovor između njega i dvojice muškaraca, od kojih ga je jedan prevario pretvarajući se da je novi premijer Armenije.

Dok su se odvijali svi ti događaji, on je ostao uporan zagovornik 'tvrdog' Brexita, a vlada je pokušavala formulirati detalje svoje izlazne strategije za pregovore s EU-om. Johnson je javno i ne uvijek taktično upozoravao May da ne odustane od britanske autonomije u odlučivanju prilikom sklapanja trgovačkih ugovora. Za dogovor koji je sklopila s Europskom unijom ustvrdio je da će, ako bude prihvaćen, pretvoriti Britaniju u vazalnu zemlju.

Nakon što je ministar za Brexit David Davis podnio ostavku 8. srpnja, rekavši da ne može nastaviti biti glavni pregovarač Velike Britanije s EU-om jer je May 'previše odustala od principa Brexita', Johnson je već sljedećeg dana slijedio taj postupak i podnio ostavku.

Sada slovi kao najizgledniji kandidat za nasljednika Therese May, a čini se kako ga na putu prema vrhu ovaj put ništa ne bi trebalo zaustaviti.