Branko Lazarević, nekadašnji šef ekipe za očevid PU zagrebačke, ne želi spekulirati o tome imaju li Zagrepčani nakon ubojstva u Ritzu razloga za strah od eksplozivnih osvetničkih akcija. Na neka ključna pitanja u ovom slučaju još uvijek nema odgovora, tek slijedi ispitivanje 30 svjedoka, pa se Lazarević, kako kaže, ne želi baviti prognozama. Ipak, nastavno na činjenicu da je drugookrivljenik suspendirani policajac čijim je oružjem počinjeno ubojstvo, imao je dosta toga reći na temu rada policajaca izvan službe.

Suspendirani policajac, osumnjičen za pomaganje u ubojstvu Tomislava Sablje, bio je zaštitar u Ritzu te je u jeku sukoba, kako u svom izvješću navodi policija, dao svoj pištolj prvookrivljenom voditelju zaštitarske službe u noćnom klubu koji je usmrtio optuženika iz Uskokove akcije Tebra s podebljim kriminalnim dosjeom. Unatoč problematičnim biografijama svih dionika sukoba, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović poručio je temeljem dostupnih informacija da se ne radi o planiranom ubojstvu ili dogovorenom sukobu - dan nakon što je Ante Letica, bivši SOA-in operativac i sigurnosni stručnjak, rekao da hrvatski građani moraju biti zabrinuti jer 'imamo problem s korupcijom, organiziranim kriminalom, a sad imamo i problem s neovlaštenim posjedovanjem i upotrebom vatrenog oružja'.

Baš kao Letica, za strože kažnjavanje posjedovanja i upotrebe vatrenog oružja zalaže se i Lazarević, iza kojega je višedesetljetno iskustvo rada na očevidima zločina, a uspješnu policijsku karijeru počeo je još u Jugoslaviji. Ovaj legendarni inspektor posvetio se i publicistici te je objavio i svojevrsne memoare, seriju knjiga 'Zapisi iz Đorđićeve'. Lazarevića, za početak, ljuti to što su policajci zbog male plaće često prisiljeni tražiti dodatnu zaradu sa strane.

'U moje vrijeme, davno jer sam star čovjek, policajci nisu mogli raditi ovo što sada rade. Vidim da se bave zaštitarstvom, da rade čak i oni suspendirani. Nekad sam se stidljivo i pod pseudonimom bavio novinarstvom, to nije štetilo državi, dapače hvalio sam policiju, pa opet nisam smio pisati pod svojim imenom. A sad policajci rade svašta - raznose pizzu, rade u zaštitarskim firmama i tako. Izgleda da je policija dozvolila da se može svašta raditi', kaže Lazarević.

On nema ništa protiv toga da svatko radi koliko god hoće dok god se ne radi o protupravnoj djelatnosti.

'Nemam ništa protiv toga da policajci rade u pekari, iako nisam siguran da imaju odobrenje za to. Mala je plaća i malo ih je. Šest godina radio sam u uniformi u bivšoj državi, samo na Črnomercu imali smo četiri auto patrole, a koliko ih je sad?' kaže.

S druge strane, kadrovska pojačanja na čuvanju državne granice su razumljiva: 'Tamo ih mora biti, netko iz Europe visi nad vratom ministru ili ravnatelju policije, pa vjerojatno moraju posvetiti veću pažnju granici. A ovdje kako bude.'

Napominje da se i djelatnici pod suspenzijom mogu vratiti na posao i naučiti lekciju, baš kao što i pošteni policajci, oni koji su godinama odolijevali iskušenjima, mogu u jednom trenutku pokleknuti i postati nečiji 'sluge' ako su u situaciji da moraju vraćati kredit i školovati dijete, a nemaju odakle.

'Nešto treba mijenjati, ali naši ministri uvijek kažu da je sve dobro. Kako to da ministri u drugim državama odu kad pogriješe? Uvijek kažem da ministar mora znati nešto o svom resoru, da policijski šefovi moraju znati što se događa, jer inače ih varaju ovi ispod njih. Nemoguće je da šefovi znaju sve o krvnim deliktima, o narkoticima, ali oni moraju imati poštene suradnike. A u Hrvatskoj je šef policije bio diplomirani veterinar', komentira Lazarević.

Ističe da je sva mudrost u rješavanju problema adekvatna i pravovremena reakcija, jer teško je ispraviti krivu Drinu kad se sve zakovitla.

'Evo, ja bih kod nas u Hrvatskoj užasno postrožio uvjete za posjedovanje oružja. Što će nam oružje? Pogledajte samo koliko je zločina u zadnje vrijeme počinjeno legalnim oružjem. I u ovom slučaju, ako je policajac bio suspendiran, trebalo mu je oduzeti privatno oružje. Pa koja je svrha oduzeti mu službeni pištolj, a ne oduzeti drugi? Metak je metak, onaj ispaljen iz oružja za koje imaš dozvolu nije manje ubojit od onog službenog', kaže Lazarević.

U svakom slučaju, on smatra da policajci zavrjeđuju veće plaće, a ne da nakon odrađene smjene odlaze raditi kod nekog drugog poslodavca: 'Pa da samo sjediš i primaš pozive, opet si umoran. Ljudi se iscrpljuju, dolaze umorni u službu. I tako iz dana u dan. Ako se dogodi nesreća, netko zaspe za volanom, reći će da je stradao iz nepoznatog razloga. Žao mi je što ti ljudi moraju tako raditi da bi prehranili obitelj', kaže Lazarević. On smatra da šefovi dijelom to vjerojatno i odobravaju, i sami svjesni toga da je policijska plaća mizerna.

U svakom slučaju, rad 'sa strane' dodatan je izvor stresa.

'Živci su sve tanji. A kad se popije i koja piva više, možda se ušmrkava nešto, eto i metka. Gdje god je oružje, tu je zlo. Godinama sam išao na posao u Đorđićevu bez oružja - da su to znali, mogli su me kazniti. Ali ja sam uvijek mislio - pusti oružje, ako treba nekog zveknuti, ajde, ali oružje je kao mač nad glavom, uvijek je moguće da se dogodi neko zlo', upozorava.

Što se tiče noćnih klubova, on bi radije na ulaz postavio dvojicu ili trojicu nenaoružanih zaštitara, nego jednog naoružanog. Burno je reagirao na opasku da to vjerojatno nije isplativo poslodavcima.

'A koliki je trošak da nekome ubijem oca ili dijete? Možda je ovo što ja govorim utopija, ali to treba rješavati na drugi način, jer nakon smrti nema više popravnog ispita', ističe Lazarević.