MK: Kad ti netko spomene Đakovo što ti prvo padne na pamet?

Maja: Moji mama i tata koji tamo žive. Moje djetinjstvo, škola osnovna i srednja. Mirno djetinjstvo u malom gradu. Mir.

MK: Kakva si bila kao tinejđerica? Kako si se odijevala, koju si glazbu slušala?

Maja: Slušala sam zapravo većinu što se tada vrtilo na MTV-ju; The Kelly Family, All Saints, Cher, Lenny Kravitz, The Cranberries, The Cardigans. Bila sam veliki Kelly Family fan, to je bilo ludilo. Za mene su oni tada predstavljali odmak od sistema, nisu podilazili trendovima; od odjeće do glazbe, nisu išli u školu, nisu imali stalno mjesto stanovanja, a djelovali su kao obitelj koja se jako dobro zabavlja stvarajući glazbu i putujući po svijetu. Taj koncept me oduševio. Naravno sve je to pratila glazba, koju su mnogi i tada kvalificirali kao ljigavi pop, no za mene i danas te pjesme imaju ono nešto. Danas ih pratim pojedinačno tu i tamo, što rade i gdje su sada. Neki se i dalje bave glazbom. Na sreću ili nažalost, nisam ih kopirala u stilu, bar tako mislim, tu i tamo neki detalj bi iskopirala, ali tu bi stala. Odijevala sam se jednostavno, tada su bile in trapez hlače, T-shirt i naravno marte. Nikad nisam voljela biti previše upadljiva, ali imala sam pomalo poseban ukus.

MK: Opiši nam ukratko svoj glazbeni put? Koliko je tvom probitku na hrvatsku glazbenu scenu kumovala upornost, koliko talent, a koliko sreća?

Maja: Dobro pitanje. Ne znam kada je točno počelo s kojim događajem, ali prekretnica je bila audicija za pjevačicu grupe Yammat. Prije toga sam pokušavala u talent show-ovima, pjevala sam u jednom jazz bendu, bila sam back vokal za Let 3 jedno kratko vrijeme, te sam nastupala u mjuziklima. Nakon te audicije, te nastanka Detoura, pjevala sam u bendu, pa nisam, pa opet jesam i sad sam solo. Nikad nisam imala osjećaj da nešto guram na tom putu, stvari su dolazile prirodno, ali potrebno je bilo strpljenje i povjerenje kao i sada. Sreća je bio taj poziv na audiciju, a moj talent to što su me izabrali. Talent puno znači, talent nas, na kraju krajeva, usmjerava prema našem potencijalu.

MK: Manje je poznato da ti je sestra glazbenica. Zrinka pjeva sevdahlinke, pjevate li katkad zajedno? Koja te sevdalinka dira u srce?

Maja: Da. Moja sestra i ja smo godinama zajedno plesale folklor u Đakovu i sve pjesme koje smo zajedno tamo nučile najviše volimo i danas pjevati zajedno. Ja stvarno najviše volim Zrinkin sevdah, iako je i ona sada krenula u kantautorske vode, ja najviše volim kad ona pjeva Da zna zora. Mislim da to uopće nije sevdah nego Vojvodina, al' od sevdalinki bi izabrala onda Kraj tanana šadrvana.

MK: Snimila si duet s Radom Šerbedžijom i Nenom Belanom. Kako bi svakog od njih opisala u samo tri riječi?

Maja: Rade - teatar, vođa, lav, Neno - flegma, talent, mladić.

MK: Šira javnost je tvoje glumačko-imitatorske kvalitete zapazila tijekom tvog sudjelovanja u tv show-u Tvoje lice zvuči poznato, no ti si ustvari profesionalna glumica na stalnom angažmanu u kazalištu Kerempuh. Pretpostavljam da jedno od pitanja koje ti najviše ide na živce je: Jel više uživaš u glazbi ili glumi? Ja ću te pitati kad ćeš te dvije stvari objediniti u nekom autorskom projektu?

Maja: Kako kada. U glazbi sam skoro uvijek svoja na svome. U kazalištu ili na filmu sudjeluje puno više ljudi i glumac ovisi o više faktora. Divim se onim glumcima koji su na sceni kao riba u vodi, što se kaže. Ja od njih učim. Ja sam u glazbi riba, a u glumi više rak, malo unutra malo van. Razlog tome je to što sam češće i u kazalištu zadužena za pjevanje. Gluma mi zapravo istinski nedostaje. Pripremam jedan autorski projekt koji sam već započela prošle godine. On se rađa i mijenja sa mnom. Želim napraviti cabaret od bajki.

MK: Čujem da ubijaš pite i kolače..

Maja: Dakle, dok sam živjela s bivšim dečkom, stalno sam spravljala neka čuda, no ta su vremena prošla. Otkako živim sama, svega par puta sam upalila pećnicu. Očito mi se ta strast probudi u vezi i tom nekom zajedničkom uživanju u hrani. Sada sam više na solo food style dessert, a to su obične čokoladice svih vrsta iz obične trgovine.

MK: Prijatelji te opisuju kao vrlo veselu i srdačnu osobu koja nikada ne podiže glas. Ima li to veze s meditacijom koju prakticiraš na redovitoj bazi?

Maja: Drago mi je da me ljudi tako doživljavaju, no ipak oni koji me poznaju duže, znaju i moju drugu stranu. Istina je da meditiram, ali ne mogu se baš pohvaliti s redovitošću. Način života je takav da mi je pravi izazov biti redovita u bilo čemu. Disciplinirana sam, ali mogu se i raspasti brzo. Meditacija je došla u moj život kad mi je trebalo utočišće od mene same, od pokušaja da zadovoljim sve osim sebe.

MK: U čemu ti još meditacija pomaže?

Maja: Meditirajući lakše uviđam što je stvarno a što nije, podsjeća me što je važno, a s čim se ne trebam zamarati. Ritam grada i posla zna biti naporan, a meditacija dođe kao odmor i njega.

MK: Svoju zagrebačku oazu si uredila prema uzusima feng shui-ju. Evo i ja sam u fazi uređivanja stana pa me zanima koje su neke osnove koje bi trebala primijeniti?

Maja: Najvažnije je održavati prostor čistim i urednim, te ga ne zatrpavati suvišnim stvarima. Ja sam nažalost sakupljačica uspomena i mnoge stvari u mom stanu traže svoje mjesto, a nisam baš ni uredna. Održavam jedan kreativan nered, ali sam uvela stvari koje me vesele npr: veliki crtež na zidu koji je napravila moja prijateljica slikarica Petra Grozaj; roza pločice u kuhinji; u wc-u sam započela projekt ulični zid - neka se napuni porukama i crtežima. Još mi fali fotelja za čitanje.

MK: Da ostaneš 'Maja sama na pustom otoku' i da moraš odabrati jednu stvar koju bi željela imati sa sobom, koja bi to bila; bicikl, akustična gitara ili kalup za kolače?

Maja: Prvo sam pomislila bickl, ali zamišljam divlju prirodu, pijesak, pa mi i neće biti od koristi. Onda ipak gitaru.

MK: Koliko često sanjaš, al ono zapravo? Što si zadnje sanjala? 

Maja: Tu i tamo. Imam jedan san koji sam često sanjala kad sam bila mala. Kako jako volim plivati, sanjala sam da plivam po zraku i onda poletim. I danas kad sanjam da sam u nekoj neprilici sanjam da plivam po zraku i da mogu poletjeti, ali više mi ne ide tako lako kao prije. Profesor psihologije mi je rakao da to znači da sam odrasla, a ja nekako ipak ćutim da ću opet letjeti.

MK: Briješ na numerologiju i astrologiju. Što si iz toga naučila? Znaš li procijeniti nekoga po horoskopu?

Maja: Na astrologiju sam zabrijala prije dosta godina. To je sustav koji mi pomaže kada mi ništa nije jasno. Onda stavim naočale astrologije i objasnim si barem malo neke stvari. Astrologija funkcionira na bazi simbola i takvi sustavi su mi vrlo inspirativni. Obožavam mitologiju i bajke. Ove godine sam napokon krenula na astrološku edukaciju, ali i prije sam rado čitala prijateljima natalnu kartu. Spretna sam s tim i veseli me, ali nisam profesionalac i ne predviđam budućnost.

MK: Kako biraš frajere? Koji ti znakovi najviše pašu?

Maja: Život mi uvijek dovede blizance što po mojoj natalnoj karti ima smisla, ali donesu mi i puno glavobolja. Ja sam primjerice dosta tipična bikica i bik je dosta naglašen u mojoj karti. Mirna sam dok ne vidim crveno. Volim prirodu i laganini tempo. Volim i jesti naravno. Glas i pjevanje su školski primjeri umjetničkih darova bika.

MK: Ne tako davno si i skratila kosu. Kažu da se žene šišaju kada su spremne za velike promjene u životu. Jel to kod tebe bio slučaj?

Maja: Ja sam zapravo u životu više imala kratku nego dugu kosu. Gotovo cijelo djetinjstvo. I ponavljam taj proces. Kada skratim kosu nekako osvježim izgled. Sada mi ponovno nedostaje duga kosa pa puštam. Uvijek sam spremna na promjene. Iako kažu da je to atipično za bika, ali meni se čini da bi sve mogla promijeniti sutra, osim jutarnje navike; doručak od kefira i zeleni čaj. E to mi ostavi!

MK: U najnovijem video spotu, za tvoj singl Budi jak kojim najavljuješ svoj prvi samostalni album, si bez šminke, odijevena u običnu mušku košulju. Primjećujem da je sve više prisutna ta neka tiha anti makeup revolucija među ženskim umjetnicama koju predvodi Alicia Keys otkrivajući prirodnu ljepotu. Koji je razlog zbog kojeg si ti to napravila?

Maja: Pa nisam nešto razmišljala o tome na taj način. To sam ja i to je taj spot. Možda će sljedeći biti u potpuno drugom stilu. Ipak istina je da mi androgeni stil najviše paše i to sam nekako ja bez truda da budem netko drugi. Make up koristim kada mi treba i zapravo se volim igrati s njim. Super mi je to što radi Alicia i ja se skoro nikad ne šminkam privatno, ali za scenu volim imati make up. On mi na neki način pomaže da uđem u ulogu, stavljam masku koja će još više naglasiti ono što želim reći, moje lice će biti platno na koje će drugi projicirati svoje emocije. Moji podočnjaci i prištići su moja privatna stvar. Nije stvar u tome da se ja skrivam iza maske, ali postoji jedna scenska ličnost kojoj treba taj 'kostim'. To ne znači da ponekad neću upravo svoje podočnjake pustiti da govore nešto umjesto mene, nemam problem s tim. Sve zavisi od poruke koja se želi naglasiti.

MK: Kakvu moda ima ulogu u tvom životu? Kad želiš ostati primijećena, što ćeš odijenuti?

Maja: Volim modu, ali ne volim fotografiranje i poziranje. Tu sam nevješta i sramežljiva. Isto tako taj process uređivanja mi je zabavan, no ne da mi se baš uvijek. Volim odijenuti haljinu, malo uživati u ženstvenosti, biti elegantana ili sexy. Ali žena o odijelu, za nju imam puno više pitanja. Stvar postaje zanimljivija. To bi bila neka žena koja skriva svoju ranjivost. Meni je uvijek zanimljivije ono što se pokušava sakriti. Paradoks je taj što želim biti zamijećena, a opet se skrivam.

MK: Supotpisnik si velikog broja pjesama za Detour kao što je primjerice Daleko. Detour obilježava deset godina postojanja koncertom u Tvornici 19.11. na kojem ćeš i ti nastupati. Kad bi u jednoj rečenici mogla opisati putovanje s Detourom kako bi ona zvučala?

Maja: Citirat ću Nenadove stihove iz pjesme Poklon

photo: Luka Nižetić