Trump je, podsjetimo, jučer objavio da će se minimalna razina carina od deset posto primjenjivati na većinu zemalja. Oko 60 zemalja dobilo je višu i individualnu carinsku stopu – EU 20 posto, Kina 54 posto (što uključuje ranije carine) i Japan 24 posto. S druge strane, Rusija je izostavljena s popisa.

Javni dug SAD-a prešao je 121 posto BDP-a

U uvodu, Lovrinčević je napomenuo kako stvari nisu jednostavne kako se zapravo čine i da oko pitanja uvođenja carina i sami ekonomisti u SAD-u imaju podijeljena mišljenja.

'Riječ je o poziciji američke ekonomije, dolara i dugoročnoj održivosti njihova javnog duga i deficita. U ovim trenucima američki javni dug raste i prešao je 121 posto BDP-a, što je više nego što je bio na kraju Drugog svjetskog rata. Taj rast duga bio je ekstreman od 2006. i dalje raste. S druge strane, deficit države kontinuirano je iznad šest posto. Sve projekcije pokazuju da bi SAD kroz 20 godina mogao doći do razine duga od 150 posto BDP-a. U toj se situaciji postavlja pitanje udjela dolara u svjetskoj trgovini, koji je u posljednjih dvadesetak godina pao za 15 postotnih bodova. Upitno je dokad bi mogli održavati takav model i dokad bi svijet mogao prihvaćati financiranje tih deficita', kazao je Lovrinčević.

Napomenuo je da je slična situacija bila 1971. godine, u doba predsjednika Richarda Nixona, te da se u takvoj situaciji otvara pitanje održivosti sustava i financiranja.

'Cijeli svijet izgrađen je tako da neki veći igrači iz Azije i EU svoje suficite realiziraju u SAD-u, koji bilježi rastući deficit, a taj deficit sada doseže razine koje nikad nisu zabilježene u povijesti. Pitanje koje SAD muči jest vodi li sve to prema krahu njihova financijskog sustava, a onda posljedično i svjetskog. I tu su njihovi ekonomisti podijeljeni', istaknuo je Lovrinčević.

Gdje će viškovi iz Azije?

Struja okupljena oko Donalda Trumpa, istaknuo je naš sugovornik, smatra da SAD mora uravnotežiti svoju vanjsku trgovinu i odlučili su krenuti putem zatvaranja svog deficita.

'Jedna od tih intervencija su carine. Kina i čitava jugoistočna Azija su velika svjetska tvornica. Pitanje koje se nameće nakon ovakvih poteza jest kamo će njihovi suficiti ići nakon što se SAD zatvori. Vjerojatno će se usmjeriti prema EU ili nekim drugim dijelovima svijeta', smatra Lovrinčević.

U nastojanjima za smanjivanjem deficita, napomenuo je, SAD ne bira sredstva – od političkih pritisaka pa do zatvaranja tržišta.

'Svijet će se strukturirati na nekim novim osnovama, s novim trgovinskim tokovima. Bacili su kamen u vodu i uzburkali površinu. Kratkoročno je ovo 'lose-lose' pozicija za sve jer dovodi do rasta cijena, zatvaranja tržišta, mogućih pritisaka prema recesiji s inflacijom, ali se zapravo traži resetiranje trgovinskih odnosa i megatrendova koji su prisutni. Smatram da je Trumpov cilj smanjiti deficit na neke okvire od tri posto. Međutim, ovo sada izaziva potpuni kaos u ustaljenom sustavu koji je imao svoj ritam', istaknuo je Lovrinčević i dodao da su svjetski suficiti bili realizirani u SAD-u, ali da se sada sve promijenilo.

EU u velikom problemu

Za EU, pa tako i za Hrvatsku, uvedene su carine od 20 posto, ali su pojedine robe poput farmaceutskih proizvoda, rijetkih minerala, metala, energenata i drva izuzete.

'Jedan dio sirovina koji imaju izuzeli su jer nastoje cijelo ovo vrijeme održavati niske troškove inputa – energije i materijala. U drugom valu SAD planira sniziti poreze kod kuće, posebice korporativne, kako bi potaknuli potražnju i kompenzirali rast cijena uzrokovan carinama. Oni računaju da će se s jačanjem domaće potražnje ta potrošnja preliti na američke proizvode, a ne na uvoz', rekao je Lovrinčević. Upitan kakav će biti odgovor svijeta i kako bi se sve moglo rasplesti, rekao je da je to teško reći.

'Postoji nekoliko skupina zemalja. Prva su s najnižim carinama od 10 posto. To su politički saveznici SAD-a, poput Saudijske Arabije, Velike Britanije, Australije, Turske, ali i južnoameričke i srednjoameričke zemlje koje imaju određene sirovine. Te zemlje možda neće poduzimati nikakve aktivnosti i prihvatit će carine takve kakve jesu. Trumpova pozicija je takva da sa svakim želi voditi pojedinačne pregovore', smatra Lovrinčević.

U drugu skupinu, objasnio je, ulaze afričke zemlje koje su beznačajne u odnosu na uvoz.

'Treću pak čine Japan i Južna Koreja, koje će pokušati sklopiti dogovore. Tu mislim da će se ići na seljenje proizvodnje autoindustrije u SAD. I posljednja skupina su Kina i EU koje su svjetovi za sebe. Za Kineze je teško reći kako će postupiti jer njihova ukupna carina iznosi 54 posto. Oni će pokušati tražiti nova tržišta i savezništva i njihov najveći problem su viškovi koje će negdje morati plasirati. Prvo tržište koje će tražiti jest EU. Njihova je prednost u tome što imaju dostupnost jeftinih energenata i sirovina – bilo vlastitih, bilo iz Rusije', istaknuo je Lovrinčević.

Iako se EU nameće kao logičan saveznik, Lovrinčević je naglasio da EU sada mora donijeti svoje strateške odluke.

'Hoće li se suprotstaviti SAD-u recipročnim carinama – što znači zatvaranje američkog tržišta, na što bi Trump odgovorio dodatnim povećanjem carina – ili će pokušati pronaći neku vrstu savezništva s Kinom. Meni se čini logičnijim da EU pokuša sklopiti nekakav dogovor sa SAD-om, jer bi u suprotnom problem koji SAD ima s Kinom mogao prijeći na EU', rekao je Lovrinčević.

Američko smeće u Europi

Nedostatak pristupa energentima i sirovinama jedan je od najvećih problema EU.

'EU je vrlo ranjiva i mišljenja sam da je u najtežoj poziciji od svih zemalja. Ako ne postigne dogovor s SAD-om ili Kinom, ostaje joj okretanje Rusiji i nekakav dogovor s njima oko energenata. EU je u teškoj poziciji, a politika SAD-a očito procjenjuje da EU nije u stanju napraviti salto mortale u odnosima s Rusijom – odnosno otvoriti plinovode, staviti Ukrajinu ad acta i naći zajednički jezik s Kinom. Procjena SAD-a je da EU to neće učiniti i da će pokušati postići dogovor s njima oko trgovinskih uvjeta. Dojma sam da će SAD od EU tražiti otvaranje tržišta koja je EU do sada držala kao svoj zaštitni znak – kvaliteta hrane, GMO regulativa, zelene tehnologije, upotreba herbicida, uvoz piletine, automobila… Drugim riječima, tražit će se od EU da spusti svoje standarde i otvori tržište', smatra Lovrinčević.

Na pitanje gdje je u toj priči Hrvatska i kako će se sve reflektirati na nju, Lovrinčević smatra da nema direktnog pritiska. 'Farmaceutski proizvodi su izuzeti, a oni čine trećinu našeg izvoza u SAD. Vojni proizvodi su u posebnim aranžmanima, a ostalo je zanemarivo malo. Indirektno, sve ovisi o dogovoru EU i SAD-a', naglasio je.

Dodaje kako na tržištima kapitala svi sada pokušavaju odgonetnuti kamo će nas sve ovo odvesti.

'Kratkoročno svi gube. No kad se novi sustav strukturira, pitanje je kako će on dugoročno izgledati. SAD računa da će uvođenjem carina i snižavanjem poreza oživjeti domaću potražnju, zatvoriti tržište i preživjeti dok drugi ne dođu i ne pokucaju na vrata State Departmenta s porukom: Mi bismo razgovarali o carinama. Trenutno se svi nalaze u rovovima i čeka se tko će dulje izdržati. A negativan učinak osjetit će svi', zaključio je Lovrinčević.