Negdje ispod zidina Volkswagenove tvornice Felix Magath smješka se i zadovoljno trlja ruke. Europsko prvenstvo dosad je na površinu izbacilo – zanemarimo li sada zasjenjenog Džagoeva – dvije nove zvijezde. I obje su u njegovoj svlačionici.

Mario Mandžukić je natrpao Givenovu mrežu, ispunio svoj san i zabio Buffonu te se prometnuo u vjerojatno jednog od najpoželjnijih igrača na prvenstvu. Spominje se Lokomotiv, spominju i Talijani, otišlo se tako daleko da je navodno u igri i Barcelona... Koliko ima istine u svemu tome, za Magatha nije toliko ni važno – najvažnije je da cijena raste.

No nakon raspleta u skupini A, za Wolfsburgovog trenera stvari su naglo postale još bolje. Poljaci su izgorjeli u želji za povijesnim uspjehom, a pokopao ih je nitko drugi do Petr Jiráček. Dugokosi 26-godšnjak u domovini je ime stekao noseći dres Viktorije iz Plzena, koja je najprije 2010. osvojila nacionalni kup, a onda ga lani zaokružila pobjedom u prvenstvu i Superkupu. Ni prvi nastup u Ligi prvaka nije prošao loše – pet osvojenih bodova, uključujući i onaj domaći protiv velikog Milana (2:2).

A onda su stvari krenule, iako je djelovalo nestvarno, nabolje. Za reprezentaciju je debitirao u rujnu protiv Škotske, a samo mjesec dana kasnije postigao prvi, i jedan od najvažnijih golova u dotadašnjoj karijeri. Pogodio je u Podgorici, u prvoj utakmici doigravanja za Euro. U međuvremenu je preselio u Vučji Grad, ondje se devet puta izborio za početnih jedanaest, još četiri puta ušao s klupe i dodao dva gola. I osigurao sebi mjesto u Poljskoj.

Nakon što su pregaženi od Rusa u prvoj utakmici, Česima je trebalo čudo. I dobili su ga u junaku iz Podgorice. Prvo je zabio Grcima, već nakon tri minute igre, a u subotu u Wroclawu dokrajčio domaćine, za veliki i neočekivani češki uspjeh. Za čudo – čudo zbog kojeg Magath danas trlja ruke. Možda Mandžo krene istim stopama.