Pacijenti u bolnice, među kojima su i one europske, dođu zbog neke rutinske operacije, a umiru od bolničke infekcije, dakle zaraze gljivom koja slabo ili nikako ne reagira na poznate antigljivične lijekove.

Gljiva je trenutno zabilježena u 20 zemalja, a popis se svakodnevno nadopunjuje. Najbliže nama je došla u Austriju, praktički na prag Hrvatske.

Prof dr. sc. Ana Budimir jako je dobro upoznata s ovom opasnom infekcijom.

'Već od prvih izvješća o pojavi Candida auris, mikrobiolozi u Republici Hrvatskoj su svjesni njezina epidemiološkog potencijala i imamo dijagnostičke mogućnosti za njezinu identifikaciju. U Kliničkom zavodu za kliničku i molekularnu mikrobiologiju KBC-a Zagreb djeluje i Centar izvrsnosti, kojemu je naslov dodijelila Europska konfederacija za medicinsku mikologiju (European Confederation of Medical Mycology – ECMM). U razdoblju između 2015. i 2016. godine Candida auris izolirana je i u Europi, nakon čega je zabilježena njezina prisutnost u vidu kolonizacije i infekcije, uglavnom u obliku većih epidemijskih grupiranja u Španjolskoj i Velikoj Britaniji, a po nekoliko slučajeva u Njemačkoj, Belgiji i Norveškoj. Epidemije izazvane ovim mikroorganizmom teško se suzbijaju i mogu trajati duže od godinu dana', kaže Budimir za Slobodnu Dalmaciju.

Medicalxpress piše da se gljiva kolonizira na koži pacijenata, u ušima ili na ranama, kao i na raznim bolničkim površinama, na kojima može živjeti jako dugo. Širi se s pacijenta na pacijenta ili s neke površine na čovjeka.

U najvećem riziku su pacijenti s oslabljenim imunitetom, ali i oni koji imaju razne katetere, te otvorene rane. CDC pak napominje da nitko nije imun na ovu zarazu, pa se bilježe i slučajevi kada je gljiva napala malu djecu, osobe u srednjim godinama, mlade, ali i muškarce i žene u sedamdesetim godinama. CDC navodi da gljiva može ući u krv i uzrokovati opasne, invazivne infekcije. Često se ne prepozna zaraza, pa se dijagnoza pobrka, primjerice, s drugom gljivom iz obitelji candida, posebno Candida haemulonii.