Christine Lagarde nije tipična Francuskinja. Rastom visoka, razvedena majka dvoje djece, vegetarijanka koja nikada ne konzumira alkohol, besprijekorno govori engleski jezik i uživa u vlastitim karikaturama – najdraži joj je, prema pisanju britanskog Daily Maila, prikaz sebe kao 'domine' u mrežastim čarapama, koja bičuje pohotne bankare – po mnogo čemu drukčija je od svog prethodnika, sunarodnjaka Dominiquea Strauss-Kahna.

U svibnju, nakon seksualnog skandala koji je socijalista Strauss-Kahna koštao karijere u MMF-u, desničarka Christine Lagarde odmah se istaknula kao njegova potencijalna nasljednica. Kandidaturu Francuskinje jedinstveno su podržali takmaci na polju globalnih financija - SAD, Rusija, Kina, Velika Britanija, Njemačka i Indija. Upravni odbor MMF-a glasao je za Lagarde konsenzusom, iako su pohvalili i jedinog protukandidata, Meksikanca Agustina Carstensa – bivšeg ministra financija, guverner Banke Meksika i zamjenika direktora MMF-a – čiju su kandidaturu prethodno podržale južnoameričke vlade, Španjolska, Kanada i Australija. Oxfam, velika dobrotvorna organizacija s misijom pomaganja zemljama u razvoju, izbor Christine Lagarde proglasila je farsom zbog netransparentnog postupka imenovanja, koji je naštetio vjerodostojnosti MMF-a.

Kultura testosterona

Timothy Geithner, američki ministar financija, rekao je da će 'njezin iznimni talent i veliko iskustvo omogućiti neprocjenjivo vodstvo toj prijeko potrebnoj instituciji u kritičnom razdoblju za globalnu ekonomiju', a francuski predsjednik Nicolas Sarkozy njezinu pobjedu ocijenio je 'pobjedom Francuske'.

Malo je političara, još manji političarki, imalo takav meteorski uspon na francuskoj, pa i međunarodnoj političkoj sceni. Christine Lagarde bila je prva žena na čelu ministarstva financija u skupini najrazvijenijih zemalja G8. Bez dlake na jeziku, izjavila je da je finacijska kriza 2008. dijelom bila uzrokovana muškom, agresivnom, testosteronima natopljenom kulturom globalnih banaka.

'Muškarci imaju tendenciju pokazivati koliko su im dlakava prsa u odnosu na onoga tko sjedi pokraj njih. Iskreno, mislim da u jednoj prostoriji nikada ne bi trebalo biti previše testosterona', rekla je Lagarde u razgovoru za britanski Independent.

Rođena je kao Christine Madeleine Odette Lallouette u Parizu 1956. godine. Njezini roditelji su Robert Lallouette, sveučilišni profesor engleskog jezika, i Nicole, školska učiteljica. Djetinjstvo je provela na idiličnim brežuljcima Normandije, a roditelji su joj usadili otvoreni svjetonazor i ljubav prema američkim vrijednostima i kulturi, koju su mnogi Francuzi, uključujući i predsjednika Charlesa DeGaullea, tada prezirali.

Bila je ambiciozna tinejdžerica, osvajajući medalje kao članica nacionalnog tima u sinkroniziranom plivanju. S 18 godina dobila je stipendiju za Holton-Arms, privatnu školu za djevojke u Bethesdi, u američkoj saveznoj državi Maryland. Studentsku 'praksu' odradila je u Washingtonu, kao asistentica kongresmena Williama Cohena, koji je kasnije bio ministar obrane u administraciji Billa Clintona

Članica Sarkozyjevog UMP-a

Diplomirala je pravo na Sveučilištu Paris X, a magisterij iz političkih znanosti zaradila je na Institutu za političke studije u Aix-en-Provenceu.

U Parizu, 1981. godine, pridružila se velikoj američkoj odvjetničkoj tvrtki Baker & McKenzie, a kao istaknuta odvjetnica u procesima protiv kartela napredovala je 1999. do prve globalne predsjednice te tvrtke sa sjedištem u Chicagu. Zbog snažnog interesa za europsku politiku, otvorila je Europski pravni centar, ured Baker & McKenzieja u Bruxellesu, posvećen isključivo zakonodavstvu Europske unije.

Vratila se u Francusku 2005. kada je ušla u svijet francuske politike, kao članica Saveza za narodni pokret (UMP), čiji je najistaknutiji predstavnik Nicolas Sarkozy. Prvo je bila ministrica trgovine, a pod njezinom palicom, francuski izvoz dosegnuo je rekordne razine. Nakon mjesec dana u ministarstvu poljoprivrede, u lipnju 2007. imenovana je prvom francuskom ministricom financija.

'Stil sinkroniziranog plivanja'

U politici je obilježava 'stil sinkroniziranog plivanja' – posao vodi odmjereno i elegantno, izbjegavajući otvorene konfrontacije sa suradnicima i imenovanje neprijatelja. Ženstvenost ističe s jednakom pažnjom kao i svoje znanje, koje joj je pomoglo da preskoči mnoštvo muškaraca na putu prema profesionalnim vrhuncima.

'Mrzim izreku da postoje muški i ženski način vladanja, jer mislim da svatko od nas u sebi ima muški i ženski dio. No sudeći prema vlastitom iskustvu, žene u svoj posao uključuju više suradnika, otvorenije su i brižnije', rekla je 2009. magazinu Forbes, koji ju je tada svrstao na 17. mjesto najmoćnijih žena svijeta. Iste godine, Financial Times proglasio ju je, u konkurenciji muških kolega, najboljom ministricom eurozone.

Američki ministar Geithner rekao je da joj se divi zbog njezine dosjetljivosti, istinske topline i sposobnosti da premosti podjele dok istovremeno ostaje snažno lojalna francuskim interesima. Trebat će joj sve te osobine, kao i mnoge druge, kako bi prošla test na čelu MMF-a.

S Grčkom pred bankrotom, Portugalom i Irskom na rubu, gotovo nitko ne vjeruje da ona sama može spasiti globalnu ekonomiju. No ako itko može iznenaditi financijski svijet, onda je to definitivno Christine Lagarde, piše britanski Mail.

Mrlja u karijeri

U srpnju 2010, izjavila je PBS-u da je MMF-ov projekt zajmova 'veoma veliki plan, posve neočekivan i suprotan dogovoru jer nije dogovoreno da bismo trebali pristupiti programu financijske pomoći, kao što smo to učinili'.

'Imali smo trilijun dolara na stolu za suprotstavljanje bilo kakvom tržišnom napadu na bilo koju zemlju, bilo da je riječ o Grčkoj, Španjolskoj, Portugalu ili bilo kome unutar eurozone', dodala je Lagarde. Što se tiče francuskog gospodarstva, zalaže se za odlučno rezanje deficita i smanjenje duga. Nakon imenovanja na čelo MMF-a, uputila je poziv grčkoj političkoj oporbi da podrži vladajuću stranku 'u duhu nacionalnog jedinstva' i glasa za paket mjera štednje.

U bogatoj karijeri, Christine Lagarde ipak nije izbjegla kontroverze. Trenutno je pod istragom zbog moguće zlouporabe položaja 2007, kada su naložila da specijalni sudački panel okonča dugogodišnji spor između nekoć javne banke Credit Lyonnais i francuskog biznismena Bernadra Tapie. Spor je riješen izvansudskom nagodbom s Tapiem i milijunskom odštetom na račun francuskih poreznih obveznika, zbog čega socijalisti još uvijek 'razapinju' Christine Lagarde. Prije nepuna dva tjedna, kada je proglašena predsjednicom MMF-a, izjavila je da je taj slučaj ni najmanje ne zabrinjava.

Christine Lagarde ima dva sina, Pierre-Henrija (25) i Thomasa (23). Od 2006, u vezi je s poduzetnikom Xavierom Giocantijem iz Marseillea, a u slobodno vrijeme voli plivati, roniti, spravljati džemove za obitelj i baviti se svojim ružičnjakom u Normandiji.