Od ismijavanog klauna do heroja nacije. To je križni put koji je svih ovih mjeseci, dok je trajala USKOK-ova akcija, prolazio Hrvoje Maleš. Bilo je teško tom 32-godišnjaku, pljucali su ga na svakom koraku, smijali se njegovoj naivnosti.

'Ajme, koga smo dobili za predsjednika', upirali su prstom u njega Hajdukovi navijači.

Svi oni koji su u nogometu ismijavali su ga. 'Taj ne može ni ovce voditi', često su nam znali govoriti. A on je stoički podnosio sve, bio je uvjeren da je na pravom putu, a kada je sve završilo, Maleš je postao heroj nacije. I u ovom njegovu velikom činu ima onih koji sumnjičavo vrte glavom, mrmljaju 'što mu je to trebalo'. Ne mogu shvatiti da je Maleš jednostavno tip koji se nije htio ubaciti u rijeku i pustiti da ga voda nosi, što je svih ovih godina bila jedna od naših glavnih odlika. Taj hrabri mladić krenuo je uzvodno, ušao je u kontrasmjer i uspio. To mu nitko ne može uzeti.

A to što će se sada mnogi tresti jer više nitko ne može sa sigurnošću znati kada je bio ozvučen, a kada nije, nečiji je drugi problem. U nogometnim se krugovima puno toga kaže u četiri oka, takvih se priča iz najviših vrhova naslušao i Maleš. Jesam li bio snimljen, što sam mu govorio? To je pitanje s kojim mnogi ovih dana idu u krevet. I ne spavaju mirno.

Zato Maleš spava mirno, spava snom pravednika. Nastavit će svojim ritmom, i dalje će odrađivati 'pobožnost srcu Isusovu', odnosno pohodit će svete mise svakog prvog petka u mjesecu. Devet petaka treba proći u godini, kažu da, ako to odradiš, nećeš umrijeti u nemilosti, ni bez svetih sakramenata. A naš Hrvoje iza sebe ima sto prvih petaka zaredom.

U trenutku, svjetlosnom trenutku, postao je heroj ulice, heroj naroda. Hrabrim činom pokazao je da nije kasno za sve nas. Obični ga ljudi zaustavljaju na ulici, stišću mu ruku.

'Svaka čast, ovo je nevjerojatna hrabrost', reče mu jedan gost u restoranu Arkada u kojem smo se sreli u petak navečer.

Ništa mu nije odgovorio, osmijeh je bio jasan. I Malešov hod uzdignute glave prema 'svemiru' puno toga je govorio. A na Facebooku je dobio na desetke tisuća poruka podrške, njegov mobitel se užario od poziva i poruka.

'Nisam znao, svaka ti čast', malo smo mu špijunirali u mobitel i vidjeli jedan od brojnih SMS-ova.

'Ponosna sam što smo te izabrali!', poručila mu je splitska dogradonačelnica Anđelka Visković.

Mladi Hajdukov predsjednik definitivno je, osim što bi mogao dobiti nagradu za glumca godine, postao i heroj godine, možda i desetljeća. Najmanje što može dobiti je nagrada “Hajdučko srce” koju navijači bijelih dodjeljuju najsrčanijem, najborbenijem igraču Hajduka. Odigrao je utakmicu za cijelu godinu i bio baš srčan i borben. Taj trofej ne bi mu smio pobjeći. A sada mu preostaje dokazivanje da 'naivac' može biti dobar predsjednik Hajduka. Preduvjete je odradio. Čeka ga težak posao.