'To se ne radi čak ni u Hrvatskoj, a kamoli u Francuskoj. Moj dojam je, bez obzira na realnost rasta 'stranke Le Pen', da su Emmanuelu Macronu europski izbori poslužili kao dobra žrtva i povod za raspisivanje nacionalnih parlamentarnih izbora', istaknuo je Avdagić. Poznato je otprije da on ima problema s većinom u francuskom parlamentu, što mu otežava upravljanje zemljom.

'Sada se stvari prezentiraju na način: 'Želite Le Pen u vladi u Francuskoj? Evo, izvolite! Evo vam prilika.' Rezultati europskih izbora za Macrona su mala žrtva ako to poluči uspjeh na prijevremenim parlamentarnim izborima, a to je ono što je bitno', smatra Avdagić te dodaje da stvari nikad nisu, pogotovo u politici, onakve kakve se površinski čine: 'Računica je vrlo jasna. Stvari treba gledati lančano.'

Povukao je i usporedbu s Hrvatskom jer su stvari uvijek povezane.

'Zašto su rezultati takvi u Hrvatskoj? Zbog nacionalne kampanje za parlamentarne izbore koje je bila, kako bismo ulično rekli, nabrijana. A nakon što su prošli, gdje je nestala sva ta nabrijanost? Nestala je u tomu da su birači na kraju apstinirali i nagradili HDZ. Netko promišlja malo bolje, netko malo slabije, ali mislim da SDP u Hrvatskoj nije napravio nekakvu taktiku i mogu biti sretni što su ostali na četiri mandata', kazao je Avdagić.

U Francuskoj je, nastavio je, jasna računica - Macronovi liberali nisu se pretrgnuli u kampanji da ostvare bolji rezultat na izborima za Europski parlament. No analitičar upozorava i na dublji problem koji razdire zapadne demokracije, napose u Europi. Situacija je, kaže, takva da imamo lidere za koje jednostavno ne postoje adekvatne zamjene.

'Nije to toliko samonametnuto koliko je nedostatak unutarstranačkih procesa jer su oni jako oslabjeli. U Francuskoj je to specifičnost jer Macronova stranka je Macronova stranka. Teško je u takvom okruženju profilirati nekoga tko bi uopće mogao parirati čovjeku koji je sam svoja stranka, koji ju je smislio i stvorio. Vidimo da se takve stvari događaju i u drugim uhodanim sustavima kao što je američki', poentirao je Avdagić.

Mišljenja je da i u Hrvatskoj ima određenih problema kada je jedan lider dominantan.

'Ne možemo reći da postoji, što se tiče HDZ-a, nekakva zabrana isticanja bilo koga, imaju dosta imena, ali vidimo da je problem kada počnemo promišljati tko bi sutra zamijenio Plenkovića ili tko bi mogao biti premijer i onda se nađete u situaciji da ste zapravo navikli na jednu osobu koja rukovodi i ne znate kako bi to drugačije funkcioniralo.'

Pojavljuje se, navodi, demokratski zamor i demokratski deficit diljem zapadnog svijeta, o kojem bi trebalo puno bolje promišljati, kao i mnogočemu drugome čime se ne bavimo.

Ovdje se čini, rezonira Avdagić, da su europski izbori vrlo korisna žrtva za Macrona u ovom trenutku ako bi se to na kraju reflektiralo na prijevremene parlamentarne izbore. Jasno je zašto je i prilično lako žrtvovati europske izbore.

'Ako gledate europsku politiku, Europski parlament nije ključna lokacija i niti jedna zemlja sa svojim izabranim europarlamentarcima ne može napraviti nikakvu dominaciju unutar Europe', kaže naš sugovornik i nastavlja: 'Može to biti korisno i Plenković će sigurno dobivati hvalospjeve, jer od osam mandata koje su pučani više ostvarili, dva su Plenkovićeva ili HDZ-ova, ovisno kako to gledate.' Stručnjak naglašava da to svejedno ne znači previše unutar samog Europskog parlamenta, u kojem se stvarne odluke ne donese, već se prelamaju između šefova država i vlada.

No težak je zadatak pred Macronom jer mu na putu stoji Jordan Bardella, nova zvijezda francuske desnice, kojeg je Marine Le Pen, čelnica desničarskog Nacionalnog okupljanja, izbacila u prvi plan na ovim izborima.

Može li Bardella uspjeti u onom što nije uspjela njegova šefica u više navrata - konačno dovesti tvrdu desnicu na vlast u Francuskoj? 'Upravo je ključno to 'u više navrata', jer svi su govorili da bi se Marine, kao i njezin otac, a koji je vodio stranku prije nje, morala maknuti da bi provjerila taj sustav i omogućila uspjeh. Zapravo, vraćamo se na ovo što govorimo oko toga demokratskog deficita i nemogućnosti pronalaska novih ljudi koji bi bili nekakvo zamjensko ime. Vidi se na tom primjeru koliko birači cijene kad netko uspije u tome', ocjenjuje Avdagić i napominje da je to ostao samo 'pokret Le Pen' te da je ona bila njegova nositeljica, posve je siguran da ne bi ostvarili ovakav uspjeh, iako bi imali dobar rezultat.

Neki analitičari smatrali su da su imali tzv. plafon preko kojeg nisu mogli prijeći. Avdagić se slaže da je to bilo vezano uz obitelj Le Pen s obzirom na to da je ona naslijedila oca u stranci. 'No uspjeli su novim imenom razbiti taj plafon', kaže.

Pitanje je, razmišlja Avdagić, što će sada biti na nacionalnim izborima - vraća li se Le Pen u utrku da pokuša izboriti pobjedu za Nacionalno okupljanje, što bi bilo jako dobro za Macrona.

No činjenica je da su trenutno dvije najjače stranke u Francuskoj stranke pojedinaca.

'Možda sve imaju veze s tim što je u Francuskoj na snazi polupredsjednički sustav, ali činjenica je da je Macron uletio kao posve samostalan igrač u trenutku slabljenja tradicionalnih političkih stranaka, što gledamo i diljem Europe. Štoviše, to više nije toliko neuobičajeno. Da jučer je možda Slovenija bila nekakav kuriozitet, ali toga sada ima posvuda. Do prije desetljeće, desetljeće i pol bilo je zapravo nezamislivo da u, pod navodnicima, nekim starim demokracijama imate nove političke stranke koje uopće mogu participirati u vlasti, a kamoli je osvojiti. Ono što se događa u Njemačkoj, Francuskoj i brojnim drugim zemljama određena je poruka birača da društveni mainstream ne nalazi uporište u nekim strankama koje su do jučer bile dominantne', zaključio je Avdagić.