E, donesi mi ovo, e, jesi čula ono, e, žbnj, e, žvlj... Ne mogu više čuti taj ', kaže mi u jednom trenutku Renata koja završava diplomski studij kroatistike u Zagrebu i svakodnevno putuje u mjestašce između Siska i Petrinje gdje živi sa zaručnikom i njegovom majkom. Nije požalila, ali nije da se ne žali. Bez ozbiljnijih prijatelja, bez kulturnih sadržaja, Renata ipak nije izgubila iz vida razloge zbog kojih se nacrtala u Hrvata pred tri godine.

U litavskom glavnom gradu Vilniusu odradila je preddiplomski iz hrvatskog jezika te ga odlučila diplomski zacementirati u Zagrebu. Prvi dojam o našoj metropoli kao velikom gradu s bogatim urbanim sadržajem ekspresno je zamijenio birokratski jauk i nevolja. Nekoliko se puta Renata vraćala na temu naše neorganiziranosti pokazujući strahovit nedostatak empatije za gomiletinu papira, naknada i naknadica i šalterski ping-pong koji su masu stranaca kod nas bacili u plač i neprospavane noći. 'U Litvi ništa od toga nisam doživjela', kratko će i jasno.

Za razliku od svih dosadašnjih sugovornika, Renata hrvatski jezik razvaljuje po svim dužinama i širinama. Vjerojatno je i sama toga svjesna, pa je na razgovor ponijela fotokopiju litavske putovnice. Samozadovoljno je vadi upravo u trenutku kada joj komentiram da govori presavršeno za jednu strankinju. Govori jednako dobro i poljski i ruski, a osim jezika vjerojatno zna o našoj zemlji više od većine svojih sumještana.

Hrvatska je u Litvi svojski popularna. 'Radila sam dvije godine na štandu hrvatske turističke zajednice i mogu reći da Litavci znaju o vašoj zemlji daleko više nego vi o Litvi. Mnogi ovdje dolaze na ljetovanje već pet ili deset godina i upoznati su s recentnim povijesnim zbivanjima', zbori cura od 26 godina i kao vrsna poznavateljica hrvatskog primjećuje da nam jezik ima nešto manje tvorbenih mogućnosti nego njezin materinji. Pogotovo u domeni umanjenica.

Bez uvrede, ali Renata je zavoljela naš jezik gledajući Željka Joksimovića na Eurosongu. Ljubav su potom razbuktale jezično korektnije pojave poput Severine i Borisa Novkovića. Učenju je vjerojatno i asistirala činjenica da su litavskim ušima Hrvati preglasni i da imaju grublji i tvrđi naglasak od, recimo, susjeda Slovenaca. A tvrde su nam i psovke: 'Zapanjilo me koliko se ovdje psuje majka ili bog. Takvih psovki litavski jezik jednostavno nema.' Pitam je koji su glavni junaci njihovih jezičnih vulgarnosti. I, nećete vjerovati, kao da su ispale iz stripova. Grom i pakao! 'Pa, uglavnom se radi o vragu ili perunu, tj. gromu.' Litavci su se prljavo okomili i na životinje, pogotovo na insekte, ali sve, dakako, bez ikakvih seksualnih aluzija. Stvarno sočno krvave psovke, kada i kome zatrebaju, posuđuju se iz ruskog.

Novopečena 'Hrvatica' podijelila je svoje dojmove s našim novinarom

Hrvatska u tri riječi u litavskom slučaju zvuči ovako: 'Pušenje, birokracija, neorganiziranost.' Vilnius ni izbliza ne njeguje tradiciju sjedenja po bircevima niti takva mjesta postoje. Centar daleko više vrvi manjim restoranima i na mjestima gdje se naručuje cuga uglavnom se može nešto i pojesti. Renati je sveprisutnost duhanskog dima po našim kafićima tek jedan od minusa koje eventualno nadomještaju štrukle, klapska mjuza i zadarske morske orgulje. Da može birati, u hipu bi se preselila u Donatov grad.

Od ostalih mentalnih prepreka koje nikako da premosti spomenimo bećarac, narodnjake općenito, pomahnitalost za turskim sapunicama i pretjerivanje u feštanju. 'Tu se nekom rodi dijete i odmah se dva dana slavi uz janjetinu i odojak. Majka je još uvijek s djetetom u bolnici, ali nema veze', komentira Litavka. Kako vrijeme odmiče, tako joj je sve draža činjenica da dolazi s drugačijim pedigreom: 'Kada sam došla u Hrvatsku, činilo mi se da bih prodala dušu za državljanstvo, no danas – nema šanse! Ponosna sam što nisam Hrvatica.'

Ne razumije ni naše konstantno zgražanje nad vremenskim prilikama. 'Tu se pad ili porast temperature prikazuje kao nacionalna senzacija. Ajme sutra pada kiša i bit će deset celzijevaca manje! Pa što?! Čemu ta buka? Što biste vi rekli na minus 30? Ljudi u Litvi normalno rade i na takvim temperaturama. Doduše, nije da su prečeste.'

Pokušavamo se suživjeti sa stranom poliglotkinjom koja se ljubavno spotakla na pola puta između Siska i Petrinje. Nedostaje joj zagrebački kulturni meni, a nad glavom joj stoji i pozamašan upitnik na temu što dalje nakon što diplomira u proljeće iduće godine. Jedina gravitacija koju osjeća je ona ljubavna. Da nema zaručnika, kaže, zaključila bi hrvatsku priču diplomom i vratila se u Vilnius. Ili možda u Ljubljanu? 'Nekoliko sam puta bila u Sloveniji i, za razliku od Hrvata, čine mi se kulturniji i smireniji. Nema strke. Baš su kao mala Austrija.'

S tom razlikom što je Austrija srednjoeuropska država. Naime, Renata se nevino čudi čemu ti tvrdoglavi pokušaji da se Hrvatska ugura u okvir Mitteleurope. 'Ne, vi definitivno niste srednja Europa. Doduše, niste ni tipični Balkan. U Litvi se pod srednjom Europom normalno podrazumijevaju zemlje poput Češke, Austrije, Njemačke, Poljske, Mađarske. Vi ste jugoistok i što tome fali? To su očito neki kompleksi. Nama je isto smetalo kad bi nam prišivali da smo istok, mada smo na krajnjem sjeveru. Ali ako pogledate kartu, sve je jasno. Jako mi se svidio opis Hrvata iz pera jednog stranog novinara: 'To su jedini katolici na Balkanu i jedini Slaveni na Mediteranu.'

Možda previše dimimo i imamo gram više temperamenta nego se može probaviti u baltičkom dvanaestercu, a ono barem rasturamo Litavce u kulturnom nasljeđu. Tradicija pismenosti nam je dublja, veća i svjetovnija, kapitulira Renata. 'Naša prva knjiga na litavskom je katekizam, vi počinjete s 'Juditom', i to u vrijeme kada su jedini tragovi pismenosti u našoj zemlji bile prepiske kneževa i vlastele.'

Litavka se potiho nada da će joj ulazak Hrvatske u EU olakšati produžetak boravišne dozvole nagodinu. Nešto manje tiho šiba po domaćoj euroskepsi. Litva je prilično besramno brstila fondove EU proteklih godina, a vjerojatno je imala i najoptimističniji ishod referenduma pred ulazak – oko 90 posto za: 'Ne sjećam se da sam primijetila takvu galamu pred ulazak u Uniju u ijednoj drugoj novoj članici. Taj strah da će Hrvatska nešto izgubiti, da će nestati... Pa jesu li nestale Poljska, Češka, Mađarska? Otpočetka sam snažno podržavala ulazak Hrvatske u EU. Mislim da će to ukrotiti birokraciju i lopovluk.'

Hrvati, nije sve u jadranskom moru, Vilnius vas zove. Renati nije drago što tako malo putujemo i, ako da, onda tek u susjedne zemlje. Ostavljamo dojam viška arogancije i ponosa. U tom slučaju prestaje biti važno imamo li za to razlog ili ne.