Izvanredni parlamentarni izbori u Francuskoj nisu dali jasnoga pobjednika. Ispada da je hazard predsjednika Emmanuela Macrona ipak polučio određeni rezultat jer na kraju nije pobijedila krajnja desnica, kako se očekivalo. Politički analitičar i komentator tportala Višeslav Raos smatra da je Marine Le Pen i dalje u dobroj poziciji uoči najvažnije bitke, predsjedničkih izbora koji će se najkasnije održati 2027. godine
Rezultat koji je na prvo mjesto izbacio lijevu koaliciju Nova narodna fronta plod je francuskog izbornog sustava. Raos kaže da smo prije koji dan vidjeli da su u Velikoj Britaniji laburisti odnijeli ogromnu povijesnu pobjedu, ali s relativno malim brojem glasova.
'To je moguće upravo u sustavu u kojem postoji jedan izborni krug. Kada se pogleda Francuska, Nacionalno okupljanje Marine Le Pen zaista je pomelo protivnike, sve je bilo tamnoplavo, a njihovi kandidati posvuda su bili u većini s nekom trećinom ukupnog broja glasova. Međutim ta njihova prednost bila je relativno mala i istopila se u drugom krugu jer su protivnici koristili strateško odustajanje', objasnio je Raos.
Riječ je o svojevrsnom sustavu i izbornoj brani, suradnji ljevice i centra ili čak lijevog i desnog centra protiv krajnje desnice. Kako u drugi krug ponegdje ulaze i po tri kandidata, jedan odustaje i poziva svoje birače da glasaju za takmaca, a sve da bi se zaustavilo kandidata krajnje desnice da osvoji mandat.
vezane vijesti
No Raos kaže da je na ljevici odustalo više kandidata nego onih Macronovih.
'Dio Macronovih kandidata bio je spreman povući kandidature u korist kandidata Socijalističke stranke ili zelenih, ali ne i u korist Jean-Luca Melenchona, koji je također radikal, samo s lijeve strane', naveo je Raos, dodavši da je bilo 318 takvih odustajanja.
I činjenica je da je ta politika ipak prevagnula.
Međutim Raos naglašava da kandidati koji su pobijedili imaju jako tanke većine, što znači da će za sljedeće izbore te pozicije biti otvorene za preokret, moguće već za godinu dana na novim prijevremenim izborima, kada najranije francuski predsjednik opet može raspustiti skupštinu.
Lijeva koalicija, Nova narodna fronta, uključuje i zelene socijaliste, Melenchonovu Nepokorenu Francusku, ali i Komunističku partiju Francuske.
'Koja je, što znamo iz Hladnog rata, bila najjača KP u zapadnoj Europi, uz talijansku, i koja je desetljećima bila usko vezana uz Moskvu', kazao je Raos.
Naš sugovornik kaže da nije sasvim siguran da će, kao što neki predviđaju, trvenja između Macrona i ljevice biti samo u unutrašnjoj politici te predviđa da će se koplja ukrstiti i oko odnosa prema ratu u Gazi, odnosno Izraelu.
'S obzirom na veliku židovsku i veliku muslimansku zajednicu u Francuskoj, taj će problem biti izraženiji nego u Velikoj Britaniji', naveo je Raos.
Analitičar napominje da su rezultati neuobičajeni, ali je francuski sustav funkcionirao onako kako uvijek funkcionira, dodajući:
'Francuski izborni sustav zamišljen je tako da dođe do koalicijskih dogovora i da se iz kombinacija izbace oni koji su najmanje poželjni, a to su u ovom slučaju Le Pen i njezina stranka te ranije stranka njezina oca.'
Kad se pogleda predsjednička većina, objašnjava, koja nije većina, dakle Macronova koalicija, i kad se pogleda lijeva koalicija, trebat će od sedam do 10 stranaka da se formira parlamentarna većina.
'Koliko to može biti stabilno', zapitao se.
Raos kaže da je ono što se zasigurno zna to da Melenchon neće biti premijer.
Francuski mediji, kaže Raos, govore o mogućem talijanskom rješenju u vidu nestranačkog premijera, tehnokrata, no smatra da se ljevici ta ideja neće baš dopasti jer je i Macron došao iz svijeta bankarstva i ne treba im još jedan bankar.
'Kao opcija bi mogao biti novi predsjednik Socijalističke stranke Olivier Faure, jer možda bi bio prihvatljiv i Macronovima. Problem je to što su oni trećeplasirani unutar toga bloka. Socijalisti su dobili manje mandata nego Melenchonova stranka, manje od Macrona i naravno manje od Le Pen', kazao je analitičar.
No postoji caka na koju Macron može odigrati.
'Do kraja mjeseca treba se konstituirati skupština, a u Macronovu taboru vjeruju da ljevica nije baš tako ujedinjena jer se i nakon prošlih izbora lijeva koalicija raspala, pa bi mogla i ovaj put. To bi otvorilo put da sa socijalistima, eventualno sa zelenima i možda s dijelom Republikanaca, koji su ostali samostalni i nisu surađivali s Le Pen, formira većinu', secira situaciju naš sugovornik i dodaje da, čak i ako ne bude većine, kao kad je premijerka bila Élisabeth Borne, mogu vladati na način 'nemamo većinu, ali ne postoji ni većina da nas sruši' te uz pomoć članka ustava preko kojeg se mogu gurati zakoni koji se vežu uz podršku premijeru. 'Ako ne padne vlada, prošao je zakon', kaže i napominje da ljevica ima zahtjev u svom programu da se taj članak izbriše pa će biti zanimljivo vidjeti hoće li to biti predmet pregovora.
Na koncu Raos kaže da ispada da se Macronov hazard, gambit isplatio. Ocjenjuje da je malo kupio vrijeme i morat će složiti nekakvu vladu s lijevima, a nakon godinu dana će se vidjeti rezultati, jer dugoročno ipak nema rješenje - sam se ne može više kandidirati za predsjednika, a nije proizveo nasljednika.
'Cijela ta njegova stranka bez njega ne postoji, ali i pitanje je može li ljevica ponuditi nekoga drugog, a da nije Melenchon, oko kojeg će se svi okupiti, tako da dolazi 2027. godina i Le Pen će opet biti predsjednička kandidatkinja te može pobijediti. Pogotovo ako ova vlada bude gurala neke stvari koje će nekom biti previše lijeve, pa ljudi uvijek idu kontra. Tako da cijela ova situacija na neki način ide na ruku Le Pen i iz svoje perspektive treba navijati da se ljevica što više ubaci u vladu jer može mobilizirati što više svojih glasača protiv. To da Macron kontrolira procese lošija joj je opcija', zaključio je Raos.
