Snazi bure i fascinaciji njome i njezinim bijesovima posvećeni su mnogi stihovi, a najpoznatiji su oni Tina Ujevića koji je zove 'vilom Mosora i Biokova'.

Legendu o buri u obliku mlade ohole djevojke ispričao je Petar Zoranić u romanu 'Planine' davne 1536. Na početku putovanja piscu se ukazuje vila Milost, koja mu je na putu bila pratilja. Dok su šetali, puhne jak vjetar i skoro obori pisca, ali mu vila pomogne. Šetajući dalje ispripovijeda mu priču o buri - tko je, od kuda dolazi i zašto se tako zove.

Rekla mu je da je bura lijepa, pametna i urešena, plemenita roda, ali isto tako ohola, drska i umišljena. Uvijek je morala biti iznad svih i sve je prosce redom odbijala. Svoju je ljepotu previše hvalila i dičila se njome i jednom je prilikom izjavila da je ljepša i od samih besmrtnih vila.

Zbog takve oholosti, Bog ju je ošinuo gromom i bacio u pakao. Kad god neka žena zgriješi istim grijehom, ohološću, ona gorko uzdahne sjećajući se svojeg nekada sretnog života. Od tih uzdaha nastaje snažan i hladan vjetar, bura. Vila Milost Zoraniću je još ispričala koliko je zla bura napravila u njezinim krajevima.

U jednoj pučkoj predaji kaže se da se bura rađa na Dinari, krsti u Makarskoj, a piruje u Senju, druga pak govori da se rađa u Senju, a umire na Breljanskoj vruji, prirodnom fenomenu na pola puta između Omiša i Makarske koji podsjeća na podvelebitske litice sjevernog Jadrana.

Poput goleti otoka Paga koje uprizoruju jačinu velebitske bure, prava se snaga bure s Vruje vidi tek na suprotnom kraju Bračkog kanala, na Povljanskoj punti. Na rtu ispred Povlja čvrsti, desetak metara dugi borovi povijeni su snagom bure do same zemlje i nikada nisu uspjeli izrasti. Tamošnji stanovnici kažu da tu bura u svemu "ima zadnju rič".

Pučka vjerovanja uz ožujak vezuju tri "marčane bure", pa se navode 7., 17. i 27. ožujka.

Bura nastaje tako što se hladan zrak iz kopnenog zaleđa ruši niz strme obronke gorskog lanca i kroz uske primorske drage prema moru, pa struja zraka, gibajući se niz strmu kosinu, postiže uz neke uvjete vrlo veliku brzinu. Bura zna potrajati i više dana, počinje obično dosta naglo, a jenjava nešto polakše.

Rušeći se prema moru bura svojim udarcima pokreće i diže morsku vodu stvarajući vrlo nemirno more i raspršuje ga u vrlo sitne kapljice, od kojih se katkada stvara neprozirna magla - fumarea.

Do sada je najveća brzina bure od 304 kilometra na sat izmjerena između 22. i 25. prosinca 2003. na autocesti A1 od čvorišta Svetog Roka do čvorišta Posedarja.

Po podacima Hrvatskog hidrometerološkog zavoda bura je danas na Krčkom mostu puhala rekordnom brzinom od 238 kilometara na sat.

Bura slična Hrvatskoj je kavkaska bura kod Novorosijska na sjeveroistočnoj obali Crnoga mora, bura u Arktiku na Novoj Zemlji i na Antarktiku, a slični vjetar puše i na obali Perzijskog zaljeva.